Haris Pašović: Koalicija SDA i NiP-a izvjesna u budućnosti

U intervjuu za „Sedmicu“ proslavljeni bh. reditelj Haris Pašović govorio je o aktuelnoj političkoj situaciji u BiH, odnosu vlasti i kulture, projektima na kojima radi, rezultatima trojke nakon sedam mjeseci vlasti u Kantonu Sarajevo.

Nova normalnost

 Bosna i Hercegovina je u posljednje vrijeme zabilježila dosta značajnih uspjeha, od nominacije filma „Quo vadis, Aida?“ za Oskara preko drugog rezultata u svijetu petnaestogodišnje plivačice Lane Pudar do plasmana nekoliko reprezentacija na evropska takmičenja. Ipak, čini se da to sve prolazi bez veće euforije društva. Jesmo li zapali u neko stanje kolektivne letargije?

– Potreba za uspjehom Bosne i Hercegovine, kao zemlje, počinje iščezavati kod nas. „Naš“ uspjeh se sada mjeri samo lokalnim etničkim ili interesnim kriterijima. Većina bosanskih Srba i bosanskih Hrvata nije ni dosad željela međunarodna postignuća BiH.

SDA je do prije pet godina podržavala međunarodnu kulturu i državne sportske reprezentacije. Nije to bilo ni mnogo ni snažno, ali činilo se da je to barem generalno političko opredjeljenje. Onda je došlo do zaokreta. Kako je slabio interes EU i SAD za BiH, tako se bošnjačka nacionalna politika usmjeravala prema turskoj desnici i konačno je danas postala većinom erduanovska. Proces artikulacije savremenih nacionalizama u sva tri naroda je sada zaokružen.

To što se učinilo kao letargija zapravo je nova normalnost. Visoka kultura, vrhunski sport i internacionalizacija BiH više nisu potrebni dominantnim politikama i njihovim glasačima u ovoj zemlji.

 Pridružili ste se i kritikama odnosa nove Vlade u KS prema kulturi. Gdje vidite ključne propuste?

– Predizborna obećanja o strategiji, kvalitetu i transparentnosti nova je Vlada odmah prekršila u kulturi i sportu. Ministar Samir Avdić je, bukvalno, iskopirao sve što je pokvario Kenan Alikadić, prethodni SDA-ov ministar koji, također, nije imao nikakvog pojma o kulturi.

To kopiranje uključuje i preuzimanje finansiranja muzeja i galerija. Istina je da te ključne ustanove izumiru i da im je svaka pomoć dobro došla. Ali Avdić ne najavljuje sistemska rješenja. On, kao i njegov prethodnik, pristaje na degradiranje ovih državnih institucija na lokalni nivo Sarajevskog kantona i abolira državu od svake odgovornosti za njih.

Dalje, iz odluka se vidi da je Avdićev fokus na nacionalnom, a da ga međunarodni diskurs ne zanima. Avdićeva glavna „kreativnost“ je da Jazz Festivalu nije dodijelio nikakva sredstva, prvi put za 24 godine! Vrlo je interesantno da je Avdićeva vizija kulture ista kao vizija SDA-ovog ministra. Na osnovu njihove kulturne politike vidimo da nema nikakve razlike između njih dvojice u ideološkom, programskom i metodološkom smislu. Iz te činjenice se može vidjeti da je koalicija SDA i NiP-a izvjesna u budućnosti.

Promjena ili karikatura

 Kako Vam danas izgleda Vlada Kantona Sarajevo i da li vam još budi nadu pobjeda četvorke, a sada trojke, u ovom dijelu BiH?

– Mnogi glasači su se nadali da će SDP, NiP i NS provesti urgentne promjene. I ja sam. Sedam mjeseci od njihovog dolaska na vlast ne vide se rezultati. Kao da su se i sami iznenadili što su pobijedili – i još se nisu oporavili od šoka.

Ovo je „Vlada dobrih namjera,“ ali ni u općinama, ni u kantonima ne vidi se napredak. I dalje je teško registrirati firmu, pogotovo za IT sektor i nova zanimanja. Pred mlade ljude koji pokreću biznis stavljaju se nepremostive prepreke, ulice su pune rupa, grad je zatrpan smećem… Ove tri stranke samo o SDA pričaju!

Shvatili smo davno da je SDA loša, zato smo glasali za promjenu. Dajte nam tu promjenu. Oni su se uživjeli u ulogu lokalnih „celebrityja“ i ponašaju se kao Instagram influneseri, a ne kao političari odgovorni glasačima. Sadašnji trenutak je prekretnica, poslije koje će nova Vlada KS i općinski načelnici postati ili promjena ili karikatura.

 Kako gledate na sve agresivniju praksu političkih elita da preko svojih botovskih mašinerija vrše bjesomučne napade na novinare i javne ličnosti koje kritiziraju njihov rad?

– Dodik je prvi osvojio „pravo“ da novinarima stavlja mete na čelo. Njegov zapaljivi govor se sve više rasplamsavao, pa je Dodik prošle godine proglasio Vladimira Kovačevića, a sada i Tanju Topić, „izdajicama“.

Prošle godine mediji bliski Čoviću pokrenuli su hajku na Nikolu Vučića. Nakon što su novinari počeli otkrivati nove afere u SDA, a naročito nakon izbornih poraza SDA, mete ste postali Vi, zatim Arijana Saračević-Helać, Kenan Kešmer, Ivana Marić, Nejra Latić-Hulusić te još jedan broj novinara i intelektualaca.

Bakir Izetbegović sada je, uvjerivši se da Dodik nema nikakvih posljedica zbog svog nasilničkog ponašanja, brutalno verbalno napao Senada Hadžifejzovića, što je imalo za posljedicu verbalnu ofanzivu partijskih „milicija“, a onda je jedan jurišnik pokušao i fizički napasti Senada i Face TV.

Ovo više nisu sporadični napadi, ovo je sada sistematska represija nad novinarima i medijima. Sigurnost novinara je ugrožena. Izetbegović je najavio i početak represije nad umjetnicima. Naredio je kakve filmove treba da snimamo, a kakve ne. Članovi SDA su i neki uvaženi umjetnici, novinari i profesori. Niko do njih nije reagirao na ove Izetbegovićeve napade na novinare i umjetnike.

Zapravo, utisak je da ga je neko pripremio i dao mu uputstva kako to da uradi. SDA sada udara pravo staljinistički, direktnim izjavama, zatim putem svojih medija i jeftine botovske radne snage. A uputstva novinarima sada su počeli davati i političari trojke. Sloboda govora više ne stanuje u BiH.

Postajemo periferija

 Autor ste jedinstvenog projekta „Sarajevofesta“, koji kombinira politiku i umjetnost. Kako postići da politika bude podrška umjetnosti, a istovremeno ne načini od nje režimsku igračku?

– Bh. političari doživljavaju kulturu kao nacionalno-propagandnu platformu, što sad od umjetnika to i otvoreno zahtijeva Bakir Izetbegović. Mi, u „East West Centru“ pokrenuli smo „Sarajevofest“ upravo da stavimo u fokus odnos politike i umjetnosti. Kritičko mišljenje koje kod nas izražava jedan broj medija i umjetnika je kao zrak koji je potreban da bi društvo moglo disati.

Napadom na Jazz Fest nova Vlada KS je označila početak kraja međunarodne kulture u BiH, a time i građanskog, multikulturnog društva. Nije samo politika kriva za to. Međunarodni teatarski festival MESS ukinuo je sam sebe kao instituciju internacionalne kulture, jer skoro dvije godine uopće ne radi posao zbog kojeg postoji i za koji desetak zaposlenih prima plaće.

Vlada trenutno ne vidi SFF kao kulturno dobro, nego kao turistički događaj i pitanje je dokad će ga podržavati, pa makar i tako. Gašenjem proizvodnje filmova, ukidanjem festivala, minimiziranjem nezavisne scene, Kanton Sarajevo i BiH gube korak sa Srbijom i Hrvatskom (o Evropi da i ne govorimo) i postajemo nerelevantna periferija.

Šokiralo me da se reis Kavazović miješa u politiku

 Nedavno se pojavila ideja da se na nivou čitave Bosne i Hercegovine formira jedinstveni blok stranaka naspram aktuelne vladajuće mašinerije koju predvode SDA, SNSD i HDZ. Koliko su, prema Vašem mišljenju, ovakve ideje uopće realne u ovom historijskom trenutku?

– Glasači u Banjoj Luci, Sarajevu, Zenici i Tuzli pokazali su da vape za progresom. Ipak, bit će teško. HDZ nema političku alternativu. NiP, SDP i NS nemaju dovoljno glasača u selima i provincijama, a slično je i sa srpskim partijama. Ove partije ne idu u sela, ne razgovaraju sa seljacima i stanovnicima malih mjesta, ne šire svoje baze.

U ovom konceptu se Rijaset iznenadno uključuje u politički proces. Reisu-l-ulema Kavazović je, uz Papu, najmoderniji religijski lider u Evropi.

Baš zbog toga me šokiralo to da se on sada miješa u politiku. Klerikalizacija politike ušla je na velika vrata nedavno, kada je nova Vlada Crne Gore napravljena u manastiru.

Rijaset je sada pošao tim putem. Vlada i Sabor Republike Hrvatske su i zvanično pokrovitelji vjersko-političkih događaja u BiH. Religijska vodstva će postajati sve značajniji politički faktor kod nas, a to će ugroziti sekularnu državu.

Već trideset godina nama vlada jedna porodica

– Mi nismo izvukli nikakve pouke iz rata, a nećemo ni iz pandemije. Mi smo kao društvo skloni trpljenju, nažalost. Tito je vladao 37 godina. Onda smo povjerovali da je došla demokratija. Ipak, već trideset godina nama vlada jedna porodica!

U Zagrebu je, nakon petnaest godina aktivizma, na vlast došla progresivna politička platforma „Možemo“. U Evropi i SAD više se ne mogu zaobići zelene i socijalne politike. Kod nas nije moguće govoriti o takvom procesu, jer su nacionalizmi još najprofitabilniji biznis. Rezultat toga je da mladi ljudi odlaze, a oni koji ostaju radikaliziraju se, navodi Pašović u intervjuu za “Avaz”.

pressmedia.ba