Državljanima tri arapske zemlje ubuduće neće trebati viza za BiH

Mladić iz Bosne i Hercegovine teško je povrijeđen u udesu koji se dogodio jutros na putu A92, u pravcu Minhena.

Naime, ovaj 21-godišnji mladić, nastanjen u Degendorfu, išao je u pravcu Minhena i sasvim iznenada, pod još nerazjašnjenim okolnostima, izgubio je kontrolu nad kombijem i prevrnuo se u kanal pored puta.

Kombi je bio potpuno na krovu usljed čega je bilo otežano izvlačenje mladića. Na lice mjesta su izašli vatrogasci iz Valesdorfa i Landaua, koji su sjekli vozilo da bi došli do mladića.

Mladić je hitno helikopterom prebačen u bolnicu Štraubing. Još uvijek nije poznato u kakvom je stanju.

Put A92 je neko vrijeme bio potpuno zatvoren kako bi se omogućilo spasilačkom helikopteru da sleti i preuzme povrijeđenog.

Saobraćaj na ovom dijelu put uspostavljen je tek oko 11 sati.

Objava Spašavali ga vatrogasci i helikopter: Mladić iz BiH teško povrijeđen u udesu pojavila se prvi puta na PressMedia.

Šefčovič je obećao da će se uhvatiti u koštac s porastom broja paketa koji pristižu u EU, za koji je rekao da je doveo do povećanja opasne i neusklađene robe te do pritužbi trgovaca u EU na nepravednu konkurenciju. Europska komisija objavila je nacrt prijedloga o naknadi za rukovanje ili skladištenje, nakon što su EU države članice izvršile pritisak zato što su im carinske vlasti preopterećene s 4,6 milijardi artikala koji se godišnje uvoze izravno u domove ljudi

The post ŠTA ČEKA BIH: Evropska unija zavodi red: Na meti Temu i Shein koje ne plaćaju ni carinu ni porez, a prodaju 5 milijardi artikala godišnje appeared first on IZDVOJENO.ba.

Federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak oglasio se u povodu velike akcije koju je Federalna uprava policije relizovala na području Unsko-sanskog kantona i bosanskohercegovačkog entiteta RS. Isak je kazao da su policijski službenici Federalne uprave policije u saradnji s policijskim službenicima Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona i Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a, uz asistenciju Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, uspješno realizovali operativnu akciju koja se odnosi na koruptivni krivični predmet, saopćeno je iz FMUP-a.

Napomenuo je da Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko – sanskog kantona pozdravljaju i daju punu podršku policijskim akcijama koje imaju za cilj obračun s kriminalom, a posebno u redovima policije.

"Kao federalni ministar unutrašnjih poslova obavezan sam istaći kako u Ministarstvu unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona rade stotine vrijednih, časnih i poštenih policijskih službenika te da uhapšeni policijski službenici ne predstavljaju i ne mogu predstavljati Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona. Od jutros sam u kontaktu s ministrom unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona Adnanom Habibijom. Jasnog smo stava da će nadležna ministarstva, kroz redovne sastanke ministara unutrašnjih poslova u Federaciji BiH i koordinaciju direktora i policijskih komesara u Federaciji BiH, nastaviti aktivnosti na jačanju profesionalnog integriteta policijskih službenika", rekao je Isak.

Dodao je da neće biti ni minimum tolerancije prema kriminalu i korupciji, a posebno u policiji.

Objava Ramo Isak nakon hapšenja policajaca: “Neće biti ni minimum tolerancije prema kriminalu i korupciji u policiji” pojavila se prvi puta na PressMedia.

Senada (16) je nestala nakon što je iz Sarajeva otputovala kod tetke u Čikago. Godinama bez traga, a sada – jeziva istina počinje da izlazi na vidjelo…

Bila je to avgustovska večer kada je tada šesnaestogodišnja Senada A. iz Sarajeva posljednji put viđena – na aerodromu, ukrcavajući se u avion za Čikago. Plan je bio da ljeto provede kod tetke, da se odmori i vrati kući sa lijepim uspomenama. Umjesto toga, počela je višegodišnja agonija za njenu porodicu – i potraga bez odgovora.

Senada je putovala sama. Imala je pasoš, avionsku kartu i adresu tetke koja živi u Čikagu. Majka Dženana se prisjeća da je sve bilo u najboljem redu – bez ikakvih naznaka problema. Djevojka je, prema dostupnim informacijama, sletjela na aerodrom „O’Hare“ i tu joj se svaki trag gubi. U prvim danima po dolasku, javila se nekoliko puta kratkim porukama i pozivima. A onda – potpuna tišina. Telefon je utihnuo, poruke su ostajale bez odgovora, piše Kurir.

Kada je porodica kontaktirala tetku, uslijedio je šok – tvrdila je da Senada nikada nije stigla do njene kuće. Odmah je obaviještena policija u Sarajevu, a potom i američke vlasti. Pokrenuta je međunarodna istraga, uključen je i Interpol, ali bez rezultata. Nadzorne kamere, imigracione službe i svi relevantni sistemi nisu pružili nikakve korisne informacije. Kao da je nestala s lica zemlje.

Godine su prolazile. Porodica je više puta putovala u Ameriku, trošeći sve što su imali kako bi saznali istinu. Majka je kontaktirala ambasade, angažovala privatne detektive, išla čak i kod vidovnjaka. Ali ništa. Nije bilo tragova na društvenim mrežama, nije bilo podataka o kretanju pasoša, nije bilo svjedoka. Policija je vremenom smanjivala kontakt, a slučaj je pao u ladicu zaboravljenih. Dženana je, uprkos svemu, nastavila da vjeruje.

Onda, nakon punih šest godina tišine, dogodio se iznenadni preokret. Jednog jutra, Dženani je stigao anoniman e-mail – bez naslova, bez potpisa. U prilogu je bila samo jedna fotografija. Na slici se nalazila mlada žena u oskudnoj odjeći, pod reflektorima nekog noćnog kluba. Na sceni je izvodila performans, sa jakom šminkom i stiliziranom frizurom. Ali oči… bile su to Senadine oči.

„To je ona. Možda fizički promijenjena, možda iznutra slomljena, ali ja poznajem oči svog djeteta. Taj pogled nije gluma – to je vapaj“, rekla je majka. Na poleđini fotografije bile su ispisane samo dvije rečenice: „Znam da me tražiš. Nisam u mogućnosti da pričam.“

To je bio prvi znak života nakon godina. Slučaj je odmah ponovo otvoren, a porodica je kontaktirala policiju i američke federalne službe. U istragu su uključene organizacije koje se bore protiv trgovine ljudima. Posebno se fokusiraju na područja kao što su Nevada, Kalifornija i Meksiko – poznate destinacije za seksualnu eksploataciju i ilegalnu trgovinu ženama. Postoji sumnja da je Senada mogla biti prevarena već na aerodromu, oteta ili prodana. Mnogi tragovi ukazuju na mogućnost da je uvučena u lanac prisilne prostitucije i da joj je onemogućena komunikacija.

U javnosti se pojavljuju razne teorije – od toga da je žrtva kriminalne grupe, do sumnji da je možda sama odlučila da prekine kontakt. Majka sve to odlučno odbacuje: „Moje dijete nikada ne bi otišlo bez riječi. Ako je sama odlučila – neka se javi. Ako nije – neko mora odgovarati.“

Iako Senada još uvijek nije zvanično locirana, a fotografija nije precizno identificirana, Dženana ne gubi nadu. U svakom javnom nastupu šalje istu poruku:

„Senada, ako si živa i ovo vidiš – ne moraš ništa objašnjavati. Samo mi javi da si dobro. To je sve.“

Njena soba u Sarajevu ostala je ista. Vrata su zatvorena, ali ključ uvijek čeka. Kao zavjet i nada da će se jednog dana – tiho i nenajavljeno – ponovo otvoriti, piše GP Maljevac.

Objava Nestanak Senade iz Sarajeva: Šest godina kasnije majci stigla šokantna fotografija iz javne kuće pojavila se prvi puta na PressMedia.

Vedrana Rudan, književnica poznata po svojoj bespoštednoj iskrenosti, i dalje bez zadrške piše o temama koje mnogi izbjegavaju.

Na svom blogu Djevojka u zagrljaju metastaza, Rudan otvoreno dijeli iskustva iz borbe s karcinomom žučnih kanalića, pokazujući ranjivost, humor, ali i brutalnu istinu s kojom se svakodnevno suočava.

U svom najnovijem tekstu Umiranje na rate, Rudan govori o realnosti bolesti, reakcijama najbližih i licemjernom optimizmu kojim se često prikriva strah od gubitka. Njen tekst nije lako čitati – jer nas podsjeća na krhkost života, ali i na to koliko nam je teško prihvatiti neizbježno – smrt onih koje volimo.

U nastavku prenosimo autorski tekst Vedrane Rudan u cijelosti.

"Je*ote, koji davež. Kemo, imuno, zračenja, bolnica, bolnica, bolnica... Pa dođeš doma. Mačke grickaju keksiće, cvijeće cvate oko kuće, muž u fotelji, na ekranu se neki kreteni bore za neko prvo mjesto.

Zove me prijateljica i plače. Čekam da se smiri. "Ovo ti nisam nikad rekla, nezamisliv mi je život bez tebe." Šutim jer nije pristojno stalno ponavljati, želim umrijeti, želim umrijeti, a ljudi oko tebe ti prodaju foru kako je sve u mojim rukama samo treba thinkati pink…

Moj muž skače sa stolice, "naši" će ipak biti prvaci... Kako će izgledati život u kući kad me ne bude?

Što će se promijeniti? Mome će mužu sisati komad, zdravi komad, peći palačinke, sve će naše zajedničke fotke ležati u konobi... Smijem se glasno. "Konačno", govori muž, "vidiš da kemo ima smisla, bolje si, ozdravit ćeš…". "Da", govorim, "osjećam se bolje" i gledam veselo u muža koji ne zna što ga čeka.

A moja djeca Zovu me, posjećuju, spremaju mi posebne ručkove, a ja glumim entuzijazam pred jednim djetetom koje kuži da glumim. Drugome kukam. Žao mi je ljudi koji me ne puštaju da odem, a onda mi pada na pamet kako bih se ja osjećala na njihovom mjestu. Ubila bih Boga u njima ako bi klonuli. Zadavila bih muža kad bi mi rekao, kad ja umrem na kauču će sjediti zdravi gospodin i ubacivati ti jagode u usta...

"Je*ale te jagode", vrisnula bih histerično, "bori se za život, ne planiraj moju budućnost." Zato mu nisam spomenula onu sisatu kuharicu. Prijateljica me opet zove: "Zamisli, nije zaboravio na godišnjicu, uplatio nam je ljetovanje na Korčuli.." A onda me zabrinuto pita: "Kako si?" Osjeća se krivom.

Htjela bih mojim dragima normalnim glasom reći, ne bojim se, spremna sam, opustite se i vi. Zašto moram cvrkutati, želim živjeti, želim živjeti, želim živjeti... Kad ćemo svi mi shvatiti da se smrt dešava i onima koje volimo?"

Objava Vedrana Rudan iskreno o borbi s bolešću: “Kako će izgledati život u kući kad me ne bude?” pojavila se prvi puta na PressMedia.