Svakog dana kroz opštinu Glamoč prolaze dva autobusa, jedan koji vozi od Livna do Banjaluke, a drugi od Banjaluke do Livna. Za građane koji ne posjeduju sopstveno vozilo, ovo su jedine dvije veze sa svijetom van Glamoča. Ali problemi se ne završavaju na oskudnim autobuskim linijama, već se šire i na nepostojanje autobuske stanice u ovoj opštini. Zbog toga, putnici autobus čekaju na ulici, bez informacija o eventualnom kašnjenju ili otkazivanju prevoza.
Tekst i fotografije: Emel Kovačević
Situacija ni u prošlosti nije bila bolja. Autobusima se uvijek putovalo do Banjaluke ili do Livna, a ukoliko građani žele da idu u druge gradove ili države, na raspolaganju im je autobuska stanica u Livnu, udaljena od Glamoča 35 kilometara. Istovremeno, Glamočaci nikada nisu imali adekvatno mjesto gdje bi se mogli skloniti tijekom čekanja autobusa, bilo da je riječ o hladnim zimskim ili vrućim ljetnim danima. Jedino mjesto gdje su mogli pronaći zaklon od sunca, kiše i vjetra bila je nadstrešnica Doma zdravlja ili obližnji kafić, s obzirom na to da autobus čekaju na ulici ili na prostoru poligona pored Doma zdravlja.
„Autobusna stanica nije luksuz nego potreba. S druge strane, drago mi je da se govori o tome, da ljudi putuju, šire vidike i vraćaju se u Glamoč, sa novim spoznajama“, kazala je Sandra Cvitković, pjesnikinja i profesorica hrvatskog jezika u Srednjoj školi „Tin Ujević“ u Glamoču.
U centru ove opštine postoji dovoljno prostora za izgradnju manje autobuske stanice, koja bi unaprijedila uslove za građane Glamoča, ali i bila od velike koristi za prolaznike i putnike. Omogućila bi im prijatno mjesto za odmor i osvježenje tokom putovanja, čime bi se značajno poboljšala funkcionalnost i ugled ove zajednice u okviru autobuske mreže.
„Vjerujem da se poligon ispred Doma zdravlja može iskoristiti da se napravi neka pristojna autobusna stanica. Ali ne bi bilo loše napraviti i neku manju stanicu za čekanje autobusa na ulazu i izlazu iz Glamoča, za ljude koji žive van grada”, predlaže Sandra Cvitković.
Glamoč obuhvata brojna sela koja su značajno udaljena od samog centra grada. Stanovnici ovih udaljenih područja su, u većini slučajeva, starije osobe koje su u teškoj situaciji i nemaju vlastite automobile. Zbog toga su primorani da se oslanjaju na druge osobe za prijevoz do grada kako bi obavili osnovne potrebe, kao što su nabavka namirnica, plaćanje računa i slično.
„Mislim da bi gradski bus, jedna linija ujutru i jedna poslijepodne olakšala onim ljudima koji taj dan imaju obveze plaćanje računa, posjeta doktoru, kupovine i sl. Nadam se da će Glamoč postati i početna točka putovanja, za neke je ljude već postalo odredište“, govori Sandra Cvitković.
Tijekom svojih prvih dana studiranja, prilikom kojih je studentima potrebno navikavanje na novu okolinu i grad u kojem se nalaze, Lejla Ćirić, studentica u Banjaluci, je uvidjela problem nedostatka autobuske stanice. Naime, osim što Glamočaci autobus čekaju pod otvorenim nebom, o kašnjenju prevoza iz Banjaluke ili Livna neće biti obaviješteni.
„Na početku studiranja češće sam dolazila u Glamoč. Međutim, prijevoz do Glamoča me je vremenom iscrpio, postalo je naporno, jer se tu radi o malom kombiju koji putuje samo u smjeru Banjaluka–Livno. Kartu imaš, nekad nemaš, jer ja nju u Glamoču ne mogu kupiti“, rekla je Lejla Ćirić.
Stanovnici Glamoča suočavaju se s ozbiljnim poteškoćama zbog nedostatka ključnih usluga. Oni u svojoj opštini nemaju nijednu banku, pa do najbliže banke moraju putovati 35 kilometara do Livna. Također, svaka ozbiljnija zdravstvena komplikacija zahtijeva odlazak do Livna kao središta Kantona 10, bez dostupnog prijevoza. Ti ljudi često moraju pronaći alternativne načine za dolazak do Livna, što može predstavljati značajan izazov i dodatno finansijsko opterećenje.
„Mislim da je nedostatak autobuske stanice prilično velik problem zato što mi imamo samo dva puta u danu priliku da idemo u Livno i da se vraćamo, a u Glamoču nemamo banke. Ista situacija je i za preglede kod doktora. Zaista je nezgodno to što nemamo neki red vožnje, ukoliko bus ne krene na vrijeme, nećemo biti obavješteni, ukoliko će kasniti mi nećemo znati“, istaknula je Lejla Ćirić za eTrafiku.
Učenici srednje i osnovne škole u Glamoču imaju organizovan prijevoz, ali je on organizovan na takav način da đaci nekad provode i po sat vremena čekajući da se škola otvori. Ovakva situacija je teška tokom zime, kada su temperature ispod nule.
„Bilo bi dobro kad bi postojao još jedan autobus, jer ima dosta učenika i bolje bi bilo svrstati ih u dva autobusa, jedan za učenike bliže gradu, a drugi za učenike koji su daleko od grada“, rekao je Meris Latović, koji je prije godinu dana završio svoje srednjoškolsko obrazovanje u Glamoču.
Osim autobuske stanice i gradskog prijevoza koji bi se mogao uspostaviti, Glamoču bi dobro došlo i jedno vozilo, koje bi građanima koji se zadese bez prijevoza pružilo uslugu vožnje do njihovih domova i slično.
„Trebalo bi nam u našem gradu taksi služba jer se svaka osoba može zadesiti u hitnoj situaciji da joj je potreban prijevoz, a pogotovo starijim ljudima“, kazao je Meris Latović.
Šestog oktobra će stanovnici Glamoča birati svoje nove predstavnike u lokalnim institucijama, sa nadom da će upravo oni riješiti infrastrukturne probleme koji ih muče već decenijama.
The post Glamoč i dalje bez autobuske stanice i taksi službe appeared first on eTrafika.
