Notice: Funkcija _load_textdomain_just_in_time je neispravno pozvan. Učitavanje prijevoda za domenu td-cloud-library pokrenuto je prerano. To je obično pokazatelj da se neki kôd u dodatku ili temi prerano pokreće. Prijevodi bi se trebali učitati nakon akcije init ili kasnije. Vidite Ispravljanje grešaka u WordPressu za više informacija. (Ova poruka je dodana u inačici 6.7.0.) in /home/bihvijes/public_html/wp-includes/functions.php on line 6121 Dragan Bjelogrlić progovorio o intimnom činu s Lepom Brenom: Poslije 38 godina isplivali detalji
Lepa Brena se prije skoro četiri desetljeća pojavila u filmu ‘Hajde da se volimo’, a u jednoj od scena imala je prisan odnos s glumcem Draganom Bjelogrlićem koji je otkrio da nisu htjeli simulirati prisnost.
‘Budući da Brena nije imala glumačkog iskustva, rekao sam joj da sve radim realistično i da nema foliranja i kako taj poljubac moramo napraviti onako kako se to radi’, rekao je te dodao:
Foto: Youtube
‘Sjećam se da je redatelj Stanko Crnobrnja vikao: ‘Stop, stop Breno, lakše malo’. Ozbiljno je shvatila tu ulogu jer je ozbiljan profesionalac i sve je radila sto posto, ali u film je ušla ona blaža verzija poljupca, koja nije bila prava’.
O iskustvu s Bjelom svojevremeno je progovorila i Brena.
‘Ponovo sam poljubila Bjelu, ali redatelj je rekao da poljubac potraje. Smogla sam snage i poljubila sam ga ozbiljno. Poljubac je bio sladak, moram priznati. Danima poslije toga vraćala sam taj film. Nekoliko godina kasnije pričala sam s Bijelom o toj sceni i on se slatko nasmijao, vjerujem da je njemu to bila rutina’, kazala je Brena i dodala da Boba Živojinović nije bio ljubomoran.
Foto: Youtube/Screenshot
‘Tada sam se tek počela zabavljati s Bobom i on nije bio ljubomoran na Bjelu. Nikad mi nije pravio ljubomorne scene’, otkrila je, a prenosi 24sata.
S dolaskom sunčanih dana, mnogi posežu za kremama za sunčanje kako bi zaštitili kožu od štetnog UV zračenja.
Ipak, jedna od čestih nuspojava korištenja ovih krema jesu neugledne žute mrlje koje ostaju na odjeći, posebno na bijelim komadima. Stručnjaci objašnjavaju da je glavni uzrok ovih mrlja hemikalija avobenzon, koja u kontaktu sa znojem ili vodom reaguje i ostavlja tvrdokorne tragove.
Zabrinuti korisnici društvenih mreža često traže savjete za rješavanje ovog problema. U jednoj online grupi posvećenoj savjetima za čišćenje, korisnica je zatražila pomoć u uklanjanju mrlja od kreme sa bijelog kupaćeg kostima. Odgovori su brzo stigli, a članovi grupe podijelili su razna rješenja koja su se pokazala djelotvornima.
Među preporučenim sredstvima našao se proizvod namijenjen pranju bijele odjeće, poznat po tome što uklanja tvrdokorne mrlje, vraća bjelinu i štiti vlakna tkanine. Može se koristiti uz uobičajeni deterdžent, dodavanjem u odgovarajući pretinac veš mašine ili u odjeljak za omekšivač, u zavisnosti od modela mašine.
Za mrlje na obojenoj odjeći preporučuje se verzija istog proizvoda prilagođena za šarenu garderobu, kako bi se sačuvala postojanost boja tokom tretmana.
Osim komercijalnih proizvoda, korisnici su dijelili i kućna rješenja. Neki su preporučili korištenje tekućine za pranje suđa u kombinaciji sa sredstvom za odmašćivanje, dok su drugi mrlje tretirali mješavinom sredstava za dezinfekciju i deterdženta, uz prethodno natapanje i blago ribanje.
Zaključno, iako mrlje od kreme za sunčanje mogu biti tvrdokorne, uz odgovarajući pristup i malo truda moguće ih je u potpunosti ukloniti i očuvati odjeću svježom i čistom.
Vedrana Rudan, književnica poznata po svojoj bespoštednoj iskrenosti, i dalje bez zadrške piše o temama koje mnogi izbjegavaju.
Na svom blogu Djevojka u zagrljaju metastaza, Rudan otvoreno dijeli iskustva iz borbe s karcinomom žučnih kanalića, pokazujući ranjivost, humor, ali i brutalnu istinu s kojom se svakodnevno suočava.
U svom najnovijem tekstu Umiranje na rate, Rudan govori o realnosti bolesti, reakcijama najbližih i licemjernom optimizmu kojim se često prikriva strah od gubitka. Njen tekst nije lako čitati – jer nas podsjeća na krhkost života, ali i na to koliko nam je teško prihvatiti neizbježno – smrt onih koje volimo.
U nastavku prenosimo autorski tekst Vedrane Rudan u cijelosti.
"Je*ote, koji davež. Kemo, imuno, zračenja, bolnica, bolnica, bolnica... Pa dođeš doma. Mačke grickaju keksiće, cvijeće cvate oko kuće, muž u fotelji, na ekranu se neki kreteni bore za neko prvo mjesto.
Zove me prijateljica i plače. Čekam da se smiri. "Ovo ti nisam nikad rekla, nezamisliv mi je život bez tebe." Šutim jer nije pristojno stalno ponavljati, želim umrijeti, želim umrijeti, a ljudi oko tebe ti prodaju foru kako je sve u mojim rukama samo treba thinkati pink…
Moj muž skače sa stolice, "naši" će ipak biti prvaci... Kako će izgledati život u kući kad me ne bude?
Što će se promijeniti? Mome će mužu sisati komad, zdravi komad, peći palačinke, sve će naše zajedničke fotke ležati u konobi... Smijem se glasno. "Konačno", govori muž, "vidiš da kemo ima smisla, bolje si, ozdravit ćeš…". "Da", govorim, "osjećam se bolje" i gledam veselo u muža koji ne zna što ga čeka.
A moja djeca Zovu me, posjećuju, spremaju mi posebne ručkove, a ja glumim entuzijazam pred jednim djetetom koje kuži da glumim. Drugome kukam. Žao mi je ljudi koji me ne puštaju da odem, a onda mi pada na pamet kako bih se ja osjećala na njihovom mjestu. Ubila bih Boga u njima ako bi klonuli. Zadavila bih muža kad bi mi rekao, kad ja umrem na kauču će sjediti zdravi gospodin i ubacivati ti jagode u usta...
"Je*ale te jagode", vrisnula bih histerično, "bori se za život, ne planiraj moju budućnost." Zato mu nisam spomenula onu sisatu kuharicu. Prijateljica me opet zove: "Zamisli, nije zaboravio na godišnjicu, uplatio nam je ljetovanje na Korčuli.." A onda me zabrinuto pita: "Kako si?" Osjeća se krivom.
Htjela bih mojim dragima normalnim glasom reći, ne bojim se, spremna sam, opustite se i vi. Zašto moram cvrkutati, želim živjeti, želim živjeti, želim živjeti... Kad ćemo svi mi shvatiti da se smrt dešava i onima koje volimo?"
Mladić iz Bosne i Hercegovine teško je povrijeđen u udesu koji se dogodio jutros na putu A92, u pravcu Minhena.
Naime, ovaj 21-godišnji mladić, nastanjen u Degendorfu, išao je u pravcu Minhena i sasvim iznenada, pod još nerazjašnjenim okolnostima, izgubio je kontrolu nad kombijem i prevrnuo se u kanal pored puta.
Kombi je bio potpuno na krovu usljed čega je bilo otežano izvlačenje mladića. Na lice mjesta su izašli vatrogasci iz Valesdorfa i Landaua, koji su sjekli vozilo da bi došli do mladića.
Mladić je hitno helikopterom prebačen u bolnicu Štraubing. Još uvijek nije poznato u kakvom je stanju.
Put A92 je neko vrijeme bio potpuno zatvoren kako bi se omogućilo spasilačkom helikopteru da sleti i preuzme povrijeđenog.
Saobraćaj na ovom dijelu put uspostavljen je tek oko 11 sati.
I NAŠA PODRŠKA: Društvo novinara Slovenije uputilo je apel novinarima i medijskim profesionalcima širom svijeta, pozivajući ih da svojom šutnjom ne budu saučesnici u zločinima u Palestini.
Senada (16) je nestala nakon što je iz Sarajeva otputovala kod tetke u Čikago. Godinama bez traga, a sada – jeziva istina počinje da izlazi na vidjelo…
Bila je to avgustovska večer kada je tada šesnaestogodišnja Senada A. iz Sarajeva posljednji put viđena – na aerodromu, ukrcavajući se u avion za Čikago. Plan je bio da ljeto provede kod tetke, da se odmori i vrati kući sa lijepim uspomenama. Umjesto toga, počela je višegodišnja agonija za njenu porodicu – i potraga bez odgovora.
Senada je putovala sama. Imala je pasoš, avionsku kartu i adresu tetke koja živi u Čikagu. Majka Dženana se prisjeća da je sve bilo u najboljem redu – bez ikakvih naznaka problema. Djevojka je, prema dostupnim informacijama, sletjela na aerodrom „O’Hare“ i tu joj se svaki trag gubi. U prvim danima po dolasku, javila se nekoliko puta kratkim porukama i pozivima. A onda – potpuna tišina. Telefon je utihnuo, poruke su ostajale bez odgovora, piše Kurir.
Kada je porodica kontaktirala tetku, uslijedio je šok – tvrdila je da Senada nikada nije stigla do njene kuće. Odmah je obaviještena policija u Sarajevu, a potom i američke vlasti. Pokrenuta je međunarodna istraga, uključen je i Interpol, ali bez rezultata. Nadzorne kamere, imigracione službe i svi relevantni sistemi nisu pružili nikakve korisne informacije. Kao da je nestala s lica zemlje.
Godine su prolazile. Porodica je više puta putovala u Ameriku, trošeći sve što su imali kako bi saznali istinu. Majka je kontaktirala ambasade, angažovala privatne detektive, išla čak i kod vidovnjaka. Ali ništa. Nije bilo tragova na društvenim mrežama, nije bilo podataka o kretanju pasoša, nije bilo svjedoka. Policija je vremenom smanjivala kontakt, a slučaj je pao u ladicu zaboravljenih. Dženana je, uprkos svemu, nastavila da vjeruje.
Onda, nakon punih šest godina tišine, dogodio se iznenadni preokret. Jednog jutra, Dženani je stigao anoniman e-mail – bez naslova, bez potpisa. U prilogu je bila samo jedna fotografija. Na slici se nalazila mlada žena u oskudnoj odjeći, pod reflektorima nekog noćnog kluba. Na sceni je izvodila performans, sa jakom šminkom i stiliziranom frizurom. Ali oči… bile su to Senadine oči.
„To je ona. Možda fizički promijenjena, možda iznutra slomljena, ali ja poznajem oči svog djeteta. Taj pogled nije gluma – to je vapaj“, rekla je majka. Na poleđini fotografije bile su ispisane samo dvije rečenice: „Znam da me tražiš. Nisam u mogućnosti da pričam.“
To je bio prvi znak života nakon godina. Slučaj je odmah ponovo otvoren, a porodica je kontaktirala policiju i američke federalne službe. U istragu su uključene organizacije koje se bore protiv trgovine ljudima. Posebno se fokusiraju na područja kao što su Nevada, Kalifornija i Meksiko – poznate destinacije za seksualnu eksploataciju i ilegalnu trgovinu ženama. Postoji sumnja da je Senada mogla biti prevarena već na aerodromu, oteta ili prodana. Mnogi tragovi ukazuju na mogućnost da je uvučena u lanac prisilne prostitucije i da joj je onemogućena komunikacija.
U javnosti se pojavljuju razne teorije – od toga da je žrtva kriminalne grupe, do sumnji da je možda sama odlučila da prekine kontakt. Majka sve to odlučno odbacuje: „Moje dijete nikada ne bi otišlo bez riječi. Ako je sama odlučila – neka se javi. Ako nije – neko mora odgovarati.“
Iako Senada još uvijek nije zvanično locirana, a fotografija nije precizno identificirana, Dženana ne gubi nadu. U svakom javnom nastupu šalje istu poruku:
„Senada, ako si živa i ovo vidiš – ne moraš ništa objašnjavati. Samo mi javi da si dobro. To je sve.“
Njena soba u Sarajevu ostala je ista. Vrata su zatvorena, ali ključ uvijek čeka. Kao zavjet i nada da će se jednog dana – tiho i nenajavljeno – ponovo otvoriti, piše GP Maljevac.
