
Međunarodni krivični sud (ICC) u Hagu, koji istražuje i sudi odgovornima za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, suočava se s kritikama zbog toga što nije uhapsio izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i ministra odbrane Yoava Gallanta, koji su odgovorni za masakr 42.000 Palestinaca u Gazi, piše Daily Sabah.
Gledajući na prethodne odluke suda, ove kritike nisu neosnovane. Posljednji nalog za hapšenje izdat je 17. marta 2023. protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina. Ruskoj komesarki za prava djece Mariji Lvovoj-Belovoj izdat je nalog za hapšenje manje od mjesec dana nakon podnošenja zahtjeva sudu. Međutim, četiri mjeseca kasnije, nije donesena nikakva odluka, što izaziva zabrinutost za kredibilitet suda.
Podsjeća se da je 20. maja 2002. državni tužilac Karim Khan zatražio hapšenje pet osoba, uključujući Netanyahua i Gallanta, kao i političkih i vojnih vođa Hamasa, Yahye Sinwara, Ismaila Haniyeha i Mohammeda al-Dayfa, za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene u Gazi 7. oktobra i nakon tog datuma. Zapravo, dosije naloga za hapšenje podnesen sudu pregledala je šesteročlana međunarodna komisija nepristrasnih terenskih stručnjaka, koji su potvrdili da je nalog za hapšenje primjeren na osnovu dokaza prikupljenih od strane tužilaštva. Državni tužilac Khan tada je izjavio da su dokazi u predmetu više nego dovoljni da sud izda nalog za hapšenje za osobe o kojima je riječ i da očekuje da sud što prije izda nalog. Međutim, uprkos svim ovim pravnim kvalifikacijama i vremenu koje je proteklo, sud još uvijek nije izdao nalog za hapšenje, što dovodi do glasina o pritiscima na sud.
MRAČNE GLASINE, PRIJETNJE
Istina je da se glasine o pritiscima ne bi trebale olako odbaciti. Sam državni tužilac Khan je izjavio da je bio pod pritiskom da ne istražuje izraelske političare i da ne pošalje nalog sudu. Stoga neće biti iznenađenje ako se ispostavi da iste sile koje vrše pritisak na tužioca suda također vrše pritisak na jedinicu za preliminarnu istragu suda.
Naime, prema izvještaju Guardiana, bivša tužiteljica Fatou Bensouda bila je izložena sličnom pritisku. Prema izvještaju, bivši šef Mossada Yossi Cohen, koji je kontaktirao tužiteljicu Bensoudu protiv njene volje i na neprimjeren način, prijetio je da će nauditi njenoj porodici i pokušao je odvratiti od odluke suda, objavljene 5. februara 2021., da ima “jurisdikciju nad okupiranim palestinskim teritorijima.” Tek kasnije je otkriveno da su pritisci i prijetnje protiv državne tužiteljice bili razlog zašto istraga, koja je započela tada, nikada nije završena.
Khan, koji je preuzeo dužnost od Bensoude, bio je podložan sličnim pritiscima, što potvrđuju njegove izjave za medije. Čak je prijavio da ga je kontaktirao jedan istaknuti političar i rekao mu da “sud nije uspostavljen za zapadnjake i njihove saveznike, već za Afrikance i prijestupnike poput Putina” te da “njegova istraga protiv Netanyahua neće biti prihvaćena.”
Slično tome, nakon što je Khan podnio zahtjev za hapšenje sudu, 12 članova Kongresa SAD-a napisalo je pismo Khanu javno prijeteći tužiocu, govoreći mu: “Ako ciljate na Izrael, mi ćemo ciljati na vas.”
Osim toga, riječi senatora Lindsayja Grahama, koji je govorio na saslušanju u Kongresu SAD-a o ovom pitanju nakon što se izraelska vlada požalila SAD-u o sudu, također su vrlo značajne u ovom kontekstu. Trebali bismo se prisjetiti da je u svom govoru senator Graham rekao: “Ako ICC sudi Izraelu, SAD će biti sljedeći, i stoga Izrael ne može biti procesuiran.”
‘ZAKON O INVAZIJI NA HAG’
Izjave senatora Grahama podsjećaju nas na “Zakon o invaziji na Hag” usvojen u Kongresu SAD-a 2002. godine. Ovaj zakon, donesen kako bi se spriječilo da SAD, koji su izvršili invaziju na Afganistan nakon 11. septembra, budu procesuirani od strane tribunala za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene od strane njihovih vojnika u Afganistanu, a kasnije i u Iraku, daje SAD-u pravo da uvede sankcije Nizozemskoj, gdje je tribunal smješten, pa čak i da je napadne slanjem trupa.
Iako u sadašnjim okolnostima nije moguće da SAD izvrši invaziju na Nizozemsku, poznato je da bi mogle biti uvedene sankcije, poput blokiranja pomoći tribunalu ili zabrane ulaska u SAD članovima tribunala.
I, naravno, Ujedinjeno Kraljevstvo, poput SAD-a, poznato je po tome što se protivi bilo kakvoj istrazi protiv Izraela od strane suda ili bilo kakvom zahtjevu za hapšenje izraelskih vođa. Naime, za vrijeme posljednje konzervativne vlade na čelu s Rishijem Sunakom, podnesen je zahtjev sudu jer “UK ne priznaje Palestinu kao državu, Izrael nije podložan Rimskom statutu i sud nema jurisdikciju na palestinskim teritorijama.”
Srećom, vođa Laburističke stranke Keir Starmer, koji je postao premijer u julskoj vanrednoj izbornoj kampanji, preokrenuo je ovu grešku i povukao zahtjev Ministarstva pravde, čime je ispravio takvu grešku koja bi kompromitirala nezavisnost i nepristrasnost suda.
Nažalost, svi ovi događaji nas navode da vjerujemo da postoji pritisak na tribunal. Zapravo, u intervjuu za CNN prošle sedmice, glavni tužilac Khan nas je još jednom podsjetio da sud ima jurisdikciju nad okupiranim palestinskim teritorijama i izjavio da nema pravnih prepreka u ovom pitanju, te je zatim izjavio da je sud kasnio s izdavanjem naloga za hapšenje. U izjavama državnog tužioca, koje su danas objavljene u medijima, pozvao je sud. Rekao je da bi bilo dobro da ubrza proces kako bi se olakšala savjest međunarodne zajednice i da bi se vidjelo da se međunarodno pravo jednako primjenjuje na sve.
LICEMJERJE STVARA NEPOVJERENJE
Kao što vidimo, postoji mehanizam pritiska, predvođen SAD-om, da se spriječi da ICC izda nalog za hapšenje Netanyahua i Gallanta. Iako SAD nema pravo glasa u odlukama suda jer nije podložan Rimskom statutu, može vršiti direktan ili indirektan pritisak na sud kroz svoju vojnu i ekonomsku moć. Ali ova situacija predstavlja bolnu tačku u savjesti međunarodne zajednice, posebno kod Palestinaca koji su žrtve, i podriva povjerenje u pravo, sudove i pravdu. S jedne strane, administracija SAD-a koristi međunarodne sudove kao instrument pritiska da kazni Rusiju zbog njene invazije na Ukrajinu, dok s druge strane pokušava spriječiti bilo kakvu odluku protiv Izraela, koji je masakrirao 40.000 civila u Gazi.
Dakle, ova situacija podstiče bijes i ljutnju prema SAD-u, dok istovremeno smanjuje povjerenje u sudove. Slično tome, niko ne očekuje pravdu od suda koji je “pijun SAD-a.” Nestanak povjerenja u međunarodne sudove, jedan od temeljnih stubova trenutnog globalnog sistema, također će dovesti u pitanje sam sistem, a Ujedinjeni narodi mogu propasti i biti zamijenjeni anarhijom i haosom isključivo radi zaštite okupatorskog i genocidnog Izraela.
Stoga, bilo kakav direktan ili indirektan pritisak na sud kako bi se spriječilo hapšenje Netanyahua mora se odmah zaustaviti. Sudu se mora omogućiti da radi i donosi odluke nezavisno i nepristrasno. Oni koji danas manipulišu sudom za svoje interese neće imati šta reći sutra kada neka druga država prekrši međunarodno pravo. Ono što je važno nije zakon jačih, već snaga zakona. (Daily Sabah)
The post DVOSTRUKA MJERILA: Ko sprječava ICC da uhapsi Netanyahua Zna se appeared first on IZDVOJENO.ba.