CIRKUS SE NASTAVLJA: Trump se povlači, najavljen potpuni zaokret oko carina Kinezi: Podvio je rep

Senada (16) je nestala nakon što je iz Sarajeva otputovala kod tetke u Čikago. Godinama bez traga, a sada – jeziva istina počinje da izlazi na vidjelo…

Bila je to avgustovska večer kada je tada šesnaestogodišnja Senada A. iz Sarajeva posljednji put viđena – na aerodromu, ukrcavajući se u avion za Čikago. Plan je bio da ljeto provede kod tetke, da se odmori i vrati kući sa lijepim uspomenama. Umjesto toga, počela je višegodišnja agonija za njenu porodicu – i potraga bez odgovora.

Senada je putovala sama. Imala je pasoš, avionsku kartu i adresu tetke koja živi u Čikagu. Majka Dženana se prisjeća da je sve bilo u najboljem redu – bez ikakvih naznaka problema. Djevojka je, prema dostupnim informacijama, sletjela na aerodrom „O’Hare“ i tu joj se svaki trag gubi. U prvim danima po dolasku, javila se nekoliko puta kratkim porukama i pozivima. A onda – potpuna tišina. Telefon je utihnuo, poruke su ostajale bez odgovora, piše Kurir.

Kada je porodica kontaktirala tetku, uslijedio je šok – tvrdila je da Senada nikada nije stigla do njene kuće. Odmah je obaviještena policija u Sarajevu, a potom i američke vlasti. Pokrenuta je međunarodna istraga, uključen je i Interpol, ali bez rezultata. Nadzorne kamere, imigracione službe i svi relevantni sistemi nisu pružili nikakve korisne informacije. Kao da je nestala s lica zemlje.

Godine su prolazile. Porodica je više puta putovala u Ameriku, trošeći sve što su imali kako bi saznali istinu. Majka je kontaktirala ambasade, angažovala privatne detektive, išla čak i kod vidovnjaka. Ali ništa. Nije bilo tragova na društvenim mrežama, nije bilo podataka o kretanju pasoša, nije bilo svjedoka. Policija je vremenom smanjivala kontakt, a slučaj je pao u ladicu zaboravljenih. Dženana je, uprkos svemu, nastavila da vjeruje.

Onda, nakon punih šest godina tišine, dogodio se iznenadni preokret. Jednog jutra, Dženani je stigao anoniman e-mail – bez naslova, bez potpisa. U prilogu je bila samo jedna fotografija. Na slici se nalazila mlada žena u oskudnoj odjeći, pod reflektorima nekog noćnog kluba. Na sceni je izvodila performans, sa jakom šminkom i stiliziranom frizurom. Ali oči… bile su to Senadine oči.

„To je ona. Možda fizički promijenjena, možda iznutra slomljena, ali ja poznajem oči svog djeteta. Taj pogled nije gluma – to je vapaj“, rekla je majka. Na poleđini fotografije bile su ispisane samo dvije rečenice: „Znam da me tražiš. Nisam u mogućnosti da pričam.“

To je bio prvi znak života nakon godina. Slučaj je odmah ponovo otvoren, a porodica je kontaktirala policiju i američke federalne službe. U istragu su uključene organizacije koje se bore protiv trgovine ljudima. Posebno se fokusiraju na područja kao što su Nevada, Kalifornija i Meksiko – poznate destinacije za seksualnu eksploataciju i ilegalnu trgovinu ženama. Postoji sumnja da je Senada mogla biti prevarena već na aerodromu, oteta ili prodana. Mnogi tragovi ukazuju na mogućnost da je uvučena u lanac prisilne prostitucije i da joj je onemogućena komunikacija.

U javnosti se pojavljuju razne teorije – od toga da je žrtva kriminalne grupe, do sumnji da je možda sama odlučila da prekine kontakt. Majka sve to odlučno odbacuje: „Moje dijete nikada ne bi otišlo bez riječi. Ako je sama odlučila – neka se javi. Ako nije – neko mora odgovarati.“

Iako Senada još uvijek nije zvanično locirana, a fotografija nije precizno identificirana, Dženana ne gubi nadu. U svakom javnom nastupu šalje istu poruku:

„Senada, ako si živa i ovo vidiš – ne moraš ništa objašnjavati. Samo mi javi da si dobro. To je sve.“

Njena soba u Sarajevu ostala je ista. Vrata su zatvorena, ali ključ uvijek čeka. Kao zavjet i nada da će se jednog dana – tiho i nenajavljeno – ponovo otvoriti, piše GP Maljevac.

Objava Nestanak Senade iz Sarajeva: Šest godina kasnije majci stigla šokantna fotografija iz javne kuće pojavila se prvi puta na PressMedia.

S dolaskom sunčanih dana, mnogi posežu za kremama za sunčanje kako bi zaštitili kožu od štetnog UV zračenja.

Ipak, jedna od čestih nuspojava korištenja ovih krema jesu neugledne žute mrlje koje ostaju na odjeći, posebno na bijelim komadima. Stručnjaci objašnjavaju da je glavni uzrok ovih mrlja hemikalija avobenzon, koja u kontaktu sa znojem ili vodom reaguje i ostavlja tvrdokorne tragove.

Zabrinuti korisnici društvenih mreža često traže savjete za rješavanje ovog problema. U jednoj online grupi posvećenoj savjetima za čišćenje, korisnica je zatražila pomoć u uklanjanju mrlja od kreme sa bijelog kupaćeg kostima. Odgovori su brzo stigli, a članovi grupe podijelili su razna rješenja koja su se pokazala djelotvornima.

Među preporučenim sredstvima našao se proizvod namijenjen pranju bijele odjeće, poznat po tome što uklanja tvrdokorne mrlje, vraća bjelinu i štiti vlakna tkanine. Može se koristiti uz uobičajeni deterdžent, dodavanjem u odgovarajući pretinac veš mašine ili u odjeljak za omekšivač, u zavisnosti od modela mašine.

Za mrlje na obojenoj odjeći preporučuje se verzija istog proizvoda prilagođena za šarenu garderobu, kako bi se sačuvala postojanost boja tokom tretmana.

Osim komercijalnih proizvoda, korisnici su dijelili i kućna rješenja. Neki su preporučili korištenje tekućine za pranje suđa u kombinaciji sa sredstvom za odmašćivanje, dok su drugi mrlje tretirali mješavinom sredstava za dezinfekciju i deterdženta, uz prethodno natapanje i blago ribanje.

Zaključno, iako mrlje od kreme za sunčanje mogu biti tvrdokorne, uz odgovarajući pristup i malo truda moguće ih je u potpunosti ukloniti i očuvati odjeću svježom i čistom.

Objava Kako ukloniti mrlje od kreme za sunčanje? Trik koji garantuje rezultat pojavila se prvi puta na PressMedia.

Marijan Abdi, poznata i kao Geenyada, stekla je veliku popularnost kao svjetska putnica. Ove godine, prvi put je posjetila Beograd koji je nazvala "malim Dubaijem". U snimku koji je objavila na svom YouTube kanalu otkrila je šta je najviše iznenadilo u Srbiji. Za početak je razbila predrasudu koju je imala - da je Beograd dosadan grad.

"Pogledajte te zgrade! Sve odiše luksuzom. Ovo mi je prvi put da sam ovdje. Iskreno, jako sam uzbuđena. Prije dolaska sam gledala razne video snimke i neki su tvrdili da je Beograd dosadan grad, ali ja se odlično provodim. Ovdje sam već nekoliko dana i to vam već može reći koliko uživam. Nisam ni stigla da snimam koliko sam se opustila i uživala.

Što se tiče ljudi, nisam imala mnogo interakcija, ali svi koje sam srela, bili su ljubazni. Niko me nije uznemiravao, niko nije rekao ništa loše, svi su nasmijani i prijateljski nastrojeni. Sve u svemu, prijatno iskustvo. Jedna stvar koju sam odmah primijetila: jako je teško pronaći halal hranu. Ne znam zašto, ali imam osećaj da 80 posto Srba obožava svinjetinu. Dakle, ako ste musliman i planirate da dođete, ne očekujte da ćete halal opcije naći na svakom koraku. U Bosni to nije bio slučaj, tamo je sve bilo dostupnije.

Još jedna zanimljivost: autobusi su besplatni! Ozbiljno, svakog dana ih koristim i niko ne plaća kartu. Još uvijek pokušavam da saznam zašto je to tako, ali za sada samo uživam u toj pogodnosti. Voljela bih i da probam voz, još nisam stigla. Putevi su zaista lijepi. Neka naselja izgledaju pomalo staro i zapušteno, ali meni to ne smeta. Naprotiv, volim vintage stvari. Imaju neku dušu i toplinu koja mi prija. Posebno mi se sviđa to što u svakom kraju imate male prodavnice na ćošku, za piće, grickalice, cigarete...", rekla je Geenyada.

"Iako je danas tmurno i pada kiša, volim ovakvo vrijeme. Odlučila sam da se malo ugrijem u kafiću i naručim latte. Ovdje u Srbiji, izgleda, svi piju kafu na slamčicu! I još nešto, nije baš vruća. Jednom sam tražila toplu kafu, a konobar mi je rekao da je to najtoplije što može. Pa, dobro.

Inače, neki misle da su ljudi ovde neljubazni, ali ja to nisam osjetila. Možda zato što mnogi ne pričaju engleski, pa izgledaju ozbiljno, ali kad im se obratite, budu veoma fini. Meni su se svi koje sam srela, učinili iskreno srdačnima. Za one koji kažu da je Beograd dosadan, sve zavisi od toga šta volite. Meni je zanimljivo: historija, šetnje, razgovori s ljudima. Nisam neki fan klubova, ali ako jeste, kažu da su ovdje žurke sjajne", ispričala je, a prenosi Mondo.

Kada je hrana u pitanju, Geenyada je otkrila da je imala poteškoća.

"Pored bureka i ćevapa, svi jedu svinjetinu! Moram stalno da provjeravam šta jedem. Za lokalce je to normalno, dio kulture, ali meni to predstavlja izazov. Na kraju dana, otišla sam do jednog afričkog lokala, u nadi da ću konačno pojesti nešto svoje. Ipak, ispostavilo se da više ne služe hranu, već samo piće i kolače. Sve je bilo lijepo dekorisano, a umjetnička djela koja vise po zidovima su prelijepa. Neka su čak i iz Afrike", ispričala je Geenyada i otkrila da bi se ponovo vratila u Beograd.

"Mogu da kažem da je moje iskustvo u Beogradu, do sada, fantastično. Ljudi su otvoreni, atmosfera prijatna, a grad ima dušu. Hvala ti, Beograde. Voljela bih da se vratim".

Pogledajte snimak koji je objavila na svom YouTube kanalu:

Objava Muslimanka iz Afrike prvi put otišla u Beograd: “Svi jedu svinjetinu. Stalno moram da provjeravam šta jedem. U Bosni to nije bio slučaj” pojavila se prvi puta na PressMedia.

Ono čemu svjedočimo u Gazi je genocid, a mi šutimo, poručila je predsjednica Slovenije Nataša Pirc Musar obraćajući se danas poslanicima Evropskog parlamenta, optuživši Evropsku uniju za pasivnost i podijeljenost u odgovoru na krizu u Pojasu Gaze, javlja Anadolu.

- Slovenija teži mirnom i stabilnom evropskom susjedstvu. Zato se zalažemo za snažnije evropsko djelovanje u vezi s krizom na Bliskom istoku - poručila je Pirc Musar.

Predsjednica Slovenije naglasila je da je Evropska unija, suočena s ratom u Gazi, djelovala previše podijeljeno i nedovoljno efikasno.

- Nažalost, kao EU smo pokazali da smo suviše podijeljeni i neefikasni. Ono čemu svjedočimo u Gazi je genocid, a mi šutimo - rekla je Pirc Musar.

Pozvala je na hitan prekid sukoba, uz poštivanje međunarodnog i humanitarnog prava.

- Glavni cilj EU mora biti najbrži mogući prekid neprijateljstava - zaključila je.

Njen govor bio je praćen stojećim ovacijama u parlamentu.

Također je naglasila podršku Slovenije rješenju o dvije države, navodeći da njena zemlja priznavanje Palestine smatra neophodnim korakom ka trajnom i pravednom miru u regiji.

Odbacujući međunarodne pozive na prekid vatre, izraelska vojska provodi brutalnu ofanzivu na Gazu od oktobra 2023. godine, ubivši gotovo 53.700 Palestinaca, većinom žena i djece.

Objava Ovacije za govor Nataše Pirc Musar: U Gazi je genocid, a mi šutimo pojavila se prvi puta na PressMedia.

Vedrana Rudan, književnica poznata po svojoj bespoštednoj iskrenosti, i dalje bez zadrške piše o temama koje mnogi izbjegavaju.

Na svom blogu Djevojka u zagrljaju metastaza, Rudan otvoreno dijeli iskustva iz borbe s karcinomom žučnih kanalića, pokazujući ranjivost, humor, ali i brutalnu istinu s kojom se svakodnevno suočava.

U svom najnovijem tekstu Umiranje na rate, Rudan govori o realnosti bolesti, reakcijama najbližih i licemjernom optimizmu kojim se često prikriva strah od gubitka. Njen tekst nije lako čitati – jer nas podsjeća na krhkost života, ali i na to koliko nam je teško prihvatiti neizbježno – smrt onih koje volimo.

U nastavku prenosimo autorski tekst Vedrane Rudan u cijelosti.

"Je*ote, koji davež. Kemo, imuno, zračenja, bolnica, bolnica, bolnica... Pa dođeš doma. Mačke grickaju keksiće, cvijeće cvate oko kuće, muž u fotelji, na ekranu se neki kreteni bore za neko prvo mjesto.

Zove me prijateljica i plače. Čekam da se smiri. "Ovo ti nisam nikad rekla, nezamisliv mi je život bez tebe." Šutim jer nije pristojno stalno ponavljati, želim umrijeti, želim umrijeti, a ljudi oko tebe ti prodaju foru kako je sve u mojim rukama samo treba thinkati pink…

Moj muž skače sa stolice, "naši" će ipak biti prvaci... Kako će izgledati život u kući kad me ne bude?

Što će se promijeniti? Mome će mužu sisati komad, zdravi komad, peći palačinke, sve će naše zajedničke fotke ležati u konobi... Smijem se glasno. "Konačno", govori muž, "vidiš da kemo ima smisla, bolje si, ozdravit ćeš…". "Da", govorim, "osjećam se bolje" i gledam veselo u muža koji ne zna što ga čeka.

A moja djeca Zovu me, posjećuju, spremaju mi posebne ručkove, a ja glumim entuzijazam pred jednim djetetom koje kuži da glumim. Drugome kukam. Žao mi je ljudi koji me ne puštaju da odem, a onda mi pada na pamet kako bih se ja osjećala na njihovom mjestu. Ubila bih Boga u njima ako bi klonuli. Zadavila bih muža kad bi mi rekao, kad ja umrem na kauču će sjediti zdravi gospodin i ubacivati ti jagode u usta...

"Je*ale te jagode", vrisnula bih histerično, "bori se za život, ne planiraj moju budućnost." Zato mu nisam spomenula onu sisatu kuharicu. Prijateljica me opet zove: "Zamisli, nije zaboravio na godišnjicu, uplatio nam je ljetovanje na Korčuli.." A onda me zabrinuto pita: "Kako si?" Osjeća se krivom.

Htjela bih mojim dragima normalnim glasom reći, ne bojim se, spremna sam, opustite se i vi. Zašto moram cvrkutati, želim živjeti, želim živjeti, želim živjeti... Kad ćemo svi mi shvatiti da se smrt dešava i onima koje volimo?"

Objava Vedrana Rudan iskreno o borbi s bolešću: “Kako će izgledati život u kući kad me ne bude?” pojavila se prvi puta na PressMedia.