Pandemija ukazala na loš obrazovni sistem, sve više osnovaca mora na instrukcije

U Hercegovačko-neretvanskoj županiji sve više osnovaca ide na instrukcije, najviše iz matematike i stranih jezika, čija je prosječna cijena po satu 15 maraka zbog čega su mnogi roditelji ogorčeni te se s pravom pitaju što im djeca rade u školama.

Predsjednik Sindikata učitelja HNŽ-a Slavko Lauš smatra kako su u pandemiji koronavirusa na površinu isplivali svi nedostatci obrazovnog sustava.

“U ovoj godini dana, pandemija je izbacila na površinu sve što ne valja u obrazovnom sustavu. To nam je sada došlo na naplatu i jednostavno smo primorani davati instrukcije djeci jer ne vidimo drugog načina da stignemo s gradivom i naučimo djecu osnove stvari”, pojasnio je Lauš, te napomenuo da dodatno odmaže i trajanje školskog časa 30 minuta.

“Za to vrijeme ne možemo dobit ni dječju pažnja, a kamoli da im prenesemo znanje”, tvrdi Lauš.

Prema riječima roditelja, razočaravajuće je da djeca po znanje moraju na instrukcije, a uzimaju ih svi, povremeno ili redovito, iako je riječ o sivoj zoni, nereguliranom tržištu, zbog čega niz sugovornika pristaje iznositi svoje iskustvo isključivo anonimno.

“Moje dijete uzima instrukcije iz matematike. Učiteljica ide brže s gradivom nego što djeca uopće usvoje prethodno. Riječ je o tekstualnim zadacima i postavkama sa zagradama. Sama se zamislim često nad zadatkom pa sam primorana potražit pomoć “učiteljice instruktorice” – priča Branka, majka učenice drugog razreda osnovne škole u Mostaru.

Majka učenika i učenice devetog razreda osnovne i drugog razreda srednje škole ističe kako joj sin ide na instrukcije iz matematike i iz njemačkog jezika, a kćerka iz matematike i hrvatskog jezika.

“Zbog obimnog gradiva i slabog objašnjavanja nastavnika već duži niz godina plaćam djeci minimum, dva puta tjedno instrukcije”, objašnjava ova majka, te napominje kako su to velika financijska izdvajanja kada je riječ o jednom, a kamoli dvoje djece.

Jedna majka, čija djeca također koriste instrukcije, tvrdi, kako ni one nisu uvijek od pomoći jer joj i nakon njih, dijete dobije slabu ocjenu. Razlog za to vidi u tome što ni svi nastavnici, kako kaže, nisu kvalificirani, odnosno nemaju potrebno znanja.

“Pojedini nastavni kadar je nekvalificiran i nije za rad u školama. Nastavnica koja im predaje hrvatski jezik ne posjeduje znanje iz tog predmeta i ne može ga onda ni prenijeti. Instruktorica kod koje mi ide dijete objašnjava drugačije, pa kad upitamo njegovu predmetnu nastavnicu o tome, ona kaže da se taj dan (kada se učilo novo gradivo) možda zbunila”, žali se majka učenika sedmog razreda osnovne škole u Mostaru.

Iz Federalnog ministarstva obrazovanja ističu kako nema nesposobne, samo obeshrabrene djece, te napominju kako je odvijanje nastavno-obrazovnog procesa u pandemiji otežano te da ništa ne može nadomjestiti interakciju između nastavnika i učenika u učionici.

“Uz adekvatan izbor nastavne metode u razredu te organiziranje dopunske i dodatne nastave, djeca mogu doseći zadovoljavajuća obrazovna postignuća, bez organiziranja instruktivne nastave za koju roditelji moraju izdvajati financijska sredstva”, istaknula je pomoćnica federalnog ministra za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje Nadija Bandić.

Navodi kako je u specifičnim, pandemijskim uvjetima odvijanje nastavno-obrazovnog procesa i primjena različitih strategija diferenciranog poučavanja dodatno otežana jer ništa, smatra, ne može nadomjestiti interakciju između nastavnika i učenika u učionici.

Dopunska nastava se kao oblik pomoći djeci u osnovnim školama odavno ne nudi, a nastavno osoblje je često spremno i na dodatna objašnjenja.

“Što se tiče dodatne i dopunske nastave nisam upoznata da se one ‘službeno’ obrađuju, no sa sigurnošću tvrdim da je svo nastavno osoblje, barem u mom okruženju, svakodnevno dostupno za dodatna pojašnjenja učenicima”, ističe nastavnica engleskog jezika koja radi u jednoj mostarskoj školi te povremeno drži instrukcije.

Također, tvrdi kako te odluke u pandemiji dodatno otežavaju njihov posao, jer u uvjetima u kojima sati traju samo po 30 minuta, treba objasniti gradivo koje je pisano i predviđeno za nastavni sat od 45 minuta.

U svakom slučaju svi sugovornici se slažu u jednom, a to je da učenicima treba ostaviti prostora i gradivo prilagoditi, vratiti dopunsku nastavu i sat na 45 minuta.

Koliko je manjkav obrazovni sustav u BiH pokazuje i činjenica da je naša zemlja zauzela 62. mjesto među 79 zemalja u obrazovnom istraživanju PISA-e, a svaki drugi petnaestogodišnjak u BiH je ‘funkcionalno nepismen’.

To znači da svaki drugi petnaestogodišnjak u BiH ne može funkcionirati u oblasti matematike, prirodnih znanosti i čitanja ni u školskom sustavu, niti u privatnom okruženju, kao ni u nastavku školovanja.

BHRT