Edin Mašić, kandidat Trojke za načelnika općine Bugojno je osvojio najviše u glasova građana u naše općine. Broj glasova koji će doći iz inostranstva ne može promijeniti rezultate izbora za načelnika, tvrde iz Općinskog odbora SDP-a Bugojno.
– Svjesni takve situacije, u bugojanskoj SDA se ne mire sa porazom te pokušavaju preko članova CIK-a bliskih njima, onih koje su oni izabrali za vrijeme dok su činili državnu vlast, ukrasti Edinovu pobjedu.
Sve po propisima BiH
Edin Mašić je u skladu sa Zakonom o državnoj službi FBiH 03.07.2024. godine, obavijestio svoga poslodavca općinu Bugojno da je kandidat na Lokalnim izborima te zatražio od općine da riješi njegov radni status u skladu sa Zakonom o državnoj službi FBiH.
Ovu obavijest je Mašić, zajedno sa drugom traženom dokumentacijom poslao CIK-u, koja mu je odobrila kandidaturu na Lokalnim izborima 2024. godine.
Općina Bugojno donosi rješenje 3.10.2024. godine, nakon naredbe kantonalne upravne inspekcije, par dana prije objavljivanja rezultata izbora, kojim odobrava odsustvo iz državne službe za Edina Mašića, a rješenje potpisuje, još nekoliko dana aktuelni, načelnik Hasan Ajkunić – navode iz OO SDP Bugojno.
Edin Mašić, novoizabrani načelnik Bugojna je od kandidature za načelnika Bugojna pa do izbora na tu poziciju, uradio sve po zakonskim propisima naše države.
– Općina Bugojno je laticama čuvala Mašićev zahtjev za rješavanjem radnopravnog status puna tri mjeseca. Zašto nisu ranije donijeli rješenje treba pitati njih. Mi vjerujemo da su bili zauzeti vođenjem izborne kampanje SDA, iako im je u statusu državnih službenika to zakonom strogo zabranjeno.
“Nakačeni” na budžet
Promjena vlasti mnogima teško pada. Oni koji nisu nikad ništa radili te bili ”nakačeni” na budžet općine Bugojno po raznim osnovama, shvataju da više neće biti. Morat će raditi, kao i svi ostali građani Bugojna.
Bugojanke i Bugojanci su 30 godina čekali promjenu vlasti u našoj općini i napokon su je dočekali. Niko neće ukrasti izbornu volju građana Bugojna.
Kako smo i obećavali u kampanji, općinu Bugojno, njene resurse, Budžet ćemo vratiti građanima Bugojna – poručeno je iz OO SDP Bugojno.
Muzičar Goran Bregović jednom prilikom se prisjetio kako je izgledao provod s pokojnim Džejom Ramadanovskim i sve šokirao detaljima.
Naime, Bregović je u jednom intervjuu opisao provod s legendarnim pjevačem u jednoj kavani kada je došlo i do pucnjave.
'Džej me je pozvao i rekao da ide ekipa s Dorćola u jednu kavanu u provod i želi da pođem s njima. Otišli smo u tu kafanu gdje je bilo puno profesionalnih pjevača. Bio je baš dobar provod. I sad mi sjedimo, gledamo u stepenice kojima se silazi u kafanu… Odjednom se pojavljuje jedan u kupaćim gaćama, vadi pištolj iz gaća i kreće pucati. Puca u zvučnike, puca u klavijature. I svi popadaše pod stolove. Jedini ja sjedim', ispričao je Bregović.
'Ovi krenuli izlaziti ispod stolova, a jedan frajer s buketom ruža prilazi i pruža buket pjevačici Mini, a drugi vadi prsten i prosi je. Poslije je sve krenulo u nekom drugom ritmu, krenulo ka svadbi. I nitko nije zvao policiju. Poslije su neki zamjerili Džeju što nije zvao onog tipa u gaćama. Zaboravili su ga pozvati u izlazak i on je došao da im objasni da to ne može tako. Sutradan je on zvao da se ispriča što je to učinio', rekao je Bregović.
Kako kaže, poslije su mu brojni 'žestoki' momci čestitali što je imao dobre živce jer je ostao sjediti.
'A ja kontam, ma kakvi živci, nego imam slabe reflekse', našalio se Brega na vlastiti račun.
Pripadnici policije uhapsili su dvije osobe A.K. (1997.) i N.G., iz Mostara, koje se dovode u vezu s jučerašnjim pokušajem pljačke banke u Mostaru. Naime, policiji je u četvrtak u 13:20 sati dojavljen...
Zagađenost zraka u Sarajevu već godinama muči građane. Sve je više oboljelih, ali se kantonalne vlasti ne bave učinkovito ovim problemom. Često je Sarajevo u samom svjetskom vrhu po zagađenosti zraka.
Kako bi riješio ovaj problem, Damir Hanić, mašinski inženjer sa specijalizacijom iz elektortehnike iz Sarajeva, ponudio je vlastima projekat MED modul koji ne zahtijeva velika novčana sredstva da se realizuje.
Dobio sam obećanje da će mi se ljudi javiti sa daljnim koracima realizacije, ali dvije godine je prošlo i ništa – kaže za Forbes BiH Damir Hanić.
– Koncept cijele ideje MED modula je bilo da znanje koje sam ja istražio i naučio kroz svoje studije putujući Evropom i realizujem. Stečeno znanje sam sabrao kako bi to bilo za javno dobro. Svako ko ima internet i telefon može da nađe te podatke. Ti podaci su dostupni. Ja sam išao na razgovore s nekoliko ministara i nekoliko segmenata vlade koji se bave tim problemom i komunicirao kako tu ideju realizovati. To je bilo prije dvije godine i dobio sam otpor od tih centara jer im nije odgovaralo da se taj problem riješi.
Svjestan da BiH ne može sebi priuštiti kanadere i da su preskupi, Hanić je ponudio jeftinije, ali isto tako učinkovito rješenje problema.
– Ono što imamo i što nije skupo su komercijalni dronovi. Jedan dron koji je idealan za ovakvu situaciju košta oko 20.000 KM, ali instituti koji se bave svojim mjerenjima i koji bi se trebali baviti ovim problemom, imaju već tu opremu. Imamo aerosoli koje se već koriste od šesdesetih godina za protugradne rakete, za zaprašivanje, za povećanje kišnice. To se koristilo u Meksiku, ili za uklanjanje magle u Kini na Olimpijskim igrama. Kod nas se koristi, ali u drugom obliku. Za protugradne rakete u Republici Srpskoj, a ne znam da li se koristi i u FBiH.
MED modul je uređaj koji mjeri i raspršuje aerosol. On se zakači na dron i povede se iznad smoga gdje se dešava temperaturna inverzija, dešava se velika razlika u koncetraciji smoga.
Imate gusti smog, gustu prljavštinu, i kada odete gore nemate toliku koncetraciju. Nije bitno da li je ono čisto, nego je bitno da opadne ta koncetracija, da senzori na MED modulu mogu tu koncetraciju da prepoznaju, aktiviraju MED modul i u tom procesu penjanja drona gore i dole, ti senzori mjere podatke o vertikalnom zagađenju. Kada se aktivira MED modul, on raspršuje aerosol. Aerosol ima hidroskopska dejstva i upijaju vlagu kao spužva, pravi rupe u smogu i ostavlja prostor za sunce – objašnjava.
Sarajevu bi po jednom danu trebalo od dvije do pet kilograma aerosoli. Ima aerosola koji su skupi i koji su štetni, ali ima i aerosola koji nije skup i koji nije štetan.
– Najkorišteniji aerosol u svijetu i najzastupljeniji je obična sol koju koristimo u hrani. Imamo situaciju gdje institucije imaju opremu i dronove, uz kupnju elektornike za MED modul koje nisu skupe. Imaju aerosol kao najsigurniju i najprihvatljiviju varijantu za nas, stolnu so koja košta po kili 1,5 KM i to je nekih 7,5 KM po danu. Imamo sve, ali nemamo volje.
Kaže kako novinarima prepušta pitanja žbog čega ne postoji volja za realizaciju i zbog čega nema volje za testiranje.
– Sadašnje mjere ne funkcionišu. Izračunao sam. Da bismo stigli do kvalitete zraka Austrije koja je uzor EU i čemu mi težimo, dosadašnjim tempom, koliko je zraka očišćeno, trebalo bi nam 250 godina. Moja pra pra unučad bi mogla imati čist zrak, a mi smo se toliko zadužili da će jedno deset generacija vraćati taj novac.
Nije prošlo kako je zamišljeno
Kaže da ne zna pravi razlog zbog čega ga niko nije kontaktirao. Proslijedio je sve podatke o MED modulu i kako on radi. Vizija je bila da to ne bude njegova ideja, već rješenje problema.
– Imate resurse, imate kontakte s ljudima koji imaju znanje, ja imam ljude koji rade druge stvari, elektortehniku, mašinstvo i hajde da se udružimo da vidimo šta možemo da uradimo. Da testiramo, da nazovemo ljude iz drugih država koji se konkretno time bave i da pitamo njih za savjet. Kroz ambasade, svi nam stoje na nekom raspolaganju, samo je potrebno uzeti telefon i nazvati pravu adresu. Nažalost, to nije prošlo kako je zamišljeno. Dobio sam obećanje da će mi se ljudi javiti sa daljnim koracima realizacije, ali dvije godine je prošlo i ništa. Možda nisu dopunili pretplate na telefonu. To je njihova stvar – kaže Hanić.
Iako je meni vrijeme apstraktan pojam otkako znam za sebe, zato i često kasnim i ne znam koji je dan ili datum, do nekih stvari kao što su ginekološki ili dentalni godišnji pregledi držim gotovo u sekundu. Otkako sam punoljetna držim do svog intimnog zdravlja i manje-više sam tu jako odgovorna. Papa test jednom godišnje, uredan uvijek, i tako godinama sve dok eto, odjednom nije bio, piše Živim.hr.
Bila sam u dugogodišnjoj vezi, mlada, zaljubljena van svake mjere i jednako tako i vjerna, ali stigao je loš Papa nalaz. Ništa strašno, rješivo kurom antibiotika, ali kako sad i odakle?
Tada, zelena od niti 24 godine, smrtno zaljubljena i, barem u svojoj glavi, u vezi s osobom s kojom ću imati djecu, obitelj i budućnost do kraja života ni pomislila nisam da nalaz nije moja greška. Kako se nije radilo o isključivo spolno prenosivoj bolesti (ureaplazma) bez imalo sumnje u njega posumnjala sam u materijale koje nosim na treningu, razne fitness centre i njihove sanitarne čvorove, vlastitu higijenu i slično. Ni u jednom mojem scenariju nije bila mogućnost da mi je to netko donio i da imam rogove kakvih nema ni kod najtrofejnijih lovaca.
Je li mi trebala ta lekcija u životu?
Obavila sam svoj antibiotik, idući je nalaz bio uredan, veza se nastavila dalje još nekoliko mjeseci kad je, gle čuda, došla i javna dojava da sam prevarena. Ne pišem ovo zbog toga, jer nisam ni prva, a bome ni zadnja koja je tako bila povrijeđena nego pišem zbog nečega što mi je nehotice, a vjerojatno i u tom beskrajnom povjerenju koje sam prema njemu imala, promaknulo.
Mama mi je već tada, čim je došao loš nalaz htjela sugerirati da to baš i nije normalno i da provjerim što i kako. Tek mjesecima kasnije mi je iskočilo da me upozoravala i da je, da sam ju čula, mogla spriječiti katastrofu koja se dogodila oko pola godine kasnije. Znala je. Nije bila balava ko ja, imala je i svojih rogovlja, kao i loših nalaza, i znala je da me netko vuče za nos. Ali, nije uspjela doprijeti do mene i pustila me da se zaletim u zid. Teškog srca, kako mi je rekla i vjerujem joj, pustila je da se opečem jer je jednako tako znala (i tu je vjerojatno isto bila u pravu) da bi ta veza nakon još godine dvije meni dosadila.
Na kraju je ispalo najbolje za mene, ali ne mogu se ne zapitati da kako bi bilo da sam je tad čula Kako bi mi zazvonilo tad da mi vlastita mater u lice kaže: „E, Ana, ovaj je*e okolo.“
Vrlo vjerojatno bih se zaklala s njom i prekinula sve odnose, te na koncu imala isti finale spomenute veze jer taj nikad ništa nije priznao iako su svi sve znali, od mog ginekologa, prijatelja do medija. Je li mi trebala ta lekcija u životu? Vrlo vjerojatno.
Jesam li zbog toga nepovjerljivija prema gotovo svima Sasvim sigurno, ali ne muči me toliko ni povrijeđen ego ni reputacija ni tračevi ni sve što se kasnije zbilo. Ono što mi je uvijek bilo, a i bit će, neoprostivo je kad mi se netko umiješa u moje psihofizičko zdravlje. A ta veza je, pogotovo pred kraj, to napravila.
Jesam li donekle i ja to dopustila Možda, ali tad nisam znala bolje i samo sam vjerovala svemu što govori i piše. Spustila sam sve svoje obrane i zidove i osjećala se sigurno kako nikad prije ni kasnije nisam jer to je to, to je čovjek s kojim želim bore, sijede, umjetne kukove i unuke. Ništa me tad od toga nije moglo odbiti, čak i onda kad sam i sama krenula sumnjati u nevjeru, rekla sam mu u lice da mi samo prizna i da ćemo riješiti.
Kunem se svime što mi je vrijedno, u tom trenutku bila sam mrtva ozbiljna i htjela prijeći preko toga samo da zadržim tu bajku koju sam godinama, zajedno s njim, njegovala. Da dobijem tu budućnost koju smo zajedno, barem sam mislila da jesmo, gradili.
I sad, puno godina kasnije, znam da i jesmo prešli preko toga, zajedno, da bih gotovo sigurno ja otišla iz te veze nedugo kasnije. Ne zbog prevare nego zbog zidova kojih ni u jednom trenutku od početka do kraja nije bilo, ali bi u međuvremenu narasli. Ne bih mogla to učiniti sebi i ponavljam, svom psihofizičkom zdravlju.
Biste li rekli?
Nikad u životu nisam bila s druge strane priče pa da ja svjedočim nečijoj prevari i recimo to moram reći prijateljici, mami, nekome svome. Najiskrenije, ne znam ni bih li ni kako bih. Vjerojatnije bih se prvo obratila osobi koja vara, a ne onoj prevarenoj, ali opet ne znam što bih time postigla. Da se meni opet isto dogodi, unatoč iskustvu koje imam, ne znam bih li voljela saznati.
Naravno da ne bih voljela živjeti rogata, no ne znam bih li htjela ponovno prolaziti isto i ja, takva kakva jesam, brinula bih se za svoju frendicu koja mi priznaje nešto bolno meni jer znam da i nju boli. Bila bih preponosna i prezahvalna što imam takvu prijateljicu ili prijatelja, ali bih bila i ljuta što mi ta osoba ruši iluziju iako me spašava katastrofe kao što me onomad pokušala moja mama.
Trebalo bi, kao i prije, vremena. Prekid bi se sasvim sigurno dogodio u rekordnom roku, ali vrijeme da se zbrojim i oduzmem kako sa sobom pa tako i sa svim upletenim ljudima ne mogu izmjeriti. Ono što znam, i godinama prakticiram između ostalog i zbog te situacije u prošlosti jesu terapije, razgovori, boravak kako sama sa sobom tako i s ljudima koji me pune. Jer i tad sam zahvaljujući svemu tome preživjela i vratila se nazad na noge.
Često znam naletjeti na pitanje biste li svom frendu ili frendici rekli da ga/ju varaju? Ne znam, na prvu instinktivno svi viču da bi, vrlo vjerojatno bih i ja, ali bih prije svega stala i razmislila kako i zašto. Prebacujem li na nju/njega taj teret jer ga ja ne mogu nositi ili zato što mi je toliko stalo do frenda/frendice i bit ću s njim/njom čitav proces zacjeljivanja
Loš Papa nalaz meni je bio taj frend/frendica koji je vrištao s papira i osvijestio me, možda i sa zakašnjenjem, da zaslužujem bolje. Da se trebam više brinuti za sebe, a ne za druge i da trebam više vjerovati kako sebi, tako ljudima koji mi zbilja žele dobro.
Do idućeg puta, ne dajte svoje zdravlje nikome. Nikad.
Za jedinom penzionerkom iz RS-a na Interpolovoj potjernici i ujedno bivšom zamjenicom načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje u Banjaluci tragalo se od septembra 2022. godine.
Izvor Srpskainfo otkrio je da se Nada Gligorić jedno vrijeme skrivala i na porodičnom imanju u selu Čivčije kod Prnjavora.
Reporteri Srpskainfo su posjetili ovo mjesto i otkrili zanimljive detalje.
Poslije Čivčija, Gligorićeva je pobjegla van granica BiH.
Gligorićevu su prije dva dana locirali službenici Okružnog centra Sudske policije Banjaluka i nakon hapšenja je sproveli u pritvorsku jedinicu Kazneno popravnog zavoda Banjaluka.
Izvor je objasnio da je Nada Gligorić bila osuđena prvostepenom presudom zbog prevare, ali je ovu presudu ukinuo drugostepeni sud i naredio novo suđenje. Optužena je u međuvremenu pobjegla, pa je sud naredio raspisivanje međunarodne potjernice.
Nada Gligorić je i ranije osuđivana.
Nada Gligorić (68), nekadašnji zamjenik načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje u banjalučkoj Gradskoj upravi, prijavila je u decembru 2014. godine policiji da su je u stubištu zgrade, pretukla dvojica maskiranih muškaraca.
Gligorićeva je još 2006. bila osuđena na tri godine zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja.