Ko je bio šarmantni, susretljivi i dobroćudni čika Jovo: Vojnik dobra protiv zla

I u ratu i u miru Jovan Divjak je imao isti cilj, a to je multikulturalna Bosna i Hercegovina u kojoj će svi ljudi moći normalno živjeti. U ratu je to radio u generalskoj uniformi, a u miru kao humanista pomažući prije svega djeci i mladima.

Opis njegovog života u jednoj rečenici bi glasio: Vojnik dobra protiv zla. I zaista je Divjak, rođen, 11. marta 1937. godine u Beogradu, posvetio vojsci. Školovao se na beogradskoj Vojnoj akademiji, Komandno-štabnoj akademiji i Ratnoj školi. U francuskoj vojsci je završio Štabnu školu.

Po izbijanju rata u Bosni i Hercegovini svoje vojno znanje, hrabrost i ljudskost čika Jovo, kako su ga zvali odmilja, je založio za odbranu sugrađana. Kao oficir štaba Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovnie (TO BiH) na početku rata je jednostavno stao na stranu dobra. Kasnije je postao general Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) i pomoćnik Glavnog štaba ARBiH.

Jugoslavenska narodna armija (JNA) ga je 1991. osudila na devet mjeseci zatvora jer je oružje ustupio Teritorijalnoj odbrani, a kaznu je izbjegao istupanjem iz JNA.

Godinu dana poslije, 3. maja 1992. godine, desilo se ono što je, između ostalog, obilježilo posljednji rat u Bosni i Hercegovini. Tokom razmjene vojnika JNA za zatočenog prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića u bivšoj sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici, sadašnjoj Hamdije Kreševljakovića, povikao je kratku rečenicu koju mnogi pamte.

Po izbijanju sukoba, vojnicima je nekoliko puta naredio: “Ne pucaj!”

U jednom od najtežih trenutaka za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu Divjak se dokazao kao čovjek. To “ne pucaj” mora biti poruka svakoj sljedećoj generaciji ljudi na prostoru bivše Jugoslavije.

A kada je skinuo vojnu uniformu, mladoj generaciji je najviše pomagao. Već 1994. godine je osnovao Udruženje “Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu”. Iza čika Jove i ovog udruženja sada stoji jedna druga vojska, a to je vojska ljudi kojima je pomagao da se obrazuju – da obrazovanje bude njihovo oružje. Posebno je pomagao djeci koja su dolazila iz najugroženijih društvenih grupa. Osim toga, učestvovao je u mnogim humanitarnim aktivnostima.

Koliko je ovaj šarmantni, susretljivi i dobroćudni Sarajlija značio njegovim sugrađanima pokazali su upravo nakon što su protestovali protiv njegovog hapšenja u Austriji i dočekali ga po njegovom oslobođenju, dolasku u glavni grad Bosne i Hercegovine.

Srbija ga je pokušala procesuirati zbog dešavanja u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici, ali ga je Austrija, gdje je uhapšen po potjernici, nakon hapšenja oslobodila i nije ga željela izručiti ovoj zemlji. Često je poručivao da moraju odgovarati oni koji su odgovorni za ubistvo pripadnika JNA.

Dobitnik je brojnih priznanja, a među njima je i ono najviše priznanje francuske države – Legije časti.

Podsjećamo, Jovan Divjak je preminuo danas u Sarajevu u 84. godini. Neka mu je laka bosanskohercegovačka zemlja i počivao u miru.

(Klix)

pressmedia.ba