UOČI PRESUDE MLADIĆU: Terorisanje Sarajeva, ciljani napadi na civile i djecu

Uoči izricanja pravosnažne presude ratnom zločincu i ratnom komandantu Vojske RS Ratku Mladiću 8. juna koji je osuđen na kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici, progone, istrebljenja, ubistva, deportacije, prisilno premještanje, terorisanje, protivpravne napade na civile, te uzimanje talaca, podsjećamo na sažetak presude koji se odnosi na Sarajevo. 

Tužilaštvo je tvrdilo da je Mladić učestvovao i u četiri udružena zločinačka poduhvata, odnosno UZP-a.

Prvo, sveobuhvatni UZP, čiji je cilj bio trajno uklanjanje Muslimana i Hrvata s područja u Bosni i Hercegovini na koja su Srbi polagali pravo, počinjenjem krivičnih djela za koja se tereti u Optužnici, uključujući genocid, progone, istrebljivanje, ubistvo, nehumano djelo prisilnog premještanja i deportaciju.

Drugo, UZP vezan za Sarajevo, čiji je cilj bio širenje terora među civilnim stanovništvom provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja, uključujući ubistva i djela nasilja s primarnom svrhom širenja terora među civilnim stanovništvom i protivpravnim napadima na civile.

Treće, UZP vezan za Srebrenicu, čiji cilj je bio eliminacija bosanskih Muslimana u Srebrenici putem krivičnih djela za koja se tereti uključujući genocid, progone, istrebljivanje, ubistvo, nehumano djelo prisilnog premještanja i deportaciju.

Četvrto, UZP vezan za uzimanje talaca, čiji cilj je bio uzimanje pripadnika UN-a za taoce kako bi se NATO spriječio da izvrši vazdušne napade na vojne ciljeve bosanskih Srba, počinjen putem krivičnog djela uzimanja talaca, kao ratnog zločina.

Opsada Sarajeva trajala je 1.425 dana, i bila je to najduža opsada jednog grada u modernog ratovanja. U Sarajevu je tokom agresije ubijeno 11.541 osoba od čega 1.601 dijete. 

General Ismet Hadžić, komandant Dobrinjske brigade u svojim izjavama često je isticao kako su granate tačno padale na određena mjesta gdje su se okupljali civili i djeca. Ubijeđen je da su to dojavljivali domaći izdajnici. Prisjeća se da su Dobrinju već početkom 1992. Godine napuštali Srbi, a ostajali su intelektualci i oni koji su bili u mješovitim brakovima. Po mnogim stanovima odbjeglih Srba pronalazili su mape i planove kako presjeći Dobrinju, odnosno Sarajevo. Dobrinja je bilo jedno od strateških ciljeva VRS-a i Mladića za osvajanje zbog blizine aerodroma. 

Granatirani su civili dok su čekali u redovima na humanitarnu pomoć, vodu ili na dječija igrališta. 

Jedan masakr koji se zauvijek urezao u glave preživjelih žrtava i njihovih porodica dogodio se 1. juna 1993. godine na parkingu između današnjih ulica Trg djeca Dobrinje i Grada Bakua. Organiziran je bajramski turnir, a u eksploziji granata ispaljenih sa agresorskih položaja iz pravca Veljina smrtno je stradalo 15 osoba, a teže i lakše 102 ranjeno.

Za taj zločin niko nije odgovarao.  

U sažetku presude Mladiću, navodi se da je od sredine maja 1992. do novembra 1995. godine, VRS, a posebno Sarajevsko-romanijski korpus, poznat i pod nazivom SRK, namjerno granatama i snajperskim hicima gađao civilno stanovništvo Sarajeva, i to često na lokacijama koje su imale malo ili nimalo vojnog značaja.

“Usljed toga, stotine civila su ubijene, a hiljade povrijeđene. Mnogi od njih su bili ustrijeljeni dok su obavljali svakodnevne aktivnosti kao što su šetnja sa svojom djecom, donošenje vode, prikupljanje drva ili odlazak na pijacu. Na primjer: Dana 18. novembra 1994., pripadnik SRK-a ustrijelio je jednu ženu, bosansku Muslimanku, dok je sa svojom djecom išla ulicom. Metak joj je prošao kroz stomak i pogodio njenog sedmogodišnjeg sina u glavu i usmrtio ga.

Dana 5. februara 1994., pripadnici Sarajevsko-romanijskog korpusa su granatirali pijacu Markale, usljed čega je poginulo 68 ljudi, a više od 140 ih je bilo povrijeđeno. Skoro sve žrtve su bile civili i među njima je bilo žena, djece i staraca.

Tokom 1994. i 1995. godine, Sarajevsko-romanijski korpus napadao je Sarajevo modifikovanim avionskim bombama, izuzetno nepreciznim oružjem koje je pri udaru imalo razoran učinak. Shodno tome, Vijeće je konstatovalo da korištenje modifikovanih avionskih bombi predstavlja neselektivne napade na civile i civilno stanovništvo u cjelini. Vijeće je razmotrilo prirodu, način, vrijeme, lokacije i trajanje tih snajperskih i artiljerijskih napada i konstatovalo da je namjera izvršilaca, koji su svi bili pripadnici Sarajevsko-romanijskog korpusa, bila da gađaju civile i da na neselektivan način granatiraju grad.

Ljudi u Sarajevu su pretrpjeli teške nevolje; nestašice osnovnih potrepština kao što su hrana, voda, gas i struja bile su im redovne. Bili su prisiljeni da žive u stanju neprestane opasnosti. Svaki put kad bi oni, ili njihovi najbliži, izašli iz kuće, pitali bi se da li će se naći na nišanu snajperske ili artiljerijske vatre. Uzevši sve to u obzir, Vijeće je utvrdilo da su pripadnici SRK-a namjeravali da šire teror među stanovnicima Sarajeva i da je terorisanje bilo primarna svrha snajperskog djelovanja i granatiranja. Vijeće je konstatovalo da su pripadnici SRK-a počinili ubistvo, protivpravne napade na civile i terorisanje kao kršenje zakona i običaja ratovanja; te ubistvo kao zločin protiv čovječnosti”, navodi se u sažetku presude.

(NAP)

pressmedia.ba