Denis Zvizdić: SDA nije izvršila neophodne promjene, to navodi kakva će biti moja odluka

U intervjuu za Klix.ba govorio je Denis Zvizdić, još uvijek, makar na papiru potpredsjednik SDA i zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Bosne i Hercegovine. Razgovarali smo o tome da li definitivno napušta SDA i šta misli o toj stranci, hoće li pristupiti nekoj drugoj stranci, vidi li se u Predsjedništvu BiH te o brojnim drugim temama.

Nakon lokalnih izbora najavili ste izlazak iz SDA, ako se ne izvrše pojedine unutarstranačke reforme. Potom je uslijedilo zatišje, pa ste opet iznijeli kritike. Da li ćete napustiti SDA i kakav je vaš status u ovoj stranci?

Kao što ste i rekli. Već mjesecima, tačnije od lokalnih izbora apelujem i predlažem, ukazujem na neophodnost kvalitativnih, kadrovskih i koncepcijskih promjena na nivou općinskih, gradskih i kantonalnih organizacija SDA tamo gdje nije ostvaren dobar izborni rezultat. Tačnije, poraženi smo na lokalnim izborima.

Želim podsjetiti da je SDA izgubila izbore, nije dobila načelnike i gradonačelnike niti u Cazinu, niti Bihaću, niti Gračanici, Gradačcu, Srebreniku, Tuzli, Goraždu, Sarajevu, Zenici itd. To su urbane cijeline u kojima skoro živi milion stanovnika. To ukazuje na činjenicu da kandidati koje je predložila SDA, koncepti ili pristupi u izbornoj kampanji, teme koje je forsirala nisu prepoznati kod dominantnog dijela stanovnika, kod mladih stanovnika, kod intelektualaca, kod progresivnog dijela stanovništva.

Zbog toga sam predložio da uđemo u fazu meritokratskih, a ne partitokratskih imenovanja, odnosno osvježivanja, rekonstrukcije općinskih, gradskih i kantonalnih organizacija SDA.

Da li se išta od toga promijenilo?

Upravo ste kazali da je jedno vrijeme bilo zatišje. Ustvari to nije bilo zatišje, već jedno vrijeme u kojem sam ja očekivao da će doći do promjena jer bez promjena nema napretka. Bez promjena SDA neće vratiti autoritet u sredinama koje sam spomenuo.

Naravno, u SDA postoje i druga razmišljanja. Postoje oni koji misle da je SDA apsolutni pobjednik na lokalnim izborima. Samo im argumenti i rezultati izbora ne idu u prilog. Imam argumente koje sam upravo spomenuo, imajući u vidu da smo ostvarili značajno lošiji rezultat u Sarajevskom kantonu, Tuzlanskom kantonu, Unsko-sanskom kantonu u odnosu na 2016. To su za mene argumenti da počnemo sa ozbiljnim osvježenjem, da otvorimo prostor mladim, obrazovanim i sposobnim ljudima. Da otvorimo prostor onima koji još uvijek imaju autoritet u biračkom tijelu, a nisu imali priliku da vode procese u SDA.

Mislim da je prošlo dovoljno vremena, prošlo je skoro sedam mjeseci i tamo je nešto urađeno. Formirano je neko povjereništvo i neka nova općinska organizacija. Nažalost, to je moj stav i mišljenje, nisu se desile ozbiljne, korijenite promjene, a koje su neophodne da SDA spremno izađe na izbore 2022. Riječ je uglavnom o kozmetičkim, deklarativnim promjenama. Recikliraju se isti kadrovi i to za mene nije faza koja može dati puni optimizam da će SDA vratiti autoritet – ostvariti pobjedu 2022.

Moje ponašanje u političkom i terminskom smislu ima logiku. Ne mislim da je u SDA stvoren ambijent za nove, progresivne ideje koje mogu vratiti autoritet SDA, koje mogu etablirati ključne, programske osnove po kojima je osnovana i etablirana SDA, da se mogu pokrenuti projekti koji će biti prepoznati od svih slojeva društva i koji će ponovo vratiti SDA na tron liderske stranke sposobne da snagom svog koalicionog kapaciteta okuplja dvije probosanski orijentisane stranke.

Zbog toga moje ponašanje ima logiku i neke određene termine. O mojoj konačnoj odluci javnost će biti pravovremeno obaviještena.

Još niste odlučili da li ćete napustiti SDA?

Sve što sam rekao je na neki način bi trebalo da logički navodi u kojem pravcu će biti moje daljnje političko djelovanje i kakva će biti moja odluka. Prije 15-ak dana sam dao intervju ostavljajući mogućnost da će taj posljednji tračak nade, o kojem smo govorili, možda pretvoriti u neki snažniji plamen, da će doći do ozbiljnijih promjena koje mogu voditi u pravcu refreširanja SDA, na meritokratskim, kadrovskim i koncepcijskim osnovama.

Dakle, i dalje ostavljate mogućnost da se izvrše reforme, promjene kako biste ostali u SDA?

Bilo bi grubo da čovjek ne ostavi mogućnost.

Ali, ipak ovo traje predugo od vaših rokova?

Bilo bi grubo da čovjek ne ostavi tu mogućnost. Na vaše pitanje moram reći da nisam optimista. Što se tiče vremena o kojem vi govorite, poslije lokalnih izbora do sada, često čujem kritike i na svoj račun – da sam previše strpljiv, kako to narod u Bosni kaže da imam previše sabura. To pokazujem ne zbog pojedinaca ili zbog rukovodstva SDA, već tu vrstu strpljivost pokazujem zbog hiljada izvanrednih, vrijednih članova SDA koji su najzaslužniji zbog uspjeha SDA.

To su ljudi koji su cijenjeni u svojim sredinama, to su ljudi koji rade na terenu, to su ljudi koji rade sa drugim ljudima, komšijama pokušavajući ih da ih ubijede u ispravnost politike SDA. Sada se gubi ta energija, a da bi dobila novi zamah mora doći do promijena. Bez toga neće biti napretka.

Kažem vam, u ovom trenutku nisam optimista da promjene idu u pravom pravcu. Ne stvara se ambijent za kreiranje i implementaciju novih ideja. To je sasvim sigurno ambijent u kojem ne mogu, odnosno po svom habitusu nisam čovjek koji može raditi u takvom ambijentu.

Jeste li dali neki novi rok?

Nikada nisam davao rokove. Svi rokovi o kojima se pričalo ili tzv. ultimatumi nisu došli od mene. Upozoravam, predlažem, apeliram da se uđe u kvalitativne promjene.

Ponavljam, nisam optimista, ne vidim ih na djelu, ne svjedočim da su promjene suštinskog karaktera. One su deklarativnog karaktera. Kao novinar možete istražiti kada budu imenovana nova rukovodstva općinskih, gradskih i kantonalnih organizacija da li je riječ o meritokratskim imenovanjima ili su imenovanja i dalje bazirana na porodičnim, interesnim vezama.

Nisam zadovoljan u kojem pravu idu zahtijevane, neophodne promjene koje će SDA morati napraviti. Ono što mogu predvidjeti na bazi mog političkog iskustva, a to je ako stanje ostane isto, onda nisam veliki optimista za izbore 2022.

Ko onda upravlja SDA-om, kuda ide ta stranka?

Njome upravljaju organi. Postoji predsjednik, Predsjedništvo, Glavni odbor. Nažalost, ova dva ključna organa – Predsjedništvo i Glavni odbor zasjedaju vrlo rijetko, nedovoljno često.

Od lokalnih izbora do danas bile su samo dvije sjednice Predsjedništva i niti jedna sjednica Glavnog odbora. Naravno, postoje epidemiološke mjere, ali se mogla napraviti kombinacija da ljudi, koji upravljaju procesima, daju svoje mišljenje o ključnim političkim, ekonomskim i društvenim problemima i temama u Bosni i Hercegovini.

Da li je predsjednik SDA Bakir Izetbegović svjestan šta se dešava sa strankom? Prije vas je iz stranke istupilo nekoliko osoba. Neki od njih su formirali svoje stranke, a neki su se priključili drugim strankama.

Smatrate li da Izetbegović kontroliše situaciju? Naravno da postoje organi stranke, ali je predsjednik na čelu koji treba sve koordinirati. Trebao bi imati jasnu sliku šta se dešava u stranci.

Ne mogu biti advokat gdina Izetbegovića, niti sam ja njegov glasnogovornik o tome da li on ima sliku šta se dešava u SDA, da li ima jasan stav o tome da li je stranka ostvarila ciljeve na izborima. O tome morate razgovarati sa gdinom Izetbegovićem.

Moj stav jeste da je odlazak svakog vrijednog čovjeka, koji ima ugled u biračkom tijelu ili među građanima, velika šteta za SDA. Smatram krajnje neozbiljnim obrazloženja bilo čijeg odlaska – da su odlazili i prije njih, da nisu nešto puno ostvarili ili da bilo čiji odlazak neće imati puno efekta na SDA. To jednostavno nije tačno.

Ja sam inžinjer po struci i smatram da je matematika nauka koja se može iskoristiti u svakoj sferi života, to je egzaktna nauka. Pa tako ako posmatramo samo broj glasova koji su dobili ljudi koji su otišli ili oni koji razmišljaju o odlasku kao što sam ja, onda ne govorimo o nekoliko hiljada glasova, već o stotinu hiljada glasova.

Govorimo o 120.000 glasova za samo četiri osobe koje su otišle iz SDA. Riječ je o gdinu Elmedinu Konakoviću, Aljoši Čampari, Semiru Efendiću i meni koji sam dobio 40.000 glasova, a to je najveći broj dobijenih glasova u historiji parlamentarnih izbora u izbornoj jedinici Kantona Sarajevo.

Da li biste te glasove dobili da niste bili na listi SDA?

To je hipotetičko pitanje. Ne znam da li bih dobio te glasove. Nikada nisam osporio vezu sa SDA ili činjenicu da me je SDA predlagala za nositelja liste ili za neke važne funkcije.

Ne smatram korektnim i potpuno je netačno mišljenje pojedinaca u SDA da mi je stranka dala sve. Ne, ja sam stranci SDA dao sve – autoritet, znanje, obrazovanje, uporni rad, u konačnici svoje zdravlje i ugroženost moje porodice. Sve sam dao SDA i mislim da sam na najbolji mogući način uzvratio SDA.

Kako ste doživjeli izjavu gdina Izetbegovića od prije nekoliko mjeseci kada je rekao, parafraziram, da ćete zapamtiti njegovo ime, a nakon što ste iznijeli kritike na račun SDA i najavili mogući izlazak iz SDA? Jeste li o tome razgovarali?

Nismo o tome razgovarali, već smo razgovarali o drugim stranačkim temama, ali je to bilo u sferi personalnih odnosa. Davno sam rekao da o personalnim odnosima između mene i gdina Izetbegovića ne kanim govoriti i neću govoriti.

Mogu samo kazati da sam uvijek imao, imam i uvijek ću imati samo jedno lice posebno prema mojim prijateljima i poznanicima. Čovjek sam koji se ne mijenja i koji je vrlo konzistentan u svojim stavovima, koji vrlo odgovorno nastupa u svakoj situaciji, bira riječi kada govori o nekoj osobi, a to vrlo rijetko radi. Ne kritikujem neku osobu ili proces, a bez da nemam argumente.

Denis Zvizdić nema dva lica, imam samo jedno lice koje svi znaju u posljednjih 25 godina u politici. Ponosan sam na sve ono što sam uradio u svom životu. Naravno, uvijek se može bolje uraditi. Ono što sam ja radio i ono što me čini ponosnim jeste činjenica da su to prepoznali građani Sarajeva i Bosne i Hercegovine, da su mi dali tako veliko povjerenje na zadnjim Općim izborima.

Mnogo se govori o ulozi i utjecaju Sebije Izetbegović u SDA. Povukla se iz Federalnog parlamenta. Kakva je njena uloga u procesima u SDA? Ima li ona značajniji utjecaj?

To su pitanja personalizacije i koncepcijskih pitanja u SDA. Ne želim da moj odnos prema SDA ili buduće poteze svedem na personalne odnose. Ja govorim o koncepciji, činjenici da je SDA etablirana na kvalitetnim programskim ciljevima, te da se moramo vratiti izvornim programskim ciljevima.

Moramo vratiti povjerenje naroda da ono što radi SDA je dobro za državu, da je riječ o općem dobru, te da opće dobro stavljamo iznad partikularnih interesa. Ako ima takvih pojava, a ima ih, da pojedinci dominantno utječu na političke procese i da su interesi pojedinaca značajniji od nekih ključnih interesa za opće dobro. Zato to izaziva moje kritike i to je daleko lošije za SDA, a to su birači prepoznali na posljednjim izborima.

Sve ukazuje na to da ćete napustiti SDA. Gdje se vidite u budućnosti – u novoj stranci ili kao nezavisni političar?

To ćemo tek vidjeti. Što se tiče moje odluke, ono što je važno kazati, nalazimo se u vremenu kada nije korektno i moralno govoriti o tome u vremenu koronavirusa, kada ljudi umiru, kada ekonomija trpi velike udarce. Moramo svi biti posvećeni životnim pitanjima, a to je jačanje javnog zdravlja, borba protiv pandemije i obnova naše ekonomije, te obnova međunarodnog i regionalnog ugleda. Stavljati lične ambicije u kontekst toga i govoriti o ličnoj budućnosti nije moralno.

Sasvim sigurno ostajem u politici sa istim nivoem angažmana iz posljednjih 20 godina. Kakva će to biti forma, javnost će biti informisana.

Spominje se da ćete se pridružiti Narodu i pravdi (NiP)?

Pa vidite, ne postoji varijanta koju nisam čuo u posljednjih mjesec dana. Povezivali su me sa različitim političkim strankama, opcijama da se formira novi politički subjekat. Bit će sasvim sigurno vremena i prostora i potrebe da se o tome razgovora.

Da li je vaš budući politički angažman vezan za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine? Bili ste ozbiljan kandidat, ali ste se povukli iz unutarstranačke utrke uoči izbora 2018. Mnogi misle da biste bili najbolji kandidat za Predsjedništvo, ako bi vas podržale neke stranke. Da li očekujete podršku u tom političkom putu?

Ne postoji izjava u kojoj sam rekao javno, tajno na gostovanju, na intervjuu ili stranačkom sastanku da ja želim biti kandidat za člana Predsjedništva. U taj kontekst su me uvijek stavljali drugi.

Kada govorimo o unutarstranačkim izborima, SDA je “raspisala” izbore za kandidata za člana Predsjedništva. Od 103 općinske organizacije SDA, ja sam dobio 95-96 kandidatura. Ljudi sa terena su prepoznali da bih ja bio kvalitetan kandidat SDA.

Zbog unutarstranačkih da kažem devijacija ja sam se sam delistirao. Priča o meni kao mogućem kandidatu uvijek dolazi sa strane – ne od mene, već od drugih ljudi. Naravno, ne bježim od bilo kakve političke utakmice i ne plašim se ući u bilo koju političku konkurenciju sa bilo kojem kandidatu iz reda bošnjačkog naroda, ali mi to nije prioritet.

Prioritet mi je da nastavim sa političkim djelovanjem za opće dobro, u funkciji jačanja Bosne i Hercegovine, etabliranja Bosne i Hercegovine kao funkcionalne države sa punom političkom neovisnošću, sa jačanjem državotvorne svijesti, sa jačanjem bosanskog nacionalnog identiteta uz poštivanje prava naroda. To je moje opredjeljenje.

Da li ću ja biti kandidat, da li će to neko prepoznati – jedna, dvije ili pet opcija mislim da je rano govoriti o tome. Kada dođe vrijeme i potreba otvoreno ću govoriti o tome, te kazati svoje stavove.

Ako napustite SDA, šta očekujete od ljudi koji su vam politiki lojalni? Definitivno utječete na mnogo ljudi u SDA, posebno na one koji spadaju u hercegovačku struju SDA. Da li će za vama SDA napustiti i drugi ljudi?

Ja sam porijeklom Hercegovac i to je stvar kojom se najviše ponosim. Ali, moja politička baza je bio i ostao Kanton Sarajevo. Jako uvažavam druge općine, gradove i kantone, posebno Hercegovačko-neretvanski kanton koji se nalazi u jednoj posebnoj situaciji. Prema njemu svi moramo imati poseban senzibilitet.

Mislim da se vrijednosti i budućnost Bosne i Hercegovine brani u Goraždu, Janjci ili Stocu, a ne kod Vječne vatre. Mislim da prema tim krajevima moramo imati poseban senzibilitet kada govorimo o političkoj, ekonomskoj podršci, svim njihovim razvojnim projektima.

Ne pozivam bilo koga da slijedi moju odluku kakva god da ona bude. Pozivam sve moje kolege i za koje znam da imaju veliko političko iskustvo i da žele dobro SDA i Bosni i Hercegovini, ali možda nemaju dovoljno hrabrosti da transparentno izađu sa svojim mišljenjem, da se nastave boriti za obnovu autoriteta SDA.

Kako će oni to uraditi, da li će i dalje insistirati da na čelo općinskih, gradskih i kantonalnih organizacija dođu ljudi koji imaju autoritet, koji mogu snagom autoriteta i načinom kojim će predstavljati programske ciljeve SDA, privući glasače, privući mlade ljude, intelektualce, one koji žive u urbanim sredinama, naravno da će oni izabrati taj model.

Znam da ogroman broj ljudi sa kojima se ja družim, iz baze i vrha, razmišlja na isti ili sličan način kao i ja. Ne pozivam ni na kakvu pobunu i poslušnost. Ne trebaju razmišljati na način kako ja razmišljam. Ali, ponavljam, bez kvalitativnih, kadrovskih, koncepcijskih i suštinskih promjena, istinskih i pravih odgovora neće doći do obnove autoriteta SDA, neće polučiti rezultatom 2022.

To moje kolege znaju koje će na ovaj ili onaj način nastaviti raditi u SDA ili van SDA u tom pravcu.

Da li se trenutni status SDA odražava na probosansku, odnosno probošnjačku politiku? Kako ta politika stoji u samoj Bosni i Hercegovini, regiji i međunarodnom okviru?

Nema velike razlike ili ne bi smjelo biti velike razlike između probosanske i probošnjačke politike. Ona je obilježena nedovoljnom konzistentnošću, sujetama i određenim privatnim, partikularnim političkim interesima. Ono što bi trebao biti zajednički cilj probosanske i probošnjačke politike jeste država Bosna i Hercegovina.

Prvih stotinu prioriteta je država, država i država. To je funkcionalna, prosperitetna država sa svim svojim atributima teritorijalnog integriteta i suvereniteta.

Gdje se vodi ključna borba za državu?

Ključna bitka se vodi na nivou države, zakonodavnih i izvršnih institucija. Tu se vodi ključna bitka. Cilj je da jačamo državne institucije, da povećamo nivo funkcionalnosti države, da idemo ka njenoj unutrašnjoj reintegraciji i da idemo ka njenoj vanjskoj integraciji u evropske i NATO integracije.

Jačanje regionalne saradnje i etabliranje bh. prioriteta i interesa na međunarodnoj sceni. Svi argumenti, od ustava, zakona, međunarodnog prava, statusa Bosne i Hercegovine, poštivanje vladavine prava unutar EU su na strani probosanskih snaga.

Svi kontraargumenti su protiv antibosanskih snaga. Te snage koje ne žele funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu, a koja će sutra biti članica EU, nemaju niti jedan validni, zakonski, pravni argument na svojoj strani.

Kako to dovesti u političku ravan sa djelovanjem Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD)? Je li uopće moguć dogovor sa Miloradom Dodikom?

Naravno da su mogući razgovori sa gdinom Dodikom i gdinom Draganom Čovićem. Oni su neophodni i ne možemo ih izbjeći. Oni su predsjednici stranaka koje su dio koalicija na svim nivoima vlasti.

Dijalog je za bh. prilike najbolji instrument za rješenje. Mora biti baziran na validnim pravilima, zakonima. Mora se razgovarati da bi se došlo do pravih rješenja. Pitanje je u kojoj je fazi je uznapredovala bolest od koje je obolio Dodik, a to je bosnafobija. Čini mi se da s vremena na vrijeme pokazuje da je ta bolest u uznapredovaloj fazi.

Sve ono što jeste Bosna i Hercegovina njega očito nervira i on je protiv toga. S druge strane, od gdina Čovića vrlo često čujem da je Bosna i Hercegovina njegova domovina, da on pripada Bosni i Hercegovini. Nemam velikih razloga da mu suštinski ne vjerujem da on želi jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu.

Postoje momenti, izjave kada se govori o trećem entitetu što znači podjelu Bosne i Hercegovine, a što može baciti sumnju na iskrenost takvih namjera. Ali, moramo razgovarati i zbog toga je izgradnja politički neovisne Bosne i Hercegovine, na koju ne mogu imati utjecaj susjedne zemlje, je zapravo gradnja bosanskog nacionalnog identiteta.

Govorimo o svima onima koji vole Bosnu i Hercegovinu, onima koji žele da oni i njihova djeca žive u Bosni i Hercegovini. Suočeni smo nekada sa izjavama koje zahtijevaju odgovor. Kako kaže Miroslav Krleža: “Ne može se na svaku glupost odgovoriti gospodskom šutnjom”.

Izjave koje vrlo često možemo čuti iz Republike Srpske, posebno gdina Dodika, izazivaju slične reakcije. Čovjek je izgubio moralni kompas kada govori o budućnosti Bosne i Hercegovine.

Pozivam na dijalog i da krenemo od onih pitanja o kojima se možemo dogovoriti, a ona mogu suštinski utjecati na životni standard građana. Onda da postepeno krenemo ka najkrupnijim pitanjima. Svima je jasno da idemo ka članstvu EU i da je to nezaustavljivo. To znači prihvatanje stečevine EU i da neizbježno podrazumijeva ustavne promjene, te prihvatanje zakonodavstva prema standardima EU.

Stvari će se mijenjati u kvalitativnom smislu.

Može li se taj proces ubrzati? Kako vam djeluje ideja zajedničkog izbornog nastupa probosanskih stranaka u Republici Srpskoj? Može li se SNSD izbaciti iz državne vlasti na narednim izborima? Da li biste možda bolje sarađivali sa Partijom demokratskog progresa (PDP) i Srpskom demokratskom strankom (SDS)?

Imao sam priliku sarađivati sa predstavnicima PDP-a i SDS-a dok sam bio u Vijeću ministara. Sada sarađujem sa predstavnicima SNSD-a u zakonodavnoj vlasti. Moram reći da su predstavnici SDS-a i PDP-a mnogo racionalniji i da mnogo mudrije, pametnije pristupaju temama koje su važne za sve građane, pa i za njeno političko ustrojstvo.

Dobra je tendencija saradnje opozicionog bloka iz oba entiteta. Nijedan lider političke stranke ne može predstavljati cijeli narod. Gdin Dodik ne može predstavljati sve Srbe iz Republike Srpske.

Ogroman broj bosanskih Srba ne misli kao gdin Dodik. Druga je stvar tendencija i stalni pritisak od medija i institucija Republike Srpske na sve procese pokušavajući ubijediti ljude da mrze sve druge i da su im drugi opasnost. To je nešto što treba promijeniti i naravno da postoje pitanja oko kojih će se teško dogovoriti.

To je moja jedna vrsta poruke svim bosanskim Srbima: Bez katarze, a sada je pravo vrijeme za katarzu poslije presuda Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, sada je pravo vrijeme za istinu. Ako žele neka to bude u dvije faze.

Postoji izreka: Ako u prvoj fazi ne možeš kazati istinu, onda nemoj aplaudirati lažima. Kada to prođe, onda neka se govori istina.

Dozvolite mi jedno poređenje. Kada vidite reakcije Mladiću, uporedite to sa vremenom Njemačke poslije nacista. Zamislite da je kancelar Njemačke Konrad Adenauer rekao da ne priznaje niti jednu presudu nacistima u Ninbergu, da ih odbija i da je počeo po Berlinu i drugim gradovima Njemačke stavljati fotografije Goringa, Goebbelsa, Hitlera itd.

Njemačka ne bi bila to što jeste bez katarze, bez Willyja Brandta, Adenauera. Adenauer je već 50-ih godina pokrenuo saradnju Njemačke i Francuske, inicirao sporazume o zajedničkim projektima u oblasti obrazovanja, kulture i ekonomije. Pogledajte gdje smo mi 26 godina nakon rata u odnosima sa našim susjedima. Katarza je neophodna i bez nje ne postoji politička sloboda.

Ovo što trenutno radi gdin Dodik i drugi predstavnici Republike Srpske, zapravo rade u dva pravca. Podržavanjem i glorificiranjem zločina Ratka Mladića nametnut će političku odgovornost srpskom narodu u Bosni i Hercegovini, ne govorim o krivičnoj odgovornosti. To je direktno poricanje genocida. To su dva procesa koji ne mogu voditi ka dobrom.

Zato pozivam da se prizna istina, da dođe do katarze, da se rodi novi Brandt unutar srpskog naroda ovdje u Bosni i Hercegovini ili Srbiji. Da istinom dođemo do pomirenja.

Američki predsjednik Joe Biden je proširio listu sankcioniranih političara koji rade na destabilizaciji Zapadnog Balkana. Nije konkretno navedeno o kome je riječ. Da li neko u Bosni i Hercegovini treba očekivati američke sankcije?

Američka vanjska politika se dugo analizira i ona se ne mijenja preko noći. Ona se jako sporo mijenja. Bosna i Hercegovina je jedna od najuspješnijih američkih priča u posljednjih nekoliko decenija.

Sjedinjene Američke Države su nesumnjivo jedan od najvećih prijatelja Bosne i Hercegovine. Sve dok imamo prijatelje poput SAD-a ili Njemačke u EU, možemo govoriti o pozitivnoj i perspektivnoj budućnosti Bosne i Hercegovine.

SAD su sada svjesne da nešto u čemu su one učestvovale, a to je kraj rata i Dejtonski mirovni sporazum koncipiran tako da je Bosnu i Hercegovinu mogao voditi ka euroatlantskim integracijama, a sada se zloupotrebljava od onih koji ne žele vidjeti Bosnu i Hercegovinu kao funkcionalnu državu.

Očekujete li da Amerika djeluje ovdje? Nakon izbora Bidena, stvoren je dojam da će SAD preko noći djelovati. Neki su išli do te granice da će ukidati entiteti. Da li mi previše očekujemo od SAD-a i do koje granice će oni ići?

Ono što mi očekujemo od SAD-a jeste da su one postale svjesne da postoje pojedinci i političke opcije koje kontinuirano ruiniraju ustavno-politički sistem Bosne i Hercegovine, koji namjerno i ciljano blokiraju Bosnu i Hercegovinu na EU i NATO integracijama. To je potpuno jasno prepoznatljivo – ruiniraju se državne institucije.

Mislim da u posljednjih godinu i po dana ne postoji niti jedan direktor državne institucije koji je imenovan na mandat. Svi oni su imenovani kao vršitelji dužnosti, što znači da oni žele predstavljati stranke iz Republike Srpske, te da su državne institucije fluidne, da ne postoje kao čvrste institucije sa svojim nadležnostima.

Tako se radi u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti. To je SAD prepoznao i oni će to zaustaviti. Mi od SAD-a ne očekujemo previše, već ono što je realno za Bosnu i Hercegovinu u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom sa laganim hodom tj. prelaskom iz dejtonske u briselsku fazu.

Ono što možda pretjerano očekujemo jeste dinamika, a to je upravo ono što ste vi mislili. Zamislite koliko je kapitalnih, planetarnih problema imao američki predsjednik imao kada je imenovan. To su odnosi sa Rusijom, Kinom, klimatske promjene, pandemija koronavirusa. Naravno da među pet prioriteta ne može biti Bosna i Hercegovina.

Predsjednik SAD-a jako dobro zna situaciju na Zapadnom Balkanu. Vidjeli smo nakon jučerašnje presude Ratku Mladiću da je tačno definirano ono što je stvarno stanje. Najava o novim sankcijama je nešto što je izvanredno, što je dobro došlo. Nadam se da će te sankcije slijediti i EU.

Imamo promjene u EU. Ministar vanjskih poslova Njemačke je izjavio da li treba zadržati pravo veta kada se govori o vanjskoj politici EU imajući u vidu zadnje događaje u Rusiji, Kini itd. Očekujem da EU ili pojedine njene članice da krenu tragom sankcionisanja onih koji namjerno blokiraju Bosnu i Hercegovinu u njenom razvoju i kreiranju normalnog društva.

Očekujem od drugih EU i svjetskih institucija, da ako establišment koji predstavlja srpski narod ne prestane sa glorifikacijom ratnih zločinaca i veličanja Karadžića i Mladića, prekine odnose sa onim nivoima izvršne vlasti u kojima oni učestvuju.

Zašto to finansijske institucije poput Evropske banske za obnovu i razvoj (EBRD), Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond (MMF) rekli da neće sarađivati sa vladom koja glorificira ratne zločine jer je to osnov međunarodnog prava.

Ko bi sarađivao sa Zapadnom Njemačkom da je Adenauer glorificirao Himmlera, Hitlera i druge – ne bi niko.

Upravo nam iz Njemačke dolazi budući visoki predstavnik. Šta možemo očekivati od Christiana Schmidta? Da li će institucije donijeti zakon o zabrani negiranja genocida ili će to ipak morati uraditi visoki predstavnik?

Ono što možemo očekivati ozbiljan pristup jer ima jako bogato političko iskustvo, posebno u vnajskoj politici. Riječ je o izuzetnom čovjeku, više puta sam se sureo sa njim.

Bit će fokusiran na jačanje integrativnog razovja Bosne i Hercegovine. Očekujem da Bosnu i Hercegovinu više funkcionalnom državu koristeći sve ovlasti koje ima. Ništa prekrupno ne očekujem i ništa što nije moguće ostvariti.

Po nekim reakcijam entieta RS, nisam siguran da će podržati zakon o zabrani negiranja genocida. Nisu bili spremni podržati izmjene krivičnog zakona o zabrani govora mržnje nas vim pisanim i elektronskim medijima koje sam predložio. Ali, ovo je pravo vrijeme da se zakonom zabrani negiranje genocida jer je to civilizacijska norma i tekovina.

Treba ići korak dalje, obustaviti sadarnju sa zakonodavnim i izvršnim vlastima čiji predstavnici glorificiraju ratne zločine i negiraju genocid, slave one koji su počinili masovne zločine. Visoki predstavnik treba nametnuti zakon o zabrani negiranja gneocida. To će biti početak stvaranja ozbiljnih pretpostavki za fazu pomirenja, a faza pomirenja je jedna od najznačajnijih faza koja osigurava prosperitetnu budućnost za sve građane i narode Bosne i Hercegovine.

[embedded content]

(Klix)

pressmedia.ba