ŠTA KAŽU GRAĐANI BIH O DANU NEZAVISNOSTI BIH?


Mišljenja građana iz Sarajeva, Banjaluke, Zenice i Mostara o Danu nezavisnosti su podijeljena, ali mnogi se slažu da trenutna situacija u državi nikome ne odgovara – osim onima koji su na vlasti.

Ilustracija

  • Referendum je održan 1. marta 1992. godine, a od dvije trećine građana koji su glasali, 99 posto je bilo za nezavisnost. Zato svim građanima BiH čestitam 1. mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine – kaže u razgovoru za DW visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko.

Na svaku godišnjicu referenduma u BiH se otvara pitanje zakona koji regulišu državne praznike, pa se može čuti i da 1. mart kao Dan nezavisnosti „ne postoji”, jer „nema državnog zakona o praznicima”.

Inzko, međutim, podsjeća da „postoje stari zakoni, koji važe sve do usvajanja novih”.

  • Starim zakonima određeni su datumi praznika u
    BiH. Naravno, ti zakoni se mogu mijenjati, ali dok se to ne učini, stari ostaju
    na snazi. O tome se očitovao i Ustavni sud BiH”, kaže Valentin Inzko.

“Nacionalni lideri zajedno dogovaraju krize”

Iako je Ustavni sud donio odluku da je 1. mart neopozivi Dan
nezavinosti BiH i državni praznik, građani Sarajeva, Banjaluke i Mostara danas
imaju različita gledišta na referendum koji je prethodio ovom prazniku.

Fatima Landžo iz Sarajeva žali upravo zbog te podvojenosti:
„Boli me to što neki građani negiraju sopstvenu državu, ali ja sam ponosna na
referendum i Dan nezavisnosti BiH”, kaže Fatima upozoravajući da su
nacionalni lideri najveća opasnost za BiH i da zajednički dogovaraju krize kako
bi zadržali vlast.

Sarajlija Omer Cucak ne žali što je, nakon referenduma, rat
proveo u redovima Armije BiH. „Borio sam se za nezavisnu BiH, ali ovo danas mi
se nimalo ne sviđa, ova politička previranja. A i puno je nepravde nakon
rata”.

Ta nepravda i poslijeratna previranja nisu pokolebala njegov
patriotizam: „Opet bi se borio, ako zatreba, i za Sarajevo i za BiH. Meni je
Sarajevo sve dalo što imam u životu i bilo bi me sramota da ostavim svoj grad,
svoju državu”, kaže Omer.

“Događaj koji donosi nevolje”

Sarajlije su danas rasute svuda po BiH i svijetu. „Đe nađe
Srbina koji je pobjegao iz Sarajeva, da ti priča o 1. martu? Ne’am ti ja,
jarane, pojma, osim sjećanja“, kaže Dubravko Jeremić, sada nastanjen u
Beogradu.

  • A sjećanja mi nisu dobra o referendumima koji su
    služili kao pokriće za uvod u rat. Spadam u onu malobrojnu grupu ljudi koji
    nisu izašli ni na referendum za nezavisnost BiH, ni na onaj za ostanak u šatro
    Jugoslaviji. I danas mislim da svi oni koji jesu, snose odgovornost za rat. I
    meni su najjači neki moji jarani Srbi, koji su izašli na Karadžićev referendum,
    a onda ostali da se bore kod Alije. Adio pameti“, kaže Jeremić, koji sebe
    smatra Bosancem „većim od mnogih Bošnjaka“.
  • To je dio mog identiteta i svijesti čak i kad
    pokušavam ekavski da pričam“, kaže Dubravko.

Nebojša Kolak je novinar. Pamti referendum, ali i rat koji
ga je „dislocirao” iz Sarajeva u Trebinje.

  • Nisam izašao na taj referendum, niti na onaj
    poslije i iako ja nisam uticao na te događaje, oni jesu na mene… Dođem
    ponekad u Sarajevo na godišnjicu mature, skupe se poznata lica, ali to više
    nije onaj grad koji pamtim. Više volim da me 1. mart asocira na Dan civilne
    zaštite i ljude koji pomažu drugima, nego na događaj koji donosi nevolje, i to
    evo već 28 godina… ‘Kad je babo Atif otišao od kuće’”, kaže Kolak za DW,
    citirajući stihove pjesme Zabranjenog pušenja.

„Lako je slaviti kad imaš para”

Banjalučki penzioner Sveto Vrhovac ne vidi svrhu
obilježavanja Dana nezavisnosti BiH.

  • Ne podržavam obilježavanje tog referenduma, jer
    oni iz Federacije BiH ne podržavaju Republiku Srpsku i uvijek se bune za 9.
    januar. Međutim, neka ljudi slave šta hoće, samo da bude mira i da ne bude opet
    neke gužve. Neka svako radi svoj posao kako misli da je najbolje”, kaže
    Sveto.

Banjalučanin Rade Mijatović kaže da mu je svejedno šta ko
slavi. „Neka slave svaki dan i Bošnjaci i Srbi i Hrvati, samo je bolje da se
radi. Lako je slaviti kad imaš para, ali ako ne radiš, onda niti ima para niti
se slavi”, kaže Rade.

Mostarac Veselin Gatalo, književnik i kulumnista, misli da
je referendum za nezavisnost BiH „nešto najgore što se moglo dogoditi i BiH i
regiji”. Pripisuje mu i odgovornost za žrtve proteklog rata.

  • Ako je ovo nezavisnost, najbolje bi bilo da se
    ponudimo da budemo nečija kolonija, jer ovako smo svačija kolonija”, kaže
    između ostalog Gatalo.

Iz „tamnice naroda“ u nezavisnu BiH

Za Mostarca Iliju Šagolja, politiologa i penzionera,
referendum za nezavisnost BiH bio je opravdan, jer je značio razdruživanje od
Jugoslavije za koju su hrvatski političari govorili da je „tamnica
Hrvata”.

  • Zato me uvijek čudi zašto ovaj dan prolazi neopaženo
    u većinski hrvatskim mjestima. Neslaganje Dragana Čovića i Željka Komšića ne
    smije biti razlog da se ovaj datum ne obilježava. Da se, kao Hrvati, odreknemo
    referenduma? Što onda? Izborili smo neovisnost, što je bila alternativa? Da
    ostanemo u Jugoslaviji”, pita Šagolj.
  • Nažalost, BiH nije onakva kakvu sam je zamišljao
    kada sam glasao na referendumu. Ovakav njezin unikatni ustroj plod je dogovora
    hrvatskih, bošnjačkih i srpskih političara i velike uloge međunarodne
    zajednice, ali bh. lideri mogu unaprjeđivati Daytonski sporazum kako se
    dogovore. Nažalost, plod njihovih ‘dogovora’ su stalne krize i opstrukcije.
    Vlast se koristi maksimalno, ali bez odgovornosti, pa su rezultati uništena
    ekonomija i iseljavanje”, kaže Šagolj.

S njim se djelimično slaže i sugrađanin Edin Batlak, mostarski biznismen i bivši logoraš: “BiH nije funkcionalna, a mogla bi biti da postoji politička volja”, navodi on.

Batlak objašnjava i da BiH nije ona država za koju je on glasao na referendumu, ali je ipak i danas ponosan na činjenicu da je to neovisna država.

Odlazi „garancija nezavisne BiH”

Sretko Radišić je Zeničanin i jedan od osnivača „Srpskog
građanskog vijeća – Pokreta za ravnopravnost”. On vjeruje da bi BiH
opstala sa referendumom ili bez njega, i da su oba puta bila neizvjesna.

  • Danak nezavisnosti plaćen je životima mnogih, ali
    moramo ići naprijed i ostaviti negativno iza nas. Umjesto narodnih, trebamo
    državnog lidera”, ističe Radišić. To, i korektniji odnos susjeda prema BiH
    bi, kako kaže, doprinijelo i popuštanju međunacionalnih tenzija. „A to je važno
    zbog ostanka mladih i sposobnih kadrova u BiH. Oni su naš najvažniji resurs,
    najveća garancija nezavisne BiH – kaže Radišić.

No, ponašanja političara suprotna su njegovim očekivanjima.
Politička kriza u BiH oko Ustavnog suda je na vrhuncu, pa se i obilježavanje 1.
marta se zloupotrebljava u političke svrhe. I dok su mnogi gradovi u Federaciji
BiH danas ukrašeni državnim zastavama, u RS-u to nije slučaj. Da nije nedjelja,
bio bi „običan radni dan”.

Knjigu piše…

Milorad Dodik, koji pokušava dokazati da je BiH „nemoguća država”, piše pisma ambasadorima zapadnih zemalja objašnjavajući im da Dan nezavisnosti BiH „ne postoji”, a pisma šalje upravo ambasadorima onih država koje su na osnovu rezultata referenduma među prvima priznale BiH kao nezavisnu državu.

Učinile su to, pored ostalih, Sjedinjene Države i zemlje Evropske zajednice, nedugo nakon referenduma za nezavisnost.

To su neosporne historijske činjenice, potvrđuje za Deutsche
Welle bh. historičar Husnija Kamberović.

  • Politička elita koja je na vlast došla na
    izborima 1990. dugo je lutala oko toga da li želi nezavisnu državu izvan
    Jugoslavije ili sačuvati republiku u reformiranoj Jugoslaviji. Slovenija,
    Hrvatska i Srbija bile su nespremne na reformu jugoslavenske federacije, pri
    čemu su Hrvatska i Slovenija krenule putem nezavisnosti. Srbija je na
    ruševinama Jugoslavije pokušavala stvoriti veliku nacionalnu državu. U takvoj
    situaciji BiH nije imala puno izbora, pa je na preporuku Badinterove komisije
    organiziran referendum za nezavisnost. Odgovor na taj demokratski čin bio je
    brutalan. Pokrenut je rat radi uništenja BiH – kaže Kamberović.

Hayat.ba


POVEZANE VIJESTI