Redakciji portala Crna-Hronika javila se još jedna žrtva pomahnitalog muškarca koji smatra da su žene, djevojke, njegovo vlasništvo.
Riječ je o studentici E.Č. koja je studirala u Sarajevu a zbog svoje ugrožene sigurnosti, morala je napustiti glavni grad Bosne i Hercegovine.
22-godišnjakinju proganja njen sad već bivši momak Nusret K. iz Zenice. Nažalost prema njenim tvrdnjama, policijski službenici njem problem nisu shvatili ozbiljno…
Pišem Vam priču koja mi se lično dogodila, sinoć, 16.10.2024. godine na tramvajskoj stanici u naselju Nedžarići, oko 20:00 sati.
Naime, bila sam u ljubavnoj vezi oko godinu dana sa momkom N.K., i istu sam okončala u junu tekuće godine. Više mjeseci sam pokušala razgovarati na temu prekida tog odnosa, a završilo bi se njegovim ucjenama i prijetnjama i prisilnog zadržavanja.
Sama, nisam vidjela drugi izlaz iz situacije osim da šutim i ostanem u vezi po njegovim pravilima. Znala sam da ukoliko našim odgovornim licima prijavim psihičko maltretiranje neće ništa ozbiljni poduzeti, a u isto vrijeme poznavajući njega, samo bih sebi više naštetila ukoliko progovorim.
Kada sam konačno skupila hrabrosti, obzirom da je njegovo manipulatorsko i nasilno ponašanje otišlo predaleko, da me psihički iscrpio uvredama i maltretiranjem, vezu sam okončala odlaskom iz Sarajeva gdje smo zajedno bili u Studentskom domu Nedžarići.
Nakon toga prekidam sve veze sa K. N., blokiram svaki kontakt kako bi me prestao zvati, ali i nakon svega toga nalazi načine da me uznemirava. Obzirom da je pri mom odlasku oduzeo od mene sve moje društvene mreže, počeo se koristiti njima.
U tom periodu proživljavam cyber bullying, što sam prijavila PS Kakanj, kao i FUP-u Sarajevo. Podiguta je krivična prijava protiv navedenog lica, međutim, psihičko maltretiranje ili u ovom slučaju cyber bullying u BiH nije zakonom regulirano, što otežava bilo kakvu presudu ili pomoć od nadležnih.
Nakon što je K.N zloupotrijebio moje društvene mreže za omalovažavanje i narušavanje ugleda i časti, nastavlja s prijetnjama po život, za moju porodicu, prijatelje i mene. Ni na jedan njegov poziv ili poruku ne odgovaram, već svaki njegov korak prijavljujem policiji. Nakon što je on uradio što je želio, i sve to je trajalo do septembra tekuće godine, povlači se. S tim se i policija prestaje baviti, i niko me ne kontaktira u vezi sa slučajem, jer naravno, svi prebacuju krivicu na druge, a ponajviše na mene s riječima ”gdje ga takvog nađe”.
Nakon, približno mjesec dana od prestanka sa svim maltretiranjem, prijetnjama ili zloupotrebom društvenih mreža, K.N dolazi u Sarajevo znajući da je početak akademske godine i da ću se nalaziti u Studentskom domu Nedžarići, a pri tome, on više ne živi tu jer je završio studij.
Nakon cjelodnevnog praćenja mog kretanja, kada sam krenula sa drugaricom u grad, iza leđa stiže me na tramvajskoj stanici Nedžarići. Čim sam ga vidjela obuzeo me strah i brzo sam izvadila telefon kako bih nazvala prijatelja, jer sam tu bila sama. On je došao do mene, a ja sam samo na telefon stigla prijatelju reći da se plašim i da me K.N. prati.
Krenula sam na drugu stranu stanice on se kretao za mnom, i kako je na pješačkom semaforu billo crveno svjetlo nisam mogla pobjeći nigdje. U jednom trenutku otima telefon iz moje ruke, i prisilno ga oduzima. Zbog toga što sam u junu odmah promijenila broj mobilnog telefona, on ga nije imao, te je u trenutku kada mi je oteo mobitel rekao ‘‘Imaš roka 10 dana da mi pošalješ novi broj ili ću doći kući i sve vas pobiti”.
Nakon te rečenice baca mobilni telefon na cestu, pri čemu ga potpuno uništava. Kako sam se spustila da uzmem mobitel i bježim, dižući glavu dočekao me ispruženim dlanom i cijelom svojom snagom udario u lijevu stranu lica. Od jačine udarca sam se okrenula na drugu stranu, a on u tom trenutku odlazi preko pješačkog prijelaza. Dvije gospođe su sve vidjele i pružile mi pomoć odmah po njegovom odlasku. Sa prijateljem odlazim do prve policijske stanice, a oni me dalje upućuju na ljekarski pregled.
Doktor u CUM-u Sarajevo, kaže da od ”samo šamara” nije mogao da me ozlijedi, i ispisuje da je nalaz sasvim uredan. Zbog izdatog nalaza nemam razloga za tužbu na nasilje, i jedino što mogu je dobiti odštetu za uništavanje materijalnih stvari, tj. mobilnog telefona.
Nasilnik se slobodno kreće i kretat će se jer me nije dovoljno pretukao ili ubio, kako bi nadležni poduzeli bilo kakve mjere. Nažalost, samo sam jedna od mnogobrojnih žena/djevojaka koje ne šute o nasilju i psihičkom maltretiranju, a ne postižu nikakve rezultate jer ih niko od odgovornih lica ne shvata ozbiljno, niti imaju zakon po kojem mogu postupati. – izjavila je studentica (22) koja strahuje za svoj život za Crnu-Hroniku.
Ukoliko ste vi ili neko koga poznajete žrtva nasilja, molimo vas da potražite pomoć. Postoje organizacije i adresa za podršku koje su tu da vam pomognu.
Osim policije, koju možete kontaktirati na broj telefona 122, u Bosni i Hercegovini postoje i dva SOS telefona za žrtve nasilja i to u Federaciji BiH 1265 i u Republici Srpskoj 1264.
