-5.1 C
Sarajevo
Petak, 7 veljače, 2025

Čija viza za digitalne nomade u Evropi je najpovoljnija

MADRID – Španija je upravo povećala zahtjeve kada je riječ o prihodima, ali njena viza za digitalne nomade i dalje nije među najskupljima u Evropi. Stranci u Španiji koji već imaju vizu za digitalne nomade ili planiraju da je zatraže ove godine suočiće se s višim prihodovnim zahtjevima u 2025. godini.

Uprkos povećanju zahtjeva minimlanih prihoda, španska “viza” za digitalne nomade i dalje nije među najskupljima u Evropi, a Crna Gora je, i dalje, među najpovoljnijima kada je riječ o ovoj vrsti “vize” za digitalne nomade.

Koliko je iznosilo “špansko poskupljenje”

Mjesečni prag zarade vezan je za minimalnu platu u Španiji – a vlada je postigla dogovor s glavnim sindikatima u zemlji da je poveća za 4,4 odsto ove godine. Ovo povećanje iznosi dodatnih 50 eura mjesečno, što dovodi minimalnu platu na 1.184 eura mjesečno kroz 14 isplata (16.576 eura bruto godišnje).

Da bi se razumjelo kako se ovo odražava na finansijske zahtjeve za vizu za digitalne nomade, potrebno je računati 12 isplata od 1.381,33 eura mjesečno.

Podnosioci zahtjeva za vizu za digitalne nomade moraju dokazati da njihova mjesečna zarada iznosi najmanje 200% minimalne plate. To znači da sada morate zarađivati najmanje 2.762 eura mjesečno da biste ispunili uslove za vizu u 2025. godini – što je povećanje od preko 100 eura mjesečno u odnosu na prošlu godinu.

Islandska viza za digitalne nomade “najskuplja” u Evropi

Islandska dugoročna viza za rad na daljinu namijenjena je visokoprimanjima i zahtijeva minimalni mjesečni prihod od 7.075 eura – što je najviše u Evropi.

Radnici mogu podnijeti zahtjev kao zaposleni u stranoj kompaniji ili kao freelanceri. Viza traje šest mjeseci, a podnosioci zahtjeva se u tom periodu smatraju poreskim rezidentima.

Foto: Pixabay
Estonija je na drugom mjestu po skupoći

Podnosioci zahtjeva za estonsku vizu za digitalne nomade moraju imati bruto mjesečni prihod od najmanje 4.500 eura. Ova viza omogućava radnicima koji rade na daljinu za strane kompanije – ili freelancerima s klijentima uglavnom u inostranstvu – da borave u Estoniji do godinu dana.

Ako ostanete u zemlji duže od šest mjeseci, postajete poreski rezident i podležete lokalnim porezima.

Rumunija zahtijeva prihod od 3.950 eura mjesečno

Rumunska viza za digitalne nomade, namijenjena građanima izvan EU, postavlja prihodovni prag na 3.950 eura mjesečno, što je tri puta više od prosječne bruto plate u zemlji.

Godine 2023, rumunski predsjednik Klaus Johanisu potpisao je novi zakon koji pojašnjava poreske obaveze digitalnih nomada. Oni koji borave duži period oslobođeni su plaćanja poreza na dohodak, doprinosa za socijalno osiguranje i zdravstveno osiguranje.

Crna Gora i Albanija takođe imaju niske zahtjeve

Kada je o nama riječ, Crna Gora zahtijeva prihod od oko 1.400 eura mjesečno. Učesnici programa mogu živjeti u zemlji do četiri godine, a digitalni nomadi imaju pravo na poreske olakšice, iako detalji tek treba da budu potvrđeni.

Digitalni nomadi mogu podnijeti zahtjev za albansku boravišnu dozvolu koja im omogućava da ostanu i rade u zemlji do godinu dana. Ova tzv. „Jedinstvena dozvola“ uvedena je početkom 2022. godine i može se obnoviti do pet puta zaredom.

Radnici na daljinu moraju pružiti dokaz o ugovoru o radu sa stranom kompanijom koji im omogućava rad na daljinu, kao i dokaz o finansijskim sredstvima za izdržavanje, procijenjenim na oko 9.800 eura godišnje.

Finska ima najniže zahtjeve prihova za nomade u Evropi

Iako su troškovi života visoki, Finska zahtijeva da podnosioci zahtjeva za vizu za digitalne nomade zarađuju najmanje 1.220 eura mjesečno.  Finska viza za samozapošljavanje otvorena je za preduzetnike izvan EU koji su samozaposleni ili vode nezavisni biznis. EURONEWS

The post Čija viza za digitalne nomade u Evropi je najpovoljnija appeared first on Capital.ba – Informacija je capital.

Slučajna vijest

Igre bez granica: Klasov hljeb u decembru koštao 1,7 KM, u januaru 2 KM, sad je i 2,10 KM

U ponedjeljak, 3. februara, u organizaciji Federalnog ministarstva trgovine u sjedištu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu održan je sastanak sa predstavnicima trgovina i prehrambenih proizvođača na kojem su razmatrani načini za poboljšanje situacije u vezi sa trenutnim cijenama na tržištu.

Nekoliko dana kasnije, svjedoci smo prvih "efekata" tog sastanka. Naime, kompanija Klas, koja je najveći proizvođač hljeba i peciva u Kantonu Sarajevo, ponovo je podigla cijene.

Kako Faktor saznaje iz izvora bliskih Vladi FBiH, prehrambeni proizvođači nisu na sastanku najavili poskupljenje.

Tako je cijena polubijelog hljeba, najprodavanijeg Klasovog proizvoda, dvije KM, a u pojedinim trgovačkim lancima i 2,1 KM.

Igre bez granica sa cijenama hljeba traju od početka 2025. godine. Krajem decembra polubijeli hljeb je koštao 1,7 KM, pa je početkom januara skočio na dvije KM.

- Uslijed lančanog poskupljenja svih ključnih sirovina došlo je do prilagođavanja cijena  proizvoda iz našeg asortimana, uključujući i hljeb.

Razlozi za povećanje cijena direktno su povezani s kontinuiranim rastom cijena sirovina, energije, goriva i drugih operativnih troškova - naveli su tada iz Klasa.

Međutim, nakon svega nekoliko dana, a na intervenciju Federalnog ministarstva trgovine, cijene su vraćene na 1,7 KM. Ministarstvo je reagovalo jer se poskupljenje pravdalo povećanjem cijena pšenice na berzama za 15 posto. S obzirom na to da su se zalihe pšenice nabavile ranije, po nižim cijenama, opravdanog razloga za poskupljenje nije bilo.

No Klas je i februar otvorio poskupljenjem. Novinari Faktora su zatražili objašnjenje zašto su se ovaj put odlučili za poskupljenje, ali do objave ovog teksta iz Klasa nisu odgovorili na naš upit.

  
Možda se odgovor o poskupljenju nalazi u sljedećem. Naime, naredne sedmice trebalo bi se znati hoće li se nastaviti projekat "zaključavamo cijene". U dosadašnjem dijelu ove akcije polubijeli hljeb je bio neizostavni dio liste.

Da je ostao na 1,7 KM, morao bi ići na minimalno 1,65 KM, kao što je to bio slučaj ranije. Ovako sa 2 ili 2,1 KM ako pojeftini 10 ili 20 feninga, teško da će biti više, proizvođač je opet profitirao, a ceh će platiti kao i uvijek građani.

Objava Igre bez granica: Klasov hljeb u decembru koštao 1,7 KM, u januaru 2 KM, sad je i 2,10 KM pojavila se prvi puta na PressMedia.

Bila sam naivna… Krivila sam sebe za loš nalaz Papa testa, a onda je došla i javna dojava – prevario me!

Iako je meni vrijeme apstraktan pojam otkako znam za sebe, zato i često kasnim i ne znam koji je dan ili datum, do nekih stvari kao što su ginekološki ili dentalni godišnji pregledi držim gotovo u sekundu. Otkako sam punoljetna držim do svog intimnog zdravlja i manje-više sam tu jako odgovorna. Papa test jednom godišnje, uredan uvijek, i tako godinama sve dok eto, odjednom nije bio, piše Živim.hr.

Bila sam u dugogodišnjoj vezi, mlada, zaljubljena van svake mjere i jednako tako i vjerna, ali stigao je loš Papa nalaz. Ništa strašno, rješivo kurom antibiotika, ali kako sad i odakle?

Tada, zelena od niti 24 godine, smrtno zaljubljena i, barem u svojoj glavi, u vezi s osobom s kojom ću imati djecu, obitelj i budućnost do kraja života ni pomislila nisam da nalaz nije moja greška. Kako se nije radilo o isključivo spolno prenosivoj bolesti (ureaplazma) bez imalo sumnje u njega posumnjala sam u materijale koje nosim na treningu, razne fitness centre i njihove sanitarne čvorove, vlastitu higijenu i slično. Ni u jednom mojem scenariju nije bila mogućnost da mi je to netko donio i da imam rogove kakvih nema ni kod najtrofejnijih lovaca.

Je li mi trebala ta lekcija u životu?

Obavila sam svoj antibiotik, idući je nalaz bio uredan, veza se nastavila dalje još nekoliko mjeseci kad je, gle čuda, došla i javna dojava da sam prevarena. Ne pišem ovo zbog toga, jer nisam ni prva, a bome ni zadnja koja je tako bila povrijeđena nego pišem zbog nečega što mi je nehotice, a vjerojatno i u tom beskrajnom povjerenju koje sam prema njemu imala, promaknulo.

Mama mi je već tada, čim je došao loš nalaz htjela sugerirati da to baš i nije normalno i da provjerim što i kako. Tek mjesecima kasnije mi je iskočilo da me upozoravala i da je, da sam ju čula, mogla spriječiti katastrofu koja se dogodila oko pola godine kasnije. Znala je. Nije bila balava ko ja, imala je i svojih rogovlja, kao i loših nalaza, i znala je da me netko vuče za nos. Ali, nije uspjela doprijeti do mene i pustila me da se zaletim u zid. Teškog srca, kako mi je rekla i vjerujem joj, pustila je da se opečem jer je jednako tako znala (i tu je vjerojatno isto bila u pravu) da bi ta veza nakon još godine dvije meni dosadila.

Na kraju je ispalo najbolje za mene, ali ne mogu se ne zapitati da kako bi bilo da sam je tad čula Kako bi mi zazvonilo tad da mi vlastita mater u lice kaže: „E, Ana, ovaj je*e okolo.“

Vrlo vjerojatno bih se zaklala s njom i prekinula sve odnose, te na koncu imala isti finale spomenute veze jer taj nikad ništa nije priznao iako su svi sve znali, od mog ginekologa, prijatelja do medija. Je li mi trebala ta lekcija u životu? Vrlo vjerojatno.

Jesam li zbog toga nepovjerljivija prema gotovo svima Sasvim sigurno, ali ne muči me toliko ni povrijeđen ego ni reputacija ni tračevi ni sve što se kasnije zbilo. Ono što mi je uvijek bilo, a i bit će, neoprostivo je kad mi se netko umiješa u moje psihofizičko zdravlje. A ta veza je, pogotovo pred kraj, to napravila.

Jesam li donekle i ja to dopustila Možda, ali tad nisam znala bolje i samo sam vjerovala svemu što govori i piše. Spustila sam sve svoje obrane i zidove i osjećala se sigurno kako nikad prije ni kasnije nisam jer to je to, to je čovjek s kojim želim bore, sijede, umjetne kukove i unuke. Ništa me tad od toga nije moglo odbiti, čak i onda kad sam i sama krenula sumnjati u nevjeru, rekla sam mu u lice da mi samo prizna i da ćemo riješiti.

Kunem se svime što mi je vrijedno, u tom trenutku bila sam mrtva ozbiljna i htjela prijeći preko toga samo da zadržim tu bajku koju sam godinama, zajedno s njim, njegovala. Da dobijem tu budućnost koju smo zajedno, barem sam mislila da jesmo, gradili.

I sad, puno godina kasnije, znam da i jesmo prešli preko toga, zajedno, da bih gotovo sigurno ja otišla iz te veze nedugo kasnije. Ne zbog prevare nego zbog zidova kojih ni u jednom trenutku od početka do kraja nije bilo, ali bi u međuvremenu narasli. Ne bih mogla to učiniti sebi i ponavljam, svom psihofizičkom zdravlju.

Biste li rekli?

Nikad u životu nisam bila s druge strane priče pa da ja svjedočim nečijoj prevari i recimo to moram reći prijateljici, mami, nekome svome. Najiskrenije, ne znam ni bih li ni kako bih. Vjerojatnije bih se prvo obratila osobi koja vara, a ne onoj prevarenoj, ali opet ne znam što bih time postigla. Da se meni opet isto dogodi, unatoč iskustvu koje imam, ne znam bih li voljela saznati.

Naravno da ne bih voljela živjeti rogata, no ne znam bih li htjela ponovno prolaziti isto i ja, takva kakva jesam, brinula bih se za svoju frendicu koja mi priznaje nešto bolno meni jer znam da i nju boli. Bila bih preponosna i prezahvalna što imam takvu prijateljicu ili prijatelja, ali bih bila i ljuta što mi ta osoba ruši iluziju iako me spašava katastrofe kao što me onomad pokušala moja mama.

Trebalo bi, kao i prije, vremena. Prekid bi se sasvim sigurno dogodio u rekordnom roku, ali vrijeme da se zbrojim i oduzmem kako sa sobom pa tako i sa svim upletenim ljudima ne mogu izmjeriti. Ono što znam, i godinama prakticiram između ostalog i zbog te situacije u prošlosti jesu terapije, razgovori, boravak kako sama sa sobom tako i s ljudima koji me pune. Jer i tad sam zahvaljujući svemu tome preživjela i vratila se nazad na noge.

Često znam naletjeti na pitanje biste li svom frendu ili frendici rekli da ga/ju varaju? Ne znam, na prvu instinktivno svi viču da bi, vrlo vjerojatno bih i ja, ali bih prije svega stala i razmislila kako i zašto. Prebacujem li na nju/njega taj teret jer ga ja ne mogu nositi ili zato što mi je toliko stalo do frenda/frendice i bit ću s njim/njom čitav proces zacjeljivanja

Loš Papa nalaz meni je bio taj frend/frendica koji je vrištao s papira i osvijestio me, možda i sa zakašnjenjem, da zaslužujem bolje. Da se trebam više brinuti za sebe, a ne za druge i da trebam više vjerovati kako sebi, tako ljudima koji mi zbilja žele dobro.

Do idućeg puta, ne dajte svoje zdravlje nikome. Nikad.

Objava Bila sam naivna… Krivila sam sebe za loš nalaz Papa testa, a onda je došla i javna dojava – prevario me! pojavila se prvi puta na PressMedia.

Kad su vidjeli što vadi iz gaća, svi su se bacili pod stol: Bregović iznio šokantne detalje pucnjave, s njim je bio i on

Muzičar Goran Bregović jednom prilikom se prisjetio kako je izgledao provod s pokojnim Džejom Ramadanovskim i sve šokirao detaljima.

Naime, Bregović je u jednom intervjuu opisao provod s legendarnim pjevačem u jednoj kavani kada je došlo i do pucnjave.

'Džej me je pozvao i rekao da ide ekipa s Dorćola u jednu kavanu u provod i želi da pođem s njima. Otišli smo u tu kafanu gdje je bilo puno profesionalnih pjevača. Bio je baš dobar provod. I sad mi sjedimo, gledamo u stepenice kojima se silazi u kafanu… Odjednom se pojavljuje jedan u kupaćim gaćama, vadi pištolj iz gaća i kreće pucati. Puca u zvučnike, puca u klavijature. I svi popadaše pod stolove. Jedini ja sjedim', ispričao je Bregović.

'Ovi krenuli izlaziti ispod stolova, a jedan frajer s buketom ruža prilazi i pruža buket pjevačici Mini, a drugi vadi prsten i prosi je. Poslije je sve krenulo u nekom drugom ritmu, krenulo ka svadbi. I nitko nije zvao policiju. Poslije su neki zamjerili Džeju što nije zvao onog tipa u gaćama. Zaboravili su ga pozvati u izlazak i on je došao da im objasni da to ne može tako. Sutradan je on zvao da se ispriča što je to učinio', rekao je Bregović.

Kako kaže, poslije su mu brojni 'žestoki' momci čestitali što je imao dobre živce jer je ostao sjediti.

'A ja kontam, ma kakvi živci, nego imam slabe reflekse', našalio se Brega na vlastiti račun.

Objava Kad su vidjeli što vadi iz gaća, svi su se bacili pod stol: Bregović iznio šokantne detalje pucnjave, s njim je bio i on pojavila se prvi puta na PressMedia.

Povezani članci

Popularne kategorije