IZ ITALIJE STIGLO PISMO: EVO ŠTA PORUČUJU DA NAM SLIJEDI


Iz Italije u kojoj je jučer broj žrtava skoro dostigao hiljadu stiglo je pismo upozorenja. Poznata italijanska književnica Frančeska Melandri, koja se zbog epidemije koronavirusa već skoro tri nedelje nalazi u karantinu u Rimu, napisala je ‘pismo iz budućnosti namjenjeno dragim kolegama Evropljanima’, opisujući sve emocije koje će nas preplaviti u nedeljama pred nama, prenosi “Gardijan”.

Ilustracija

  • Pišem vam ovo iz Italije, što znači – iz vaše budućnosti. Mi smo sada tamo gdje ćete vi biti za nekoliko dana. Sve grafike epidemije pokazuju da smo upleteni u nekakav paralelni ples.

Ali mi smo nekoliko koraka ispred vas, baš kao što je Vuhan
bio nekoliko koraka ispred nas. Gledamo vas kako se ponašate baš kao što smo se
i mi ponašali. Raspravljate o istim stvarima o kojima smo i mi ne tako davno
raspravljali i dok jedni tvrde da je to ‘tek malo jači grip i da ne razumiju
zašto se digla tolika panika’, drugi su shvatili o čemu se radi. Sad kad vas
gledamo odavde, iz vaše budućnosti, znamo da su se mnogi od vas zaključali u
kuće, citirali Orvela, neki čak i Hobsa. Ali uskoro ćete biti prezauzeti za
tako nešto.

Kao prvo, ješćete. Ne samo zato što će to biti jedna od posljednjih
stvari koju još možete uraditi. Naći ćete desetine grupa na društvenim mrežama
u kojime se nude savjeti kako provesti ovo slobodno vrijeme na što bolji način.
Priključićete se svim tim grupama i onda ih nakon par dana potpuno ignorisati.

Potražićete sve one apokaliptične knjige koje imate, ali
ubrzo ćete shvatiti da vam se tako nešto uopšte ne čita. Opet ćete jesti.
Nećete baš dobro spavati. Pitaćete se šta se događa s demokratijom. Imaćete
vrlo buran društveni život na društvenim mrežama – na Messengeru, WhatsAppu,
Skypeu, Zoomu…

Vaša odrasla djeca će vam nedostajati kao nikada prije. Ta
pomisao da nemate pojma kad ćete ih opet vidjeti, boljet će vas kao da vas je
neko snažno udario u grudi. Stara zameranja i nesuglasice činiće se nevažnim.
Nazvaćete ljude za koje ste se zakleli da više nikada nećete razgovarati s
njima i pitaćete ih:

Mnoge žene će biti pretučene u svojim domovima.

Pitat ćete se šta se događa sa svima onima koji ne mogu biti
kod kuće jer nemaju svoju kuću. Osjetćat ćete se jako ranjivo kad budete
odlazili do prodavnice skroz pustom ulicom, pogotovo ako ste žena. Pitaćete se
je li ovo način na koji propadaju društva. Događa li se to zaista tako brzo?
Kad se vratite kući, opet ćete jesti.

Prikupi ćete nekoliko dodatnih kilograma. Potražićete online
fitness programe. Smijat ćete se. Puno ćete se smijati. Uživat ćete u crnom
humoru kao nikad prije. Čak će i ljudi koji su prije sve shvatali jako
ozbiljno, ozbiljno razmišljati o apsurdnosti života, svemira i uopšte svega.

Dogovarat ćete se s prijateljima i ljubavnicima da se nađete
u supermarketu da se barem nakratko vidite uživo, ali sve to vrijeme pridržavat
ćete se mjera društvenog distanciranja.

Nabrojat ćete sve stvari koje morate da uradite. Vidjet ćete
pravu narav ljudi oko vas jasnije nego ikad prije. Neke će vam se sumnje
potvrditi, a druge vas iznenaditi.

Intelektualci koji su prije bili sveprisutni i svakoga se
dana pojavljivali u vijestima, sada će biti nevažni. Neki će se tešiti
racionalizacijama koje će biti toliko lišene saosjećanja da ih ljudi više neće
moći slušati. Ali, ljudi na koje prije niste obraćali pažnju, pokazat će se
velikodušnim, pouzdanim, pragmatičnim i pronicljivim.

Oni koji na sve gledaju kao na priliku za globalnu obnovu,
pomoći će vam da sagledate širu sliku. Ali oni će vas istovremeno i jako
nervirati: lijepo, planeta opet diše jer emitujemo manje CO2, ali kako ćemo
platiti račune idući mjesec?

Nećete shvatati je li svjedočenje rađanju novog svijeta
grandiozna ili očajna situacija.

Puštat ćete glasnu muziku kroz otvoreni prozor ili iz
dvorišta. Kad ste nas vidjeli kako pjevamo arije iz opera s naših balkona,
pomislili ste:

  • Ah, ti Italijani

Ali i vi ćete pjevati da se
međusobno ohrabrite. Na sav glas ćete kroz prozor pjevati ‘I will survive’, a
mi ćemo vas gledati i potvrdno klimati glavom baš kao što su nama klimali
građani Vuhana koji su to isto pjevali u februaru.

Mnogi od vas će zaspati s mišlju kako ćete se razvesti odmah
prvog dana nakon što se ukine karantin.

Mnoga će djeca biti začeta.

Vaša će djeca pratiti nastavu preko TV-a. Biće užasno
naporni, ali će vam pričinjavati i veliko zadovoljstvo.

Stariji ljudi će se oglušivati na naredbe kao bezobrazni
tinejdžeri: morat ćete se svađati s njima i braniti im izlaske, a sve kako se
ne bi zarazili i umrli.

Pokušat ćete da ne razmišljate o svim onim ljudima koji su
umrli usamljeni u jedinicama intenzivne njege.

Željet ćete posipati latice ruža putem kojim prolaze
zdravstveni radnici.

Reći će vam da se društvo ujedinilo u zajedničkoj borbi, da
ste svi u istom čamcu. I to će biti istina. Ovo iskustvo će zauvijek promijeniti
kako vidite sami sebe kao individuu koja je dio veće cjeline.

Kojoj klasi pripadate, biće jako važno. Nije isto jeste li
zatvoreni u velikoj kući s prekrasnim vrtom ili u malom stanu prenapučene stambene
zgrade. Niti je isto biti u mogućnosti raditi od kuće ili gledati kako vaš
posao nestaje. Taj čamac u kojem ćete svi zajedno ploviti kako biste pobedili
epidemiju, neće svima izgledati isto, niti je isti za svakoga. Nikad nije ni
bio.

U nekom ćete trenutku shvatiti koliko je sve ovo teško. Bojat
ćete se. Podijelit ćete svoje strahove sa svojim najmilijima, ili ćete ih
zadržati za sebe kako ih ne biste opterećivali.

Opet ćete jesti.

Mi smo u Italiji i ovo je ono što znamo o vašoj budućnosti.
Ovo je tek malo proricanje budućnosti. Mi smo vidovnjaci na niskom nivou.

Ako pogledamo u dalju budućnost, budućnost koja je nepoznata
i nama i vama, možemo vam reći samo ovo: kad sve ovo jednom završi, svijet više
neće biti isti.

Hayat.ba


POVEZANE VIJESTI