Reditelj Dino Mustafić ovih dana, što za njega nije rijetkost, ima pune ruke posla. Često je i na putu, pa je tako i ovaj intervju realiziran prilikom Mustafićevog boravka u Pragu.
Ugledni bh. reditelj direktor je Narodnog pozorišta Sarajevo, a iako više nije na čelu MESS-a njegovo ime neraskidivo je vezano za najstariji pozorišni festival u regionu.
Nalazio se na čelu Internacionalnog festivala MESS od 1997. do 2016. kojeg je obnovio nakon opsade Sarajeva sa svojim saradničkim timom. Osnivač je MESS Teatra- Scena Mess i MESS Dance Company.
Zato smo Mustafića zamolili da podvuče crtu ispod MESS-a, koji se održavao se u uvjetima katastrofalnih poplava i lokalnih izbora. On je za “Raport” govorio i od drugim aktuelnim temama.
MESS ne može se raditi sa tako malim budžetom
„MESS se održao pod motom “Nezaustavljivi život”, slaveći snagu života i otpor pred destrukcijom. Time je bilo jasno naznačeno da se vjeruje u umjetnost koja, unatoč pesimističnoj stvarnosti, razvija našu empatiju i gradi mostove mira, razumijevanja, ali i kritički diskurs koji nas mora aktivirati da tražimo puno više od ovog u čemu trenutno živimo. To je misija festivala poput MESS-a sa dugogodišnjom tradicijom (64 godine) u zemlji koja ne drži do kontinuiteta i tradicije kulturnih institucija, pa smatram da su loše ekonomske i političke okolnosti uobičajeni ambijent koji dugo prati sve važne kulturne događaje u BiH“, kaže Mustafić.
U odnosu na prethodne godine koliko je MESS narastao?
„Nije narastao, nije ni mogao jer internacionalni festival tog renomea na kojem su bukvalno gostovala najprominentnija imena istorije pozorišta ne može se raditi sa tako malim budžetom koji primorava aktuelnu direkciju festivala da pravi programski debalans između regionalnih i internacionalnih produkcija. Publika MESS-a je navikla na “velika imena” i skupe, zahtjevne tehničke produkcije najvećih teatarskih kuća iz cijelog svijeta, i to ne samo iz Evrope. Dakle, pred jubilarno 65. izdanje mora se dobiti podrška svih nivoa vlasti kako je to nekad i bilo ukoliko želimo sačuvati MESS u porodici velikih jugoistočnih teatarskih festivala. Moraju se pratiti iznosi subvencija sličnih, regionalnih festivala poput BITEF-a, MOT-a, FIAT-a ili onih koji imaju unutar nacionalnih selekcija regionalne programe poput Sterijinog pozorja ili Borštnikovo srečanje. Da bi neki festival rastao to traži pažnju, brigu, ulaganje u edukaciju kadrova, širenje programskog i tehničkog tima, obnovu audio-svjetlosne infrastrukture festivalskih scena. Pa, molim vas, mi nismo produkcijsku stranu tog festivala preko Scene MESS tolike godine nigdje stacionirali, dali neki prostor koji se može adaptirati za scenu. Još gore je što od nekadašnjih kulturnih spomenika poput Apolo kina ili Imperijala u centru grada pravimo trgovačke i prodajne objekte. Umjesto da takve prostore rekonstruiramo i dajemo na upravljanje umjetnicima pretvara se centralna gradska zone u oazu provincijskog konzumerizma“.
Često ste na putu, pa nam recite iz Vaše perspektive gdje je BiH u odnosu na region?
„U pozorišnom smislu ne zaostajemo mnogo, ima na našim repertoarima zanimljivih predstava koje mogu parirati regionalnoj produkciji. Ono na čemu moramo raditi u programskim, repertoarnim linijama jeste davati više šanse riziku, eksperimentu, istraživanju u teatarskim procesima. Jedan od puteva je da institucionalna pozorišta više traže partnerstva sa nezavisnom umjetničkom scenom kako bi se taj segment razvijao i bio estetska alternativa pozorišnom mainstreamu. Drugi problem je izuzetno loše tehničko i kadrovsko stanje u našim pozorištima, koja su višedecenijski zapuštena i sada nam to dolazi na naplatu. Sa pozicije direktora Narodnog pozorišta u Sarajevu sam se uvjerio kako je nemar i nerazumijevanje tako složenih produkcijskih sistema poput baleta i opere doslovno ugrozio opstanak ove umjetnosti na našim prostorima. Ovo što smo učinili na tom polju u posljednje tri sezone je ravno čudu, ali daleko od mirne luke“.
Premijera “Paviljona” sljedeće godine
Dokle je stigao Vaš fim „Paviljon“?
„Kao i svaki bh. film na mišiće i uz dosta muke smo konačno u završnoj fazi pa sada se radi finalna obrada zvuka i slike što znači da će film, koji je koprodukcija naše države sa Srbijom, Hrvatskom, Sjevernom Makedonijom i Crnom Gorom, konačno imati premijeru sljedeće godine. Pokrenuti film u ovim okolnostima sa svim problemima koji prate našu kinematografiju u posljednje vrijeme pravi je podvig, rekao bih ludačka strast svih filmskih autora da se snimi priča koju morate podijelite s drugima bezuslovno“.
Šta se novo sprema u Narodnom pozorištu Sarajevo?
„U nedjelju smo imali već drugu dramsku premijeru ove sezone u okviru 64. Festivala MESS koji je bio i kooproducent predstave “Uhvati zeca” po čuvenom romanu Lane Bastašić u režiji Lajle Kaikčije. Sudeći po prijemu publike, imamo novu predstavu za koju će se tražiti karta više. U prilog tome govori i činjenica da su već naredne dvije reprize rasprodane. Onda ide nova baletna premijera “Snjeguljica i sedam patuljaka” koja će posebno obradovati najmlađu publiku. Već krajem novembra imamo epohalno značajnu opernu premijeru kompozitora Amara Jažića “ Kralj Tvrtko”, domaća praizvedba i onda opet praizvedba novog dramskog teksta Igor Štiksa “ Sarajevski trgovac”. Kuriozitet je da su svi najavljeni naslovi u ovoj umjetničkoj sezoni praizvedbe ili se prvi put postavljaju na bosanskohercegovačku scenu. Nekako smo programski razmišljali da time zaokružimo četverogodišnji mandat rukovodstva Narodnog pozorišta Sarajevo.
Seksualnih nasilnika i prijestupnika ima u svim profesijama i oblastima života
Je li po Vašem mišljenju slučaj „Moamer Kasumović“ utjecao na kulturni život u BiH u bilo kojem pogledu?
„Ne vidim zašto bi taj slučaj bio posebno vezan za kulturni život, jer seksualnih nasilnika i prijestupnika ima u svim profesijama i oblastima života. Taj slučaj bi više trebao poslužiti onim koji donose zakone, propise, kazne da razmisle šta rade jer su gurnuli pojedinačno i kolektivno najranjiviju populaciju, dakle djecu, zajedno sa roditeljima u zonu nesigurnosti i nepovjerenja prema pravnom sistemu“.
Objava Dino Mustafić: Slučaj “Moamer Kasumović” bi više trebao poslužiti onim koji donose zakone, propise, kazne… da razmisle šta rade pojavila se prvi puta na PressMedia.
![Pinterest](https://pinterest.com/pin/create/button/?url=https://bihvijesti.ba/dino-mustafic-slucaj-moamer-kasumovic-bi-vise-trebao-posluziti-onim-koji-donose-zakone-propise-kazne-da-razmisle-sta-rade/&media=https://bihvijesti.ba/wp-content/uploads/2024/10/dino-mustafic-slucaj-moamer-kasumovic-bi-vise-trebao-posluziti-onim-koji-donose-zakone-propise-kazne-da-razmisle-sta-rade.jpg&description=Reditelj Dino Mustafić ovih dana, što za njega nije rijetkost, ima pune ruke posla. Često je i na putu, pa je tako i ovaj intervju realiziran prilikom Mustafićevog boravka u Pragu. Ugledni bh. reditelj direktor je Narodnog pozorišta Sarajevo, a iako više nije na čelu MESS-a njegovo ime neraskidivo je vezano za najstariji pozorišni festival u regionu. Nalazio se na čelu Internacionalnog festivala MESS od 1997. do 2016. kojeg je obnovio nakon opsade Sarajeva sa svojim saradničkim timom. Osnivač je MESS Teatra- Scena Mess i MESS Dance Company. Zato smo Mustafića zamolili da podvuče crtu ispod MESS-a, koji se održavao se u uvjetima katastrofalnih poplava i lokalnih izbora. On je za "Raport" govorio i od drugim aktuelnim temama. MESS ne može se raditi sa tako malim budžetom „MESS se održao pod motom “Nezaustavljivi život”, slaveći snagu života i otpor pred destrukcijom. Time je bilo jasno naznačeno da se vjeruje u umjetnost koja, unatoč pesimističnoj stvarnosti, razvija našu empatiju i gradi mostove mira, razumijevanja, ali i kritički diskurs koji nas mora aktivirati da tražimo puno više od ovog u čemu trenutno živimo. To je misija festivala poput MESS-a sa dugogodišnjom tradicijom (64 godine) u zemlji koja ne drži do kontinuiteta i tradicije kulturnih institucija, pa smatram da su loše ekonomske i političke okolnosti uobičajeni ambijent koji dugo prati sve važne kulturne događaje u BiH“, kaže Mustafić. U odnosu na prethodne godine koliko je MESS narastao? „Nije narastao, nije ni mogao jer internacionalni festival tog renomea na kojem su bukvalno gostovala najprominentnija imena istorije pozorišta ne može se raditi sa tako malim budžetom koji primorava aktuelnu direkciju festivala da pravi programski debalans između regionalnih i internacionalnih produkcija. Publika MESS-a je navikla na “velika imena” i skupe, zahtjevne tehničke produkcije najvećih teatarskih kuća iz cijelog svijeta, i to ne samo iz Evrope. Dakle, pred jubilarno 65. izdanje mora se dobiti podrška svih nivoa vlasti kako je to nekad i bilo ukoliko želimo sačuvati MESS u porodici velikih jugoistočnih teatarskih festivala. Moraju se pratiti iznosi subvencija sličnih, regionalnih festivala poput BITEF-a, MOT-a, FIAT-a ili onih koji imaju unutar nacionalnih selekcija regionalne programe poput Sterijinog pozorja ili Borštnikovo srečanje. Da bi neki festival rastao to traži pažnju, brigu, ulaganje u edukaciju kadrova, širenje programskog i tehničkog tima, obnovu audio-svjetlosne infrastrukture festivalskih scena. Pa, molim vas, mi nismo produkcijsku stranu tog festivala preko Scene MESS tolike godine nigdje stacionirali, dali neki prostor koji se može adaptirati za scenu. Još gore je što od nekadašnjih kulturnih spomenika poput Apolo kina ili Imperijala u centru grada pravimo trgovačke i prodajne objekte. Umjesto da takve prostore rekonstruiramo i dajemo na upravljanje umjetnicima pretvara se centralna gradska zone u oazu provincijskog konzumerizma“. Često ste na putu, pa nam recite iz Vaše perspektive gdje je BiH u odnosu na region? „U pozorišnom smislu ne zaostajemo mnogo, ima na našim repertoarima zanimljivih predstava koje mogu parirati regionalnoj produkciji. Ono na čemu moramo raditi u programskim, repertoarnim linijama jeste davati više šanse riziku, eksperimentu, istraživanju u teatarskim procesima. Jedan od puteva je da institucionalna pozorišta više traže partnerstva sa nezavisnom umjetničkom scenom kako bi se taj segment razvijao i bio estetska alternativa pozorišnom mainstreamu. Drugi problem je izuzetno loše tehničko i kadrovsko stanje u našim pozorištima, koja su višedecenijski zapuštena i sada nam to dolazi na naplatu. Sa pozicije direktora Narodnog pozorišta u Sarajevu sam se uvjerio kako je nemar i nerazumijevanje tako složenih produkcijskih sistema poput baleta i opere doslovno ugrozio opstanak ove umjetnosti na našim prostorima. Ovo što smo učinili na tom polju u posljednje tri sezone je ravno čudu, ali daleko od mirne luke“. Premijera "Paviljona" sljedeće godine Dokle je stigao Vaš fim „Paviljon“? „Kao i svaki bh. film na mišiće i uz dosta muke smo konačno u završnoj fazi pa sada se radi finalna obrada zvuka i slike što znači da će film, koji je koprodukcija naše države sa Srbijom, Hrvatskom, Sjevernom Makedonijom i Crnom Gorom, konačno imati premijeru sljedeće godine. Pokrenuti film u ovim okolnostima sa svim problemima koji prate našu kinematografiju u posljednje vrijeme pravi je podvig, rekao bih ludačka strast svih filmskih autora da se snimi priča koju morate podijelite s drugima bezuslovno“. Šta se novo sprema u Narodnom pozorištu Sarajevo? „U nedjelju smo imali već drugu dramsku premijeru ove sezone u okviru 64. Festivala MESS koji je bio i kooproducent predstave “Uhvati zeca” po čuvenom romanu Lane Bastašić u režiji Lajle Kaikčije. Sudeći po prijemu publike, imamo novu predstavu za koju će se tražiti karta više. U prilog tome govori i činjenica da su već naredne dvije reprize rasprodane. Onda ide nova baletna premijera “Snjeguljica i sedam patuljaka” koja će posebno obradovati najmlađu publiku. Već krajem novembra imamo epohalno značajnu opernu premijeru kompozitora Amara Jažića “ Kralj Tvrtko”, domaća praizvedba i onda opet praizvedba novog dramskog teksta Igor Štiksa “ Sarajevski trgovac”. Kuriozitet je da su svi najavljeni naslovi u ovoj umjetničkoj sezoni praizvedbe ili se prvi put postavljaju na bosanskohercegovačku scenu. Nekako smo programski razmišljali da time zaokružimo četverogodišnji mandat rukovodstva Narodnog pozorišta Sarajevo. Seksualnih nasilnika i prijestupnika ima u svim profesijama i oblastima života Je li po Vašem mišljenju slučaj „Moamer Kasumović“ utjecao na kulturni život u BiH u bilo kojem pogledu? „Ne vidim zašto bi taj slučaj bio posebno vezan za kulturni život, jer seksualnih nasilnika i prijestupnika ima u svim profesijama i oblastima života. Taj slučaj bi više trebao poslužiti onim koji donose zakone, propise, kazne da razmisle šta rade jer su gurnuli pojedinačno i kolektivno najranjiviju populaciju, dakle djecu, zajedno sa roditeljima u zonu nesigurnosti i nepovjerenja prema pravnom sistemu“. Objava Dino Mustafić: Slučaj “Moamer Kasumović” bi više trebao poslužiti onim koji donose zakone, propise, kazne… da razmisle šta rade pojavila se prvi puta na PressMedia.){kind=link}