23.8 C
Sarajevo
Četvrtak, 10 listopada, 2024

Da nema roditelja, ne bi bilo ni sporta

Bosanski Petrovac ima izvrsne sportiste koji svojim radom i zalaganjem ostvaruju zapažene rezultate. Najveći problem je što generacije koje su oblikovane u lokalnim klubovima, odlaze nakon srednje škole, preuzimaju ih drugi klubovi koji imaju bolje uslove za rad, opremu i osiguranu egzistenciju.

Tekst i foto: Kristina Šobot

Prije dvije godine, Tarik Gutlić, iz Bosanskog Petrovca (19) počeo se aktivno baviti biciklizmom. Ljubav prema ovom sportu javila mu se još od malena, kada je sa svojim roditeljima išao na vožnje. Tarik je 2024. godine postao prvak Bosne i Hercegovine u disciplini drumski biciklizam. Opremu posjeduje u količinama koje su njemu neophodne da bi se nesmetano bavio ovim sportom.

“Biciklizam je jako skup sport, počevši samo od bicikla kao primarnog sredstva koji košta i do 3.000 KM, pa sve do prikladne biciklističke odjeće, obuće, naočala, rasvjete i kaciga koje koštaju barem još toliko. Što se tiče podrške, većinu navedenih stvari sam priuštio uz beskrajnu pomoć i podršku svojih roditelja”, kaže Tarik Gutlić.

U Bosanskom Petrovcu je nekad postojao biciklistički klub koji je trenutno ugašen, jer se predsjednik preselio u Njemačku, a niko nije zainteresiran da pokrene i vodi klub. Zato je Tarik član biciklističkog kluba u Bihaću, sa kojim odlazi na takmičenja i vožnje.

“Od lokalne zajednice očekujem da u nekoj skorijoj budućnosti, omoguće ponovo biciklistički klub i na taj način pruže pomoć i podršku nama biciklistima. Na primjer, nabavka dresova po kojima ćemo i mi, iz Bosanskog Petrovca, biti prepoznatljivi kada nekad odemo na neko druženje ili vožnju. Od opštine smo imali samo financijsku i logističku pomoć pri učešću na biciklističkom maratonu Bihać – Srebenica, kojim smo obilježili sjećanje na žrtve srebreničkog genocida”, kaže Tarik za eTrafiku.

Tarik Gutlić; Foto: Kristina Šobot

U ovom gradu ne manjka želje, volje, rada i upornosti, već mogućnosti. Osim Tarika, u Bosanskom Petrovcu živi još mnogo mladih ljudi koji su veoma talentovani za sport i žele promjenu. Tu se ističe i Amela Nukić (20), koja se sportom bavi od svoje sedme godine. Najviše uspjeha ostvarila je u košarci, trenirala je u školskoj sekciji i klubu “Mladost” Bosanski Petrovac. Nažalost, nakon završetka srednje škole, mladi zbog nedostatka sredstava, takmičenja i prijateljskih utakmica, prestaju sa treninzima i sele se u veće gradove, gdje nastavljaju sportsku karijeru.

“Volim košarku i ne želim da odustanem od te ljubavi i mog talenta. Trenutno radim i kad sam u mogućnosti odem na trening. Sada je u klubu najviše male djece koja tek kreću sa svojim uspjesima. To je jako dobra stvar jer znamo da imamo djecu koja će nastaviti sa treninzima i nizanjem uspjeha. Međutim, radi nemogućnosti takmičenja i utakmica, mladi koji imaju preko dvadeset godina, odustaju od ovog sporta. Ja nemam mogućnost za daljnja takmičenja jer nemam dovoljno financijskih sredstva da bi išla i trenirala u drugi grad i klub”, kaže Amela za eTrafiku.

Amela Nukić; Foto: Privatna arhiva

Od opreme imaju samo teren i lopte, a dresove, patike i trenerke, dobili su samo zahvaljujući svom trudu, naporu i stalnim pisanjem projekata. Njihov trener Ibrahim Zajkić, pomaže im u svemu, radi sa njima projekte, bori se za klub i trenira ih na najbolji mogući način, što se vidi i po njihovim uspjesima. Amela je najuspješnija u klubu, dobitnica je mnogih nagrada, izabrana je za najuspješniju juniorku 2017. godine, najuspješniju seniorku 2021. godine i najuspješnijeg sportistu 2022. godine u Bosanskom Petrovcu.

“Očekujem od lokalne zajednice da više pažnje i truda ulažu u nas mlade i naše potrebe, a to nažalost najmanje rade. Imamo jako dobrih i uspješnih sportista kojima je, i te kako potrebna podrška i prije svega mogućnost za napedak. Očekujem da organizuju više tunira i takmičenja, koja bi značila svim sportistima”, kaže Amela.

Djevojčica koja hrabro kroči fudbalskim terenom, hrabro se suprotstavlja stereotipima svoje dobi, pokazujući svima da snovi nemaju granica, a strast nema pol ili dob, ima 15 godina i zove se Admira Selman. Fudbal trenira od svoje pete godine i izabrana je za sportistu godine 2024, u Bosanskom Petrovcu.

“Do sada sam trenirala u nogometnom klubu “Mladost” u Bosanskom Petrovcu, a sada moram preći u ženski klub. Imam nekoliko poziva za klubove, ali trenutno nisam u mogućnosti da pređem u drugi klub. Opremu imam, ali podršku od lokalne zajednice nemam niti sam imala. Fudbal je moja ljubav i voljela bih da moja priča osvijetli teren, ali i srca onih koji je čitaju. Nije lako biti jedina djevojčica koja igra fudbal i to u muškom timu, ali ja sam i te kako ponosna na sebe i na svoj trud”, kaže Admira.

Admira Selman; Foto: Kristina Šobot

Pozvana je na kamp ženske fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Put, smještaj i ostale troškove snose njeni roditelji. Od lokalne zajednice i sugrađana ima samo pohvale na Fejsbuk profilu, ne dobija nikakvu novčanu pomoć i podršku od svoje opštine.

“Od lokalne zajednice očekujem da se više pobrinu za mlade u Bosanskom Petrovcu. Iskreno, očekujem bilo kakvu pomoć, sve bi mi dobro došlo, a najviše financijska pomoć za moja putovanja i takmičenja, kako se moji roditelji ne bi morali mučiti i raditi dupli posao”, kaže nam Admira Selman.

Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini održavaju se u septembru ove godine, a ovi mladi sportaši očekuju što veću podršku, kako lokalne zajednice tako i pojedinaca. Očekuju veću financijsku pomoć, bolji aganžman i veća ulaganja u sport u Bosanskom Petrovcu.

The post Da nema roditelja, ne bi bilo ni sporta appeared first on eTrafika.

Slučajna vijest

Srbijanski pjevač sve što zaradi u idućih mjesec dana donira žrtvama poplava u BiH: Taj narod volim kao svoj

Srbijanski pjevač Dejan Živić naveo je da će sav novac koji zaradi u narednih mjesec dana donirati unesrećenima u poplavama koje su zadesile Bosnu i Hercegovinu.

"Ovo je najmanje što mogu da uradim. Nebitne su granice. Bosnu i narod koji tamo živi podjednako volim kao i svoj. Bilo ko da me angažuje iz Bosne, Crne Gore, Srbije i Hrvatske da zna - sve što zaradim ide za pomoć ljudima u Bosni", rekao je za Grand.

Dodao je da se nije nimalo premišljao. Odmah je odlučio učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi pomogao žrtvama.

"Žao mi je što je narod u Bosni stradao, duboko saučešće porodicama. Narod u Bosni je dosta propatio u posljednjih nekoliko godina, tako da je ovo minimalno što mogu da učinim. Mogu da me kontaktiraju na društvenim mrežama i sve ćemo lako da se dogovorimo", kazao je.

Podsjećamo, novac ugroženima možete donirati i pozivom na broj 17039, direktno na stranici Pomozi.ba, kao i uplatama na transakcijski račun. Crveni krst u FBiH je također otvorio humanitarni broj 17023, a navode da se uplate mogu vršiti i na namjenski račun 1340011130004680 - ASA Banka d.d. Sarajevo.

Objava Srbijanski pjevač sve što zaradi u idućih mjesec dana donira žrtvama poplava u BiH: Taj narod volim kao svoj pojavila se prvi puta na PressMedia.

Radnici kod Buturović Polja iz korita rijeke spasili srnu

Radnici su tokom sanacije puta od Buturović Polja prema Parsovićima, iz korita rijeke spasili srnu.

Kako se može vidjeti na snimku, dvojica radnika su se spustili do rijeke, uzeli srnu te se zajedno s njom popeli na viljušku bagera koja ih je podigla na put.

Prestrašenu životinju radnici su potom pustili, a ona je ubrzo odskakutala u šumu.

Snimak ovog humanog čina objavili su na YouTubeu.

https://www.youtube.com/watch?v=llgU2bUu3UM

Objava Radnici kod Buturović Polja iz korita rijeke spasili srnu pojavila se prvi puta na PressMedia.

Amerikanci preuzimaju dvije fabrike oružja u BiH

U aprilu ove godine, tada nepoznati kupac preuzeo je značajne udjele u firmama Pretis i Binas, dvije vodeće kompanije u vojnoj industriji Bosne i Hercegovine. Kupovina je izvršena putem kastodi računa otvorenog u jednoj domaćoj banci, što je izazvalo veliko interesovanje, jer nije bilo jasno ko stoji iza ove transakcije.

Nepoznati kupac je stekao oko 33 posto dionica vogošćanskog Pretisa i 23 posto dionica bugojanskog Binasa za približno 15 miliona KM. Iako su mediji prvobitno spekulirali da iza ovih kupovina stoji američka kompanija Regulus Global, pravi kupac dionica ispostavilo se da je sarajevska firma Sikto.

Kompanija Sikto, registrovana u  Sarajevu na adresi Maglajska 1, zvanično je preuzela vlasništvo nad dionicama i prenijela ih s kastodi računa na svoj vlasnički račun. Firma je nastavila kupovati dionice te sada drži 41,5 posto vlasništva u Pretisu, čime se približila državnom udjelu koji iznosi 51 posto. Također, u Binasu Sikto sada ima 25,69 posto vlasništva, te je drugi najveći dioničar nakon Federacije BiH, koja posjeduje 51 posto dionica.

Ono što je dodatno zanimljivo jeste da je kompanija Sikto promijenila vlasničku strukturu. Naime, u vrijeme kupovine dionica Pretisa i Binasa, vlasnik Sikta bila je češka kompanija Mann Holding s.r.o. Međutim, vlasništvo je u međuvremenu prebačeno na američku firmu Sitko Acquisition LLC, registriranu u Delawaru.

Pretis i Binas, dvije ključne kompanije u vojnoj industriji BiH, bilježe veliki rast u posljednje vrijeme, a očekuje se da će njihovi rezultati nastaviti rasti u narednim godinama. Ova akvizicija stoga ukazuje na strateški interes američkih kompanija za vojnu industriju u BiH, dok Sikto nastavlja jačati svoj utjecaj u ovim firmama.

Objava Amerikanci preuzimaju dvije fabrike oružja u BiH pojavila se prvi puta na PressMedia.

Ovo su hrabri policajci koji su spasili imama i njegovu porodicu u Jablanici

U noći velike tragedije koja je pogodila Jablanicu, dva mlada policajca Nedim Ćosić i Admir Faladžić pokazali su izuzetnu hrabrost i nesebičnost.

Iako su tek šest mjeseci zaposleni u Policijskoj stanici Jablanica, ovi policajci su zajedno sa Sabahudinom Spahovićem iz Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) riskirali vlastite živote kako bi spasili druge.

FUCZ navodi da su oni kroz opasne uvjete, koristeći kanu s krova džamije spasili šest osoba – imama i pet članova njegove porodice.

"Njihov čin nije prošao nezapaženo među onima koji cijene ljudskost i spremnost na pomoć. Ćosić, Faladžić i Spahović pokazali su da su pravi heroji među nama. Njihova požrtvovanost i odvažnost podsjećaju nas na važnost solidarnosti u teškim trenucima. Njihova djela će ostati zabilježena kao inspiracija za sve nas", naveli su iz FUCZ-a.

Objava Ovo su hrabri policajci koji su spasili imama i njegovu porodicu u Jablanici pojavila se prvi puta na PressMedia.

Potresna priča hrabre Lejle Begović iz Donje Jablanice: “Moj muž nas je spasio, ali sada njega nema. Nikada se neću tamo vratiti…”

Katastrofa koja je pogodila Donju Jablanicu sa lica zemlje je izbrisala naselja, domove, ali i nažalost odnijele mnoge živote.

Mještani Donje Jablanice, istinski heroji, davali su posljednje atome snage kako bi spasili živote svoje djece, porodica.

Jedna od njih je i Lejla Begović iz Donje Jablanice.

“Ni sada nisam dobro. Vraćaju mi se još uvijek slike, ali mi smo još uvijek u šoku. Spavali smo i moj muž se probudio. Samo nam je rekao da imamo pet minuta da izađemo i da je kuća skroz poplavila. Prebacio je mene, svekrvu, svekra i dvoje djece. Ostao je zadnji. Mi smo se došli nekako do balkona i ušli smo u hodžin prvi sprat. Odjednom je voda došla do grla. I nekako smo se spasili do krova. I tu smo stali. Moj muž se više nije pojavio. Vjerovatno ga je bujica odvukla”, kazala je u suzama Lejla.

U svojoj potresnoj ispovijesti za N1 Lejla je kazala da su se te noći samo nadali rješenju, ali kao da ga nije bilo.

“Bili smo na potkrovlju jedan sat, tražili smo rješenje. Ali nije rješenja bilo. Bio je jedan mali prozor na potkrovlju. Prvo je dedo iskočio da vidi kakav je teren. I našao je kompresor. Kompresor je dovukao do prozora i tako smo se prebacivali jedno po jedno do kupole džamije. Tu smo bili na kupoli. Amra i ja smo prebacili malog Darisa. Htjela sam da se vratim po svoju djevojčicu. Vratila sam se ja. Bili smo goli, u pidžamicama. Dedo je počeo kolabrirati. Onda smo se svi zagrlili da se ugrijemo na kupoli. Mi smo mogli samo da se zahvalimo što smo živi kada smo vidjeli šta je oko nas. Došli su spasioci, kajacima su nas prebacili do komšije mumina. Ljudi su nas potrpali u auta. Doveli su nas do restorana Maksumić. Kada sam pogledala u noge, sve je bilo krvavo”, kazala je.

Nakon toga je došla hitna pomoć, ali kako kaže nakon toga ne zna šta se dešavalo.

“Onda je hitna došla i kasnije ne znam šta se više dešavalo. Kada sam se probudila samo sam pitala gdje su mi djeca. Još mi muža nisu našli. Grabite i zubima i rukama, samo da djecu izvučete. Nikada se neću vratiti u Donju Jablanicu. Kada budem prolazila tuda neka mi svežu oči. Ja nisam nikako dobro”, kazala je u svojoj emotivnoj ispovijesti Lejla Begović.

Objava Potresna priča hrabre Lejle Begović iz Donje Jablanice: “Moj muž nas je spasio, ali sada njega nema. Nikada se neću tamo vratiti…” pojavila se prvi puta na PressMedia.

Povezani članci

Popularne kategorije