-5.1 C
Sarajevo
Petak, 7 veljače, 2025

Hrvatski nogometaš svojoj majci donirao 70 posto jetre: “Ne daj Bože nikome što je ona proživjela”

“Meni je majka dala život, ja sam njoj produžio“…

Prije dvije i pol godine, dok je bio član Cibalije, mladi hrvatski nogometaš Robert Perić-Komšić je otputovao u Istanbul kako bi svojoj majci Ljiljani donirao 70 posto jetre, pišu vijesti.

Majka je bolovala od teške bolesti, a njezino stanje zahtijevalo je hitnu transplantaciju. Unatoč velikim rizicima, Robert nije dvojio oko svoje odluke.

“Bogu hvala, sve je prošlo OK, operacija i oporavak. Oboje smo dobro, ja sam gotovo spreman za povratak na teren, a mama je nakon 13 godina borbe dobila novi život”, izjavio je tada za Vinkulju.

„Imao sam potpuno jasnu sliku rizika, ali u tom trenutku uopće nisam razmišljao o tome hoću li nogomet zaigrati ikad ili više nikad. Imao sam jasnu misiju, da mama bude dobro. Sve ostalo bilo je sporedno“, dodao je.

Duga borba i obiteljska podrška

Majka Ljiljana prošla je kroz tri neuspjele transplantacije jetre s mrtvog donora, a opcija da joj jetru donira brat Vedran otpala je zbog prevelike masnoće. Otac Nedeljko, zbog svojih godina i sličnih problema, također nije bio pogodan donor. U trenutku kada su sve druge opcije bile iscrpljene, Perić-Komšić je odlučio preuzeti odgovornost.

“Mama je veći heroj od mene. Ne daj Bože nikome ono što je ona proživjela u proteklih 13 godina. Imala je tri neuspjele transplantacije jetre s mrtvog donora. Propala je ideja i da živi donor bude brat Vedran, čija je jetra bila masna, pa je postupak propao.

Otac Nedeljko ima više od 50 godina, što je uz masnu jetru jedan od dvaju eliminirajućih faktora za donorstvo. Rizik je bio ogroman, a mami je vrijeme istjecalo. Bila je životno ugrožena, trbuh joj se punio vodom i bilo je pitanje dana… U trenutku kada sam saznao da su sve ostale opcije iscrpljene, spakirao sam stvari i odletio za Istanbul”, ispričao je Perić-Komšić.

Skroman pogled na herojski čin

Danas su se i on i majka Ljiljana vratili normalnim životima. Ljiljana redovito uzima terapiju, dok se Perić-Komšić u potpunosti oporavio, a njegova jetra regenerirala u roku od dva mjeseca.

„Mama mora uzimati terapiju, ali to za nju nije nikakva novost jer je već godinama pod lijekovima. Meni su svi nalazi uredni, jetra je dva mjeseca nakon operacije bila gotovo u cijelosti regenerirana.

Uglavnom, bježim od neke priče o herojstvu, učinio sam ono što bi, vjerujem, učinio svatko onaj tko je odrastao u funkcionalnoj obitelji. Meni je majka dala život, ja sam njoj produžio“, skromno je zaključio Perić-Komšić.

Slučajna vijest

Kad su vidjeli što vadi iz gaća, svi su se bacili pod stol: Bregović iznio šokantne detalje pucnjave, s njim je bio i on

Muzičar Goran Bregović jednom prilikom se prisjetio kako je izgledao provod s pokojnim Džejom Ramadanovskim i sve šokirao detaljima.

Naime, Bregović je u jednom intervjuu opisao provod s legendarnim pjevačem u jednoj kavani kada je došlo i do pucnjave.

'Džej me je pozvao i rekao da ide ekipa s Dorćola u jednu kavanu u provod i želi da pođem s njima. Otišli smo u tu kafanu gdje je bilo puno profesionalnih pjevača. Bio je baš dobar provod. I sad mi sjedimo, gledamo u stepenice kojima se silazi u kafanu… Odjednom se pojavljuje jedan u kupaćim gaćama, vadi pištolj iz gaća i kreće pucati. Puca u zvučnike, puca u klavijature. I svi popadaše pod stolove. Jedini ja sjedim', ispričao je Bregović.

'Ovi krenuli izlaziti ispod stolova, a jedan frajer s buketom ruža prilazi i pruža buket pjevačici Mini, a drugi vadi prsten i prosi je. Poslije je sve krenulo u nekom drugom ritmu, krenulo ka svadbi. I nitko nije zvao policiju. Poslije su neki zamjerili Džeju što nije zvao onog tipa u gaćama. Zaboravili su ga pozvati u izlazak i on je došao da im objasni da to ne može tako. Sutradan je on zvao da se ispriča što je to učinio', rekao je Bregović.

Kako kaže, poslije su mu brojni 'žestoki' momci čestitali što je imao dobre živce jer je ostao sjediti.

'A ja kontam, ma kakvi živci, nego imam slabe reflekse', našalio se Brega na vlastiti račun.

Objava Kad su vidjeli što vadi iz gaća, svi su se bacili pod stol: Bregović iznio šokantne detalje pucnjave, s njim je bio i on pojavila se prvi puta na PressMedia.

Bila sam naivna… Krivila sam sebe za loš nalaz Papa testa, a onda je došla i javna dojava – prevario me!

Iako je meni vrijeme apstraktan pojam otkako znam za sebe, zato i često kasnim i ne znam koji je dan ili datum, do nekih stvari kao što su ginekološki ili dentalni godišnji pregledi držim gotovo u sekundu. Otkako sam punoljetna držim do svog intimnog zdravlja i manje-više sam tu jako odgovorna. Papa test jednom godišnje, uredan uvijek, i tako godinama sve dok eto, odjednom nije bio, piše Živim.hr.

Bila sam u dugogodišnjoj vezi, mlada, zaljubljena van svake mjere i jednako tako i vjerna, ali stigao je loš Papa nalaz. Ništa strašno, rješivo kurom antibiotika, ali kako sad i odakle?

Tada, zelena od niti 24 godine, smrtno zaljubljena i, barem u svojoj glavi, u vezi s osobom s kojom ću imati djecu, obitelj i budućnost do kraja života ni pomislila nisam da nalaz nije moja greška. Kako se nije radilo o isključivo spolno prenosivoj bolesti (ureaplazma) bez imalo sumnje u njega posumnjala sam u materijale koje nosim na treningu, razne fitness centre i njihove sanitarne čvorove, vlastitu higijenu i slično. Ni u jednom mojem scenariju nije bila mogućnost da mi je to netko donio i da imam rogove kakvih nema ni kod najtrofejnijih lovaca.

Je li mi trebala ta lekcija u životu?

Obavila sam svoj antibiotik, idući je nalaz bio uredan, veza se nastavila dalje još nekoliko mjeseci kad je, gle čuda, došla i javna dojava da sam prevarena. Ne pišem ovo zbog toga, jer nisam ni prva, a bome ni zadnja koja je tako bila povrijeđena nego pišem zbog nečega što mi je nehotice, a vjerojatno i u tom beskrajnom povjerenju koje sam prema njemu imala, promaknulo.

Mama mi je već tada, čim je došao loš nalaz htjela sugerirati da to baš i nije normalno i da provjerim što i kako. Tek mjesecima kasnije mi je iskočilo da me upozoravala i da je, da sam ju čula, mogla spriječiti katastrofu koja se dogodila oko pola godine kasnije. Znala je. Nije bila balava ko ja, imala je i svojih rogovlja, kao i loših nalaza, i znala je da me netko vuče za nos. Ali, nije uspjela doprijeti do mene i pustila me da se zaletim u zid. Teškog srca, kako mi je rekla i vjerujem joj, pustila je da se opečem jer je jednako tako znala (i tu je vjerojatno isto bila u pravu) da bi ta veza nakon još godine dvije meni dosadila.

Na kraju je ispalo najbolje za mene, ali ne mogu se ne zapitati da kako bi bilo da sam je tad čula Kako bi mi zazvonilo tad da mi vlastita mater u lice kaže: „E, Ana, ovaj je*e okolo.“

Vrlo vjerojatno bih se zaklala s njom i prekinula sve odnose, te na koncu imala isti finale spomenute veze jer taj nikad ništa nije priznao iako su svi sve znali, od mog ginekologa, prijatelja do medija. Je li mi trebala ta lekcija u životu? Vrlo vjerojatno.

Jesam li zbog toga nepovjerljivija prema gotovo svima Sasvim sigurno, ali ne muči me toliko ni povrijeđen ego ni reputacija ni tračevi ni sve što se kasnije zbilo. Ono što mi je uvijek bilo, a i bit će, neoprostivo je kad mi se netko umiješa u moje psihofizičko zdravlje. A ta veza je, pogotovo pred kraj, to napravila.

Jesam li donekle i ja to dopustila Možda, ali tad nisam znala bolje i samo sam vjerovala svemu što govori i piše. Spustila sam sve svoje obrane i zidove i osjećala se sigurno kako nikad prije ni kasnije nisam jer to je to, to je čovjek s kojim želim bore, sijede, umjetne kukove i unuke. Ništa me tad od toga nije moglo odbiti, čak i onda kad sam i sama krenula sumnjati u nevjeru, rekla sam mu u lice da mi samo prizna i da ćemo riješiti.

Kunem se svime što mi je vrijedno, u tom trenutku bila sam mrtva ozbiljna i htjela prijeći preko toga samo da zadržim tu bajku koju sam godinama, zajedno s njim, njegovala. Da dobijem tu budućnost koju smo zajedno, barem sam mislila da jesmo, gradili.

I sad, puno godina kasnije, znam da i jesmo prešli preko toga, zajedno, da bih gotovo sigurno ja otišla iz te veze nedugo kasnije. Ne zbog prevare nego zbog zidova kojih ni u jednom trenutku od početka do kraja nije bilo, ali bi u međuvremenu narasli. Ne bih mogla to učiniti sebi i ponavljam, svom psihofizičkom zdravlju.

Biste li rekli?

Nikad u životu nisam bila s druge strane priče pa da ja svjedočim nečijoj prevari i recimo to moram reći prijateljici, mami, nekome svome. Najiskrenije, ne znam ni bih li ni kako bih. Vjerojatnije bih se prvo obratila osobi koja vara, a ne onoj prevarenoj, ali opet ne znam što bih time postigla. Da se meni opet isto dogodi, unatoč iskustvu koje imam, ne znam bih li voljela saznati.

Naravno da ne bih voljela živjeti rogata, no ne znam bih li htjela ponovno prolaziti isto i ja, takva kakva jesam, brinula bih se za svoju frendicu koja mi priznaje nešto bolno meni jer znam da i nju boli. Bila bih preponosna i prezahvalna što imam takvu prijateljicu ili prijatelja, ali bih bila i ljuta što mi ta osoba ruši iluziju iako me spašava katastrofe kao što me onomad pokušala moja mama.

Trebalo bi, kao i prije, vremena. Prekid bi se sasvim sigurno dogodio u rekordnom roku, ali vrijeme da se zbrojim i oduzmem kako sa sobom pa tako i sa svim upletenim ljudima ne mogu izmjeriti. Ono što znam, i godinama prakticiram između ostalog i zbog te situacije u prošlosti jesu terapije, razgovori, boravak kako sama sa sobom tako i s ljudima koji me pune. Jer i tad sam zahvaljujući svemu tome preživjela i vratila se nazad na noge.

Često znam naletjeti na pitanje biste li svom frendu ili frendici rekli da ga/ju varaju? Ne znam, na prvu instinktivno svi viču da bi, vrlo vjerojatno bih i ja, ali bih prije svega stala i razmislila kako i zašto. Prebacujem li na nju/njega taj teret jer ga ja ne mogu nositi ili zato što mi je toliko stalo do frenda/frendice i bit ću s njim/njom čitav proces zacjeljivanja

Loš Papa nalaz meni je bio taj frend/frendica koji je vrištao s papira i osvijestio me, možda i sa zakašnjenjem, da zaslužujem bolje. Da se trebam više brinuti za sebe, a ne za druge i da trebam više vjerovati kako sebi, tako ljudima koji mi zbilja žele dobro.

Do idućeg puta, ne dajte svoje zdravlje nikome. Nikad.

Objava Bila sam naivna… Krivila sam sebe za loš nalaz Papa testa, a onda je došla i javna dojava – prevario me! pojavila se prvi puta na PressMedia.

Povezani članci

Popularne kategorije