Poticanje sterilizacije, kao i provođenje edukativnih programa i kontinuiranih kampanja o odgovornom vlasništvu, moglo bi značajno doprinijeti smanjenju broja pasa lutalica na ulicama Jajca. Uz to, dosljedna primjena postojećih zakonskih propisa može značajno pomoći u rješavanju ovog problema.
Tekst i fotografije: Jelena Gavranić
Sanja Fazlić, prosvjetna radnica, aktivna članica Gorske službe spašavanja i udomiteljica pasa, od djetinjstva voli životinje i brine se za njih. Prije nekoliko godina je u Jajcu osnovala Udrugu za zaštitu životinja „Ljubitelji pasa Jajce“. Trenutno samostalno udomljava napuštene pse, a po potrebi surađuje s udrugom, koju sada vode druge osobe. Svakodnevno se suočava s različitim izazovima, bilo da se radi o akcijama spašavanja ili pronalasku novog doma za pse, pokazujući svoju posvećenost i ljubav prema životinjama.
„Bavim se humanitarnim radom od svoje 18. godine. Od malih nogu sam uvijek sklanjala životinje sa ulice. Sklanjala u svoju garažu. Stalno sam im pravila kućice, šetala ih, hranila ih. Po pitanju situacije na ulici, to je katastrofa. Na ulici, kada hoćeš nahraniti psa, imaš ljude koji ne žele to, koji psuju, koji galame, koji tjeraju. Onda imamo ljude koji toliko ne vole životinje da ih zlostavljaju, maltretiraju, ubijaju, pucaju u njih. Naišla sam više puta i na takve slučajeve, spašavala i takvu vrstu pasa. Veliki je to proces, pogotovo kod pasa koji su upucani. Što se tiče udomljavanja, stupam u kontakt sa stranim organizacijama za udomljavanje. Molim ih, šaljem im slike. Tražim od njih pomoć da udome životinju. Onda oni objavljuju na svojim stranicama. Kada se nađe netko tko želi udomiti, onda se taj pas pripremi i šalje se na transport“, objašnjava udomiteljica.
U pomoć joj povremeno priskoče volonteri koji su spremni pomoći oko samog spašavanja pasa s ulica, hranjenja te čišćenja prostora u kojima oni privremeno borave do pronalaska stalnog doma.
Što se tiče podrške lokalnih vlasti, Sanja vjeruje kako bi promicanje sterilizacije i edukacije bilo ključno za smanjenje broja napuštenih životinja. Smatra da bi kontinuirane kampanje o odgovornom vlasništvu značajno doprinijele rješavanju problema povećanja broja pasa lutalica na ulicama.
„Bila je akcija sterilizacije i kastracije, dok sam ja bila u udruženju. Općina je snosila troškove, a veterinar je vodio evidenciju o broju intervencija . Mi smo pravili letke, išli smo po selima, objašnjavali ljudima da je najbolja opcija za smanjenje populacije da se sterilizira pas, da će se smanjiti broj pasa. Većina jeste to uradila. Slušali su ono što smo im govorili. Pratili su našu stranicu na Facebooku. Pratili su to sve i radili su kako treba. I smanjio se broj pasa. Međutim, sad je to opet otišlo u nedogled,“ dodaje ona.
Po pitanju odgovornog vlasništva, prema zakonima koji su doneseni u Federaciji Bosne i Hercegovine, vlasnici pasa su obavezni čipirati svoje ljubimce i tako ih registrirati u odgovarajućim bazama podataka. Ovo je važno za identifikaciju pasa i njihovih vlasnika, iako je provedba zakona često problematična.
„Vlasnički psi ne smiju biti na ulici. U slučaju da se vlasnički pas nađe na ulici, očita mu se čip, što je jako bitno. Svaki vlasnički pas mora biti čipovan, vakcinisan i unesen u bazu podataka baš iz tog razloga. Ako se vlasnički pas nađe na ulici, vlasnik će se kaznit s 5.000 KM. Ali da li se taj zakon sprovodi, ne znam. Još uvijek nitko nije kažnjen“, govori Sanja.
Po pitanju neadekvatne provedbe propisanih zakona, podizanju svijesti o sterilizaciji i općenito brizi o životinjama, slaže se i Marta Crnoja, vlasnica dva psa i članica Udruge „Ljubitelji pasa Jajce“. Ona je također od malih nogu razvila veliku ljubav prema životinjama. Bez straha i s puno ljubavi, svakodnevno šeta sa čoporima pasa, pokazujući svoju predanost i povezanost s njima.
„Volim dosta životinje, zanimaju me, od kad znam za sebe i nekad sam primijetila da imam više ljubavi prema njima nego prema ljudima. Nekako ljudi su u stanju da vas povrijede bez razloga, dok životinje baš nemaju to u sebi. I više im mogu vjerovati. I nije mi se nikada dogodilo da me neki pas napadne iako svaku noć, doslovno svaku noć, šetam u čoporu pasa, imam par snimaka i uvijek ja to i objavim. Uz te pse imam i svoje, imam dvije curice, to su mali psi, Daki i Dudu. I uvijek smo mi zajedno“, objašnjava ona.
Martu je posebno pogodilo trovanje velikog broja pasa, koje se dogodilo prije nekoliko godina u Jajcu, što ju je ujedno i potaklo da se učlani u udrugu gdje sudjeluje u pronalasku pasa na ulicama.
„Kad se pojavilo trovanje u gradu, tad sam, nažalost, izgubila svog psa. Bilo je u pitanju njih 35, moj je bio zadnji, i tako sam saznala za tu udrugu, pošto su došli odmah. Kada sam ja bila kod veterinara, odmah su i oni došli, ali nažalost, nije bilo spasa. Recimo, meni se zna često predsjednica udruge javiti, ako vidim nekog psa da im javim gdje se nalazi, da im pomognem u potrazi. I kad izađem, bude dosta pasa oko mene, bude i taj, što ga traže. I eto, na neki način, doprinosim i ja toj udruzi“, govori ona.
Kada je riječ o podršci od strane lokalne vlasti, uz donacije hrane i lijekova, Marta smatra da bi trebalo da se izgradi azil za napuštene pse, ali osiguravajući humane uvjete za njih. Pored toga, ona vjeruje da Jajce zaslužuje imati groblje za kućne ljubimce.
“Nedavno sam naletjela na neki video, to je bilo Plivsko jezero, gdje mrtav pas pluta na vodi. Ne vjerujem da je taj pas sam od sebe umro. Njega je netko ili udario ili ubio, i eto, samo tako se riješio. Voljela bih da imamo i mi neko groblje za kućne ljubimce, to bi bilo lijepo. Ja znam kad bi se to predložilo, u ovako maloj sredini, da bi ljudi negodovali, ali ima ljudi koji su toliko bili vezani za svog ljubimca, kao da im je dijete”, zaključuje ona.
The post Jajcu su neophodne besplatne sterilizacije pasa i kampanje o odgovornom vlasništvu appeared first on eTrafika.
