Notice: Funkcija _load_textdomain_just_in_time je neispravno pozvan. Učitavanje prijevoda za domenu td-cloud-library pokrenuto je prerano. To je obično pokazatelj da se neki kôd u dodatku ili temi prerano pokreće. Prijevodi bi se trebali učitati nakon akcije init ili kasnije. Vidite Ispravljanje grešaka u WordPressu za više informacija. (Ova poruka je dodana u inačici 6.7.0.) in /home/bihvijes/public_html/wp-includes/functions.php on line 6121
Crna statistika: Rizik od smrti na putevima Srpske za 50 odsto veći nego u EU
12 C
Sarajevo
Srijeda, 21 svibnja, 2025

Crna statistika: Rizik od smrti na putevima Srpske za 50 odsto veći nego u EU

Javni rizik stradanja stanovnika u saobraćaju u prethodnih pola decenije na putevima Srpske bio je za čak 51 odsto veći u odnosu na prosjek Evropske unije, a po ovom pokazatelju u regionu je samo Crna Gora u lošijem položaju od Republike.

Ova crna statistika navedena je u nacrtu strategije za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske za period 2025-2034. godine u kojoj su sumirani i podaci iz prethodnog dokumenta koji se odnosi na bezbjednost na putevima Srpske.

Prema izvještajima MUP-a, u periodu sprovođenja Strategije bezbjednosti saobraćaja na putevima RS od 2013. do 2022. godine poginulo je 1.230 lica, dok je čak 31.880 ljudi zadobilo povrede u saobraćaju.

U istom dokumentu fokus je stavljen i na podatke o bezbjednosti saobraćaja u Srpskoj u prethodnih pet godina, odnosno od 2020. do 2024. godine, a u tom periodu u saobraćajnim nesrećama poginulo je 505 lica.

– Broj poginulih u 2020. i 2021. godini bio je isti, odnosno po 101 lice, dok je u 2022. godini zabilježen pad od jedan odsto. Značajniji rast dogodio se 2023. godine, kada je broj poginulih dostigao 109. U posmatranom periodu najveći pad sa smanjenjem stradalih desio se lani, kada su život izgubila 94 lica – navedeno je u pomenutom dokumentu.

Takođe, broj teško povrijeđenih u saobraćajkama uglavnom ima rastući trend tokom prethodnih pola decenije.

Nadležni navode i da zadati ciljevi u Strategiji bezbjednosti saobraćaja za prethodni desetogodišnji period nisu ispunjeni, a to je da bude smanjen broj poginulih lica na putevima u Republici Srpskoj za 50 odsto do 2022. u odnosu na 2011. godinu.

– Nisu dostignuti ciljevi koji su predviđeni ranijom strategijom zbog čega je potrebno nastaviti sa izgradnjom finansijski održivog sistema upravljanja bezbjednošću saobraćaja na republičkom i lokalnom nivou. Takođe, potrebno je intenzivno sprovoditi aktivnosti na represivnim i preventivnim mjerama o pitanju brzine, alkohola i korišćenja bezbjednosnog pojasa – navedeno je u nacrtu strategije do 2034. godine.

U istom dokumentu stoji i da opštine i gradovi u RS treba da ojačaju ulogu u unapređenju bezbjednosti saobraćaja, ali i da oni koji upravljaju putevima nastave sa izgradnjom i jačanjem kapaciteta za upravljanje bezbjednošću saobraćaja, te da identifikuju opasna mjesta i dionice na putnoj mreži.

Potrebno je, smatraju nadležni, preduzeti i aktivnosti koje bi doprinijele smanjenju prosječne starosti vozila, ali i insistirati na sprovođenju propisa vezanih za homologaciju rezervnih dijelova i opreme.

Zamjenik direktora Agencije za bezbjednost saobraćaja RS Milija Radović objasnio nam je kako su došli do podatka da je javni rizik stradanja u saobraćajnim nesrećama u Srpskoj među najvećim u Evropi, ali i šta je potrebno uraditi da ne budemo tu gdje jesmo trenutno.

– Javni rizik stradanja na putevima dobijamo kada se broj poginulih uporedi sa 100.000 stanovnika. Zemlje u okruženju su po tom parametru bolje u odnosu na nas, kako Srbija, tako i Hrvatska, dok se sa Slovenijom ne možemo ni porediti. Jedino je Crna Gora lošija – kazao je “Glasu” Radović.

Jednostavno, navodi on, sistem bezbjednosti saobraćaja kod nas nije na nivou EU, a ispod je nivoa zemalja u okruženju.

Naglašava i da sistem bezbjednosti saobraćaja čini pet stubova, od kojih je prvi upravljanje bezbjednošću.

– Imamo institucije koje se time bave, a opet, njima je novac potreban za njihove aktivnosti. Drugi stub čine bezbjedni putevi. Potrebno je vršiti provjere tih puteva. Kod nas je revizija utvrdila da nijedna preporuka koju su izdali o tom pitanju nije u potpunosti realizovana. Zašto nije? To treba pitati “Puteve” – kazao je Radović.

Takođe, navodi i da su nam potrebna bezbjednija vozila, dok su na našim putevima mnogo starija vozila u odnosu na Hrvatsku i Sloveniju.

– Takođe, treba edukovati više i učesnike u saobraćaju. Nedovoljno ulažemo u edukaciju, nemamo dovoljno sredstava da bismo sproveli sve te kampanje kako bismo došli do što više ljudi – naglasio je Radović i poručio da se jedino investiranjem u bezbjednost saobraćaja dobijaju rezultati.

Radović navodi i da kod polaganja vozačkih ispita ima dosta prostora za unapređenje, ali i naglašava da u Srpskoj nije nikada urađena ni analiza za koje vrijeme vozila hitnih službi stižu na mjesto saobraćajne nesreće, kao i ko dolazi i kojom opremom ta vozila raspolažu.

– Sve to utiče na to da smo mi tu gdje jesmo trenutno. Kada bismo kroz sve ove stubove i svi subjekti bezbjednosti saobraćaja podigli na veći nivo rad i angažovanje i kada bi se veća sredstva izdvojila za bezbjednost, mogli bismo očekivati značajnije rezultate o pitanju tog javnog rizika, odnosno smanjenja broja poginulih na 100.000 stanovnika – zaključio je Radović.

Šteta milijardu KM

Jedan od konačnih ciljeva koji je bio definisan Strategijom bezbjednosti saobraćaja na putevima Srpske 2013-2022. je bio i smanjenje društveno-ekonomskih troškova saobraćajnih nesreća u periodu od deset godina za oko 582 miliona maraka.
– Analizom smo došli do podatka da su navedeni troškovi u posmatranom periodu prešli iznos od milijardu maraka – stoji u nacrtu strategije bezbjednosti saobraćaja za period od 2025. do 2034. godine.

Osmoro stradalih u tri dana

Crna statistika o pitanju saobraćajnih nesreća i broja poginulih dogodila se i prethodnih dana. Za samo tri dana osam osoba, od kojih dvoje djece, poginulo je u stravičnim saobraćajnim nesrećama koje su se desile na području Prnjavora, Kotor Varoša, Maglaja, Hadžića i Kozarske Dubice.

 

Slučajna vijest

Za godinu putem Glova u BiH naručeno čak 270.000 burgera, deveta smo zemlja na svijetu po broju narudžbi!

Malo šta je u našoj zemlji toliko popularno kao burger. Zorno to potvrđuju najnonoviji podaci popularne aplikacije za dostavu Glovo povodom Međunarodnog dana burgera koji se obilježava 28. maja.

Na današnjem Media Brunchu u sarajevskom BASH Drive-u predstavnici Glova prezentirali su čitav niz statističkih zanimljivosti vezano za narudžbe burgera.

Gotovo frapantno djeluje podatak da je u proteklih 12 mjeseci putem Glova u BiH naručeno čak 270.000 burgera! To u prosjeku znači da su korisnici u BiH naručivali 738 burgera dnevno, 31 burger na satodnosno jedan burger svake dvije minute. Prevedeno u kilograme, dostavljeno je više od 36.000 kilograma burgera.

Najveća burger groznica zabilježena je u petak, 4. aprila 2025. godine, kada je naručeno 810 burgera što ovaj dan čini rekordnim u proteklih godinu dana. April je ujedno i mjesec s najvećom potrošnjom burgera, a slijede ga januar i mart.

Zanimljivo je da se burgeri najčešće naručuju u večernjim satima, posebno između 17 i 19 sati, kada se realizuje čak 30% sedmičnih narudžbi. Najpopularniji dan u sedmici za ovu poslasticu je petak, dok su četvrtak i srijeda odmah iza njega.

Sarajevo dominira s čak 62% svih naručenih burgera u BiH, a slijede ga Banja Luka i Tuzla. Međutim, kada je riječ o rastu narudžbi, Mostar prednjači s povećanjem od čak 50%, dok su značajan rast u odnosu na prethodnu godinu zabilježili i Banja Luka (+32%) i Sarajevo (+30%). Kada je u pitanju učestalost kupovine, uz Sarajevo se izdvajaju Bihać, Bijeljina, Banja Luka i Tuzla.

Jedan korisnik za godinu naručio 138 burgera

Rekorder u broju narudžbi burgera putem Glova u BiH dolazi iz Sarajeva. Ovaj korisnik je u proteklih godinu dana naručio 138 puta burger! Najskuplja pojedinačna narudžba burgera iznosila je čak 257 KM.

Kada je riječ o vrstama burgera, cheeseburger je i dalje neprikosnoven, s 23% udjela u ukupnom broju narudžbi i godišnjim rastom od 31%. Odmah iza njega slijedi chicken burger, koji bilježi rast od 51%. Ipak, najveće iznenađenje su tzv. smash burgeri, čija popularnost je eksplodirala, sa rastom od čak 744% u odnosu na prethodnu godinu.

BiH među liderima rasta u regiji

Bosna i Hercegovina se našla na 9. mjestu u svijetu po rastu narudžbi burgera preko Glova, te na 2. mjestu u jugoistočnoj Evropi, odmah iza Moldavije. Na globalnom nivou, Glovo je u proteklih godinu dana isporučio 90 miliona burgera, a broj korisnika koji naručuju burgere porastao je za 14%.

Objava Za godinu putem Glova u BiH naručeno čak 270.000 burgera, deveta smo zemlja na svijetu po broju narudžbi! pojavila se prvi puta na PressMedia.

Nestanak Senade iz Sarajeva: Šest godina kasnije majci stigla šokantna fotografija iz javne kuće

Senada (16) je nestala nakon što je iz Sarajeva otputovala kod tetke u Čikago. Godinama bez traga, a sada – jeziva istina počinje da izlazi na vidjelo…

Bila je to avgustovska večer kada je tada šesnaestogodišnja Senada A. iz Sarajeva posljednji put viđena – na aerodromu, ukrcavajući se u avion za Čikago. Plan je bio da ljeto provede kod tetke, da se odmori i vrati kući sa lijepim uspomenama. Umjesto toga, počela je višegodišnja agonija za njenu porodicu – i potraga bez odgovora.

Senada je putovala sama. Imala je pasoš, avionsku kartu i adresu tetke koja živi u Čikagu. Majka Dženana se prisjeća da je sve bilo u najboljem redu – bez ikakvih naznaka problema. Djevojka je, prema dostupnim informacijama, sletjela na aerodrom „O’Hare“ i tu joj se svaki trag gubi. U prvim danima po dolasku, javila se nekoliko puta kratkim porukama i pozivima. A onda – potpuna tišina. Telefon je utihnuo, poruke su ostajale bez odgovora, piše Kurir.

Kada je porodica kontaktirala tetku, uslijedio je šok – tvrdila je da Senada nikada nije stigla do njene kuće. Odmah je obaviještena policija u Sarajevu, a potom i američke vlasti. Pokrenuta je međunarodna istraga, uključen je i Interpol, ali bez rezultata. Nadzorne kamere, imigracione službe i svi relevantni sistemi nisu pružili nikakve korisne informacije. Kao da je nestala s lica zemlje.

Godine su prolazile. Porodica je više puta putovala u Ameriku, trošeći sve što su imali kako bi saznali istinu. Majka je kontaktirala ambasade, angažovala privatne detektive, išla čak i kod vidovnjaka. Ali ništa. Nije bilo tragova na društvenim mrežama, nije bilo podataka o kretanju pasoša, nije bilo svjedoka. Policija je vremenom smanjivala kontakt, a slučaj je pao u ladicu zaboravljenih. Dženana je, uprkos svemu, nastavila da vjeruje.

Onda, nakon punih šest godina tišine, dogodio se iznenadni preokret. Jednog jutra, Dženani je stigao anoniman e-mail – bez naslova, bez potpisa. U prilogu je bila samo jedna fotografija. Na slici se nalazila mlada žena u oskudnoj odjeći, pod reflektorima nekog noćnog kluba. Na sceni je izvodila performans, sa jakom šminkom i stiliziranom frizurom. Ali oči… bile su to Senadine oči.

„To je ona. Možda fizički promijenjena, možda iznutra slomljena, ali ja poznajem oči svog djeteta. Taj pogled nije gluma – to je vapaj“, rekla je majka. Na poleđini fotografije bile su ispisane samo dvije rečenice: „Znam da me tražiš. Nisam u mogućnosti da pričam.“

To je bio prvi znak života nakon godina. Slučaj je odmah ponovo otvoren, a porodica je kontaktirala policiju i američke federalne službe. U istragu su uključene organizacije koje se bore protiv trgovine ljudima. Posebno se fokusiraju na područja kao što su Nevada, Kalifornija i Meksiko – poznate destinacije za seksualnu eksploataciju i ilegalnu trgovinu ženama. Postoji sumnja da je Senada mogla biti prevarena već na aerodromu, oteta ili prodana. Mnogi tragovi ukazuju na mogućnost da je uvučena u lanac prisilne prostitucije i da joj je onemogućena komunikacija.

U javnosti se pojavljuju razne teorije – od toga da je žrtva kriminalne grupe, do sumnji da je možda sama odlučila da prekine kontakt. Majka sve to odlučno odbacuje: „Moje dijete nikada ne bi otišlo bez riječi. Ako je sama odlučila – neka se javi. Ako nije – neko mora odgovarati.“

Iako Senada još uvijek nije zvanično locirana, a fotografija nije precizno identificirana, Dženana ne gubi nadu. U svakom javnom nastupu šalje istu poruku:

„Senada, ako si živa i ovo vidiš – ne moraš ništa objašnjavati. Samo mi javi da si dobro. To je sve.“

Njena soba u Sarajevu ostala je ista. Vrata su zatvorena, ali ključ uvijek čeka. Kao zavjet i nada da će se jednog dana – tiho i nenajavljeno – ponovo otvoriti, piše GP Maljevac.

Objava Nestanak Senade iz Sarajeva: Šest godina kasnije majci stigla šokantna fotografija iz javne kuće pojavila se prvi puta na PressMedia.

Muslimanka iz Afrike prvi put otišla u Beograd: “Svi jedu svinjetinu. Stalno moram da provjeravam šta jedem. U Bosni to nije bio slučaj”

Marijan Abdi, poznata i kao Geenyada, stekla je veliku popularnost kao svjetska putnica. Ove godine, prvi put je posjetila Beograd koji je nazvala "malim Dubaijem". U snimku koji je objavila na svom YouTube kanalu otkrila je šta je najviše iznenadilo u Srbiji. Za početak je razbila predrasudu koju je imala - da je Beograd dosadan grad.

"Pogledajte te zgrade! Sve odiše luksuzom. Ovo mi je prvi put da sam ovdje. Iskreno, jako sam uzbuđena. Prije dolaska sam gledala razne video snimke i neki su tvrdili da je Beograd dosadan grad, ali ja se odlično provodim. Ovdje sam već nekoliko dana i to vam već može reći koliko uživam. Nisam ni stigla da snimam koliko sam se opustila i uživala.

Što se tiče ljudi, nisam imala mnogo interakcija, ali svi koje sam srela, bili su ljubazni. Niko me nije uznemiravao, niko nije rekao ništa loše, svi su nasmijani i prijateljski nastrojeni. Sve u svemu, prijatno iskustvo. Jedna stvar koju sam odmah primijetila: jako je teško pronaći halal hranu. Ne znam zašto, ali imam osećaj da 80 posto Srba obožava svinjetinu. Dakle, ako ste musliman i planirate da dođete, ne očekujte da ćete halal opcije naći na svakom koraku. U Bosni to nije bio slučaj, tamo je sve bilo dostupnije.

Još jedna zanimljivost: autobusi su besplatni! Ozbiljno, svakog dana ih koristim i niko ne plaća kartu. Još uvijek pokušavam da saznam zašto je to tako, ali za sada samo uživam u toj pogodnosti. Voljela bih i da probam voz, još nisam stigla. Putevi su zaista lijepi. Neka naselja izgledaju pomalo staro i zapušteno, ali meni to ne smeta. Naprotiv, volim vintage stvari. Imaju neku dušu i toplinu koja mi prija. Posebno mi se sviđa to što u svakom kraju imate male prodavnice na ćošku, za piće, grickalice, cigarete...", rekla je Geenyada.

"Iako je danas tmurno i pada kiša, volim ovakvo vrijeme. Odlučila sam da se malo ugrijem u kafiću i naručim latte. Ovdje u Srbiji, izgleda, svi piju kafu na slamčicu! I još nešto, nije baš vruća. Jednom sam tražila toplu kafu, a konobar mi je rekao da je to najtoplije što može. Pa, dobro.

Inače, neki misle da su ljudi ovde neljubazni, ali ja to nisam osjetila. Možda zato što mnogi ne pričaju engleski, pa izgledaju ozbiljno, ali kad im se obratite, budu veoma fini. Meni su se svi koje sam srela, učinili iskreno srdačnima. Za one koji kažu da je Beograd dosadan, sve zavisi od toga šta volite. Meni je zanimljivo: historija, šetnje, razgovori s ljudima. Nisam neki fan klubova, ali ako jeste, kažu da su ovdje žurke sjajne", ispričala je, a prenosi Mondo.

Kada je hrana u pitanju, Geenyada je otkrila da je imala poteškoća.

"Pored bureka i ćevapa, svi jedu svinjetinu! Moram stalno da provjeravam šta jedem. Za lokalce je to normalno, dio kulture, ali meni to predstavlja izazov. Na kraju dana, otišla sam do jednog afričkog lokala, u nadi da ću konačno pojesti nešto svoje. Ipak, ispostavilo se da više ne služe hranu, već samo piće i kolače. Sve je bilo lijepo dekorisano, a umjetnička djela koja vise po zidovima su prelijepa. Neka su čak i iz Afrike", ispričala je Geenyada i otkrila da bi se ponovo vratila u Beograd.

"Mogu da kažem da je moje iskustvo u Beogradu, do sada, fantastično. Ljudi su otvoreni, atmosfera prijatna, a grad ima dušu. Hvala ti, Beograde. Voljela bih da se vratim".

Pogledajte snimak koji je objavila na svom YouTube kanalu:

https://youtu.be/lssKz5AOLOs?si=PJaPpq2wJ6fW2eY5

Objava Muslimanka iz Afrike prvi put otišla u Beograd: “Svi jedu svinjetinu. Stalno moram da provjeravam šta jedem. U Bosni to nije bio slučaj” pojavila se prvi puta na PressMedia.

Vedrana Rudan iskreno o borbi s bolešću: “Kako će izgledati život u kući kad me ne bude?”

Vedrana Rudan, književnica poznata po svojoj bespoštednoj iskrenosti, i dalje bez zadrške piše o temama koje mnogi izbjegavaju.

Na svom blogu Djevojka u zagrljaju metastaza, Rudan otvoreno dijeli iskustva iz borbe s karcinomom žučnih kanalića, pokazujući ranjivost, humor, ali i brutalnu istinu s kojom se svakodnevno suočava.

U svom najnovijem tekstu Umiranje na rate, Rudan govori o realnosti bolesti, reakcijama najbližih i licemjernom optimizmu kojim se često prikriva strah od gubitka. Njen tekst nije lako čitati – jer nas podsjeća na krhkost života, ali i na to koliko nam je teško prihvatiti neizbježno – smrt onih koje volimo.

U nastavku prenosimo autorski tekst Vedrane Rudan u cijelosti.

"Je*ote, koji davež. Kemo, imuno, zračenja, bolnica, bolnica, bolnica... Pa dođeš doma. Mačke grickaju keksiće, cvijeće cvate oko kuće, muž u fotelji, na ekranu se neki kreteni bore za neko prvo mjesto.

Zove me prijateljica i plače. Čekam da se smiri. "Ovo ti nisam nikad rekla, nezamisliv mi je život bez tebe." Šutim jer nije pristojno stalno ponavljati, želim umrijeti, želim umrijeti, a ljudi oko tebe ti prodaju foru kako je sve u mojim rukama samo treba thinkati pink…

Moj muž skače sa stolice, "naši" će ipak biti prvaci... Kako će izgledati život u kući kad me ne bude?

Što će se promijeniti? Mome će mužu sisati komad, zdravi komad, peći palačinke, sve će naše zajedničke fotke ležati u konobi... Smijem se glasno. "Konačno", govori muž, "vidiš da kemo ima smisla, bolje si, ozdravit ćeš…". "Da", govorim, "osjećam se bolje" i gledam veselo u muža koji ne zna što ga čeka.

A moja djeca Zovu me, posjećuju, spremaju mi posebne ručkove, a ja glumim entuzijazam pred jednim djetetom koje kuži da glumim. Drugome kukam. Žao mi je ljudi koji me ne puštaju da odem, a onda mi pada na pamet kako bih se ja osjećala na njihovom mjestu. Ubila bih Boga u njima ako bi klonuli. Zadavila bih muža kad bi mi rekao, kad ja umrem na kauču će sjediti zdravi gospodin i ubacivati ti jagode u usta...

"Je*ale te jagode", vrisnula bih histerično, "bori se za život, ne planiraj moju budućnost." Zato mu nisam spomenula onu sisatu kuharicu. Prijateljica me opet zove: "Zamisli, nije zaboravio na godišnjicu, uplatio nam je ljetovanje na Korčuli.." A onda me zabrinuto pita: "Kako si?" Osjeća se krivom.

Htjela bih mojim dragima normalnim glasom reći, ne bojim se, spremna sam, opustite se i vi. Zašto moram cvrkutati, želim živjeti, želim živjeti, želim živjeti... Kad ćemo svi mi shvatiti da se smrt dešava i onima koje volimo?"

Objava Vedrana Rudan iskreno o borbi s bolešću: “Kako će izgledati život u kući kad me ne bude?” pojavila se prvi puta na PressMedia.

Oprez! Obustavljen saobraćaj u ovom dijelu BiH zbog saobraćajne nesreće

Saobraćaj je potpuno obustavljen u mjestu Prijeđel kod Foče zbog saobraćajne nezgode na dionici magistralnog puta Foča-Gacko. Iz Auto-moto saveza Republike Srpske saopšteno je da je u toku policijski ...

Povezani članci

Popularne kategorije