Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, poručio je da general Armije Republike Bosne i Hercegovine i legendarni komandant Petog korpusa general Atif Dudaković ne može biti kriv za odbranu Bosne i Hercegovine, te potcrtao da svaki pojedinac koji je počinio neki ratni zločin treba za njega odgovarati.
Dudaković nije zločinac, Dudaković je branio Bosnu i Hercegovinu!
Tahirović je podsjetio, a što je otišlo odavno u zaborav, jer takvi smo mi – heroje zaboravljamo preko noći – da se trenutno vodi čak 46 postupaka protiv pripadnika Petog korpusa – Sile nebeske! Četrdeset i šest, slovima evo ispisana brojka, možda tako neki lakše shvate.
O herojskoj borbi Petog korpusa, još prije devet godina, film “Operacija Sana 95- nedovršena pobjeda” snimio je Avdo Huseinović. Kome nije jasno šta je to što su činili momci u odbrani BiH pod Dudakovićevom komandom neka odgleda ovaj film, a “zaboravni” kojih je sve više i koji su napravili otklon od krajiškog generala i krajiških heroja kojima se sudi, neka ponove gradivo.
Odlukom Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine 21. oktobra 1992. godine zvanično je formiran Peti korpus Armije RBiH, u narodu prozvan Sila nebeska.
Prvom naredbom na mjestu komandanta korpusa postavljen je major Hajrudin Osmanagić. Ubrzo nakon toga dužnost predao je Ramizu Drekoviću. General koji na poziciji komandanta Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine imenovan 1. novembra 1993. godine je Atif Dudaković. On je na toj dužnosti ostao preostali dio rata, do 28. novembra 1997. godine.
Peti korpus je između ostalog u potpunosti porazio autonomaše Fikrete Abdićeve i oslobodio Veliku Kladušu, porazio srbočetničkog agresora i oslobodio Bosanski Petrovac, Ključ i Bosansku Krupu. U sadejstvu sa Sedmim korpusom na čijem je čelu bio general Mehmed Alagić, Krajišnik, u operaciji “Sana ’95”, oslobodio je i Sanski Most.
Peti korpus se zbog izrazito teških uvjeta u kojima je djelovao, borbe na više frontova i sa više agresora, gdje je uspio odbraniti dio bihačkog okruga, a dio osloboditi, smatra jednim od najuspješnijih dijelova Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Najznačajnije operacije Petog korpusa tokom agresije na BiH su: Ofanziva Munja ‘93, oslobođenje Grabeža ‘94, oslobođenje Pećigrada ‘94, operacija Breza ‘94, operacija Sana ‘95, operacija Oluja ‘95. Dvojica pripadnika korpusa Adil Bešić i Izet Nanić posthumno su odlikovani najvišim armijskim odlikovanjem Ordenom heroja oslobodilačkog rata. Tri brigade su kraj ratnih dejstava dočekale sa počasnim nazivom slavne (501, 503. i 511) i dvije kao viteške (502. i 505).
Za Dudakovića se u nekoliko navrata objavljivalo da se sprema podizanje optužnice, a do detalja iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine dolazili su prije svih mediji iz Republike Srpske, a potom i Srbije. Da se radilo o ogromnom pritisku svjedoči i niz medijskih naslova iz tog vremena, iako za takve nije bilo potrebe, s obzirom da je legenadarni krajiški komandant izjavljivao u nekoliko navrata kako je uvijek dostupan organima istrage i kako nema potrebe da ga hapse kao kriminalca.
Napomenimo i to da je predmet Atifa Dudakovića Hag vratio Tužilaštvu BiH pod oznakom “B”-nedovoljno dokaza za procesuiranje. Proces koji je pred Sudom BiH upao u šestu godinu, iz ročišta u ročište, dokazuje da Tužilaštvo BiH i pored više od 400 najavljenih svjedoka, još nema ništa u rukama da bi Dudakovića i ostale osudilo.
Stoga, podsjetimo na ono što je prethodilo hapšenju i suđenju.
Već 2012. godine Glas Srpske je objavio kako je optužnica protiv Atifa Dudakovića davno završena.
“Istraga protiv bivšeg komandanta Petog korpusa Armije BiH Atifa Dudakovića davno je završena, a pripremljena i stopirana optužnica protiv njega sadrži osam tačaka dokumentovanih dokazima o zločinima i izjavama svjedoka”.
Nakon toga, 2013. godine Novosti su objavile su da se sprema optužnica protiv Atifa Dudakovića, i kako treba da bude spremna do 1. juna 2013. godine.
“Tužilaštvo BiH sprema novu optužnicu protiv Atifa Dudakovića. Prema nezvaničnim informacijama iz Tužilaštva BiH, optužnica treba da bude spremna do 1. juna i imaće pet tačaka. Odnosiće se prije svega na zločine iz 1995. godine za ubistva nad zarobljenicima u Petrovcu, ali i za ubistva srpskog zarobljenika na Dugoj njivi, na granici BiH i Hrvatske. Pored navedenog, Dudaković bi trebalo da odgovara i za ubistvo oko 3.000 Srba, mahom civila, iz 13 krajiških opština, 1995. godine”, objavljeno je 22. april 2013. godine na portalu novosti.rs.
U ljeto 2014. godine Glas srpske objavljuje kako je gotova optužnica protiv Atifa Dudakovića, koja je ranije stopirana.
“Gotova optužnica protiv komandanta Petog korpusa Armije RBiH Atifa Dudakovića, koja je ranije stopirana, mogla bi, uz dobru volju nadležnih u Tužilaštvu BiH, biti odmah aktivirana i podignuta bez ikakve dodatne istrage”.
Krajem 2016. godine tadašnji ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragan Lukač rekao je da bi, prema informacijama kojima raspolaže, optužnica za ratne zločine protiv bivšeg komandanta Petog korpusa Armije BiH Atifa Dudakovića mogla biti podignuta u prvoj polovini 2017.
“Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske uradilo je sve što je moglo u prikupljanju dokaza koji su i dostavljeni Tužilaštvu BiH”, rekao je Lukač novinarima u Banjoj Luci.
Početkom 2017. godine mediji iz RS-a su objavili da je optužnica otkucana i spremna za aktiviranje.
“Izvori našeg portala iz Tužilaštva BiH otkrivaju da je prikupljanje optužujućih dokaza i izjava svjedoka protiv Dudakovića završeno još krajem septembra prošle godine. Oni dodaju da je jedini razlog zbog kojeg optužnica još nije podignuta čekanje “pravog trenutka”, odnosno smirivanje političkih tenzija u BiH”, navodi se u tekstu portala srpskacafe.
“Atif Dudaković, komandant Petog korpusa Armije BiH uhapšen je rano jutros u Bihaću zbog ratnih zločina počinjenog nad Srbima”, objavili su 27. aprila 2018. godine, opet prije svih mediji iz Republike Srpske, a nakon toga i iz Srbije.
Hapšenje su izveli pripadnici SIPA-e. Sudeći prema tome kako je izvedeno i da je više od deceniju vođena medijska hajka i vršeni pritisci na pravosuđe, slobodno se može reći da je bila riječ o “koordiniranoj akciji medija iz Beograda, RS-a, SIPA-e i Tužilaštva BiH”.
Milorad Kojić, bivši direktor Republičkog centra Republike Srpske za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, a danas državni zastupnik, održao je tada konferenciju za novinare u Banjoj Luci na kojoj je čak i prije saslušanja donio presudu Dudakoviću za ratne zločine.
– Kao što sam rekao, Dudaković nije samo nalagodavac već je Dudaković i izvršilac. Predmet je još uvijek u fazi istrage. Predmet je toliko čvrst da ne postoji nijedna odbrana, nijedan advokat da mogu taj predmet da obore – poručio je Kojić.
Kojić je tako u samom startu izvršio veliki pritisak na pravosudne organe poručivši im kako će jedina ispravna presuda biti ona kakvu očekuju on i vlast u RS-u. Za njih je Dudaković ratni zločinac i bez suđenja i presude, a ako sud presudi drugačije nema sumnje da će sud biti proglašen političkim.
Suđenje Dudakoviću i 15 drugih pripadnika Petog korpusa Armije RBiH i pridruženih pripadnika Sedmog korpusa i MUP-a RBiH počelo je u aprilu 2019.
Oni se, prema navodima Tužilaštva, terete za zločin protiv čovječnosti, a Dudaković i za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Prema optužnici navodi se da su ubijali civilno stanovištvo i ratne zarobljenike na području općina Bosanski Petrovac, Ključ, Bosanska Krupa i Sanski Most u periodu od 13. septembra do sredine novembra 1995. godine, u toku i nakon operacije “Sana ’95”. Stavlja im se na teret ubijanje 65 civila u Bosanskom Petrovcu, 42 u Ključu, deset u Bosanskoj Krupi, i 100 u Sanskom Mostu. Među ubijenima je, prema optužnici, bilo skoro 80 žena.
Tužilaštvo BiH tereti Dudakovića i Ibrahima Nadarevića da su lično naređivali ubistva zarobljenih pripadnika Vojske RS-a nakon što bi ih saslušali. Tijela ubijenih su poslije, prema navodima optužnice, pronalažena u pojedinačnim ali i masovnim grobnicama.
Također, Dudaković i ostali se terete da su nepotrebno uništavali imovinu srpskog stanovništva u spomenute četiri općine, te vjerske objekte. Ukupno je, prema navodima Tužilaštva, u jesen 1995. godine na prostoru ovih općina uništeno 37 crkava i drugih vjerskih objekata.
Tužiteljica Marijana Čovović je navela da se u ovom slučaju radi o “udruženom zločinačkom poduhvatu”.
Također, Dudaković se tereti i za zločine protiv čovječnosti na području općine Cazin u periodu nakon akcije “Tigar Sloboda ’94”, u ljeto 1994. godine, protiv pripadnika takozvane Narodne odbrane Autonomne pokrajine zapadna Bosna, kao i protiv civilnog stanovništva općine Cazin. Konkretno, tereti se da je naredio ispaljivanje tenkovske granate na zidine Starog grada u Cazinu nakon što je “propao pokušaj predaje pripadnika NOAPZB-a iako je bio upozoren da se tamo nalaze 82 ranjenika”. Tom prilikom poginula je jedna, a ranjeno nekoliko osoba, tvrdi Tužilaštvo. Također, navodi se da su pripadnici 5. korpusa “gole vezali dvojicu pripadnika NOAPZB-a na haubu kamiona u mjestu Izačić, vozili ih tako do Bihaća, usput ih tukući i polijevajući alkoholom, te tako doveli do ugostiteljskog objekta u Bihaću u kojem se nalazi Dudaković”
Svjedok na suđenju: Dobio sam pare, rečeno mi je da kažem da sam vidio leševe
Selver Vojić je na ročištu u aprilu 2023. u Državnom sudu ispričao da nije učestvovao u akciji “Sana” i da je saslušavan četiri puta – kod kuće, u Banjoj Luci, u SIPA-i te Tužilaštvu BiH.
Na pitanje tužiteljice Vedrane Mijović, da li je nakon akcije “Sana” bio u Bosanskom Petrovcu, svjedok je rekao da jest, ali da je vidio samo punkt sa policajcima, pozdravio se s njima, popio piće i prošetao gradom, nakon čega je naišao poznanik kamionom, s kojim je krenuo ka Bihaću.
Tužiteljica je pitala svjedoka koga je vidio u Bosanskom Petrovcu, a Vojić je rekao da nije nikoga poznatog, nakon čega mu je predočila izjavu iz 2009. godine, koju je dao SIPA-i, a u kojoj navodi da je nakon operacije “Sana“ vidio optuženog Hasana Ružnića, čuo rafalnu paljbu u blizini benzinske pumpe iza hotela, te da mu je Ružnić rekao da su pobijeni zarobljenici.
– Ovo nije istina! Ja nisam vidio Hasana, meni je Simo Tuševljak sugerisao šta trebam reći. Inspektori SIPA-e su me s njim upoznali, on mi je više puta finansijski pomagao i tražio da kažem da sam bio u Petrovcu i vidio Hasana – rekao je svjedok.
Vojić je naveo kako mu je sugerisano da kaže da je Hasan pucao i ubijao zarobljenike.
– Imali smo sastanak u Bihaću sa Simom. Došao je i Hasan, donio je neke CD-ove i dobio je pare za to, kao i ja“, rekao je svjedok, te dodao da je, da bi zvučalo vjerodostojnije, i sam dodao neke dijelove.
On je ispričao da mu je Simo rekao da je sa Hasanom sve dogovoreno i da on kaže onako kako mu je sugerisano.
– Ja sam to zapisivao i učio napamet šta trebam reći – priznao je svjedok.
Svjedok je rekao kako mu je sugerisano i da izjavi da je, vraćajući se iz Petrovca u Bihać, vidio leševe vojnika u Krnjevuši.
– Meni je rečeno da kažem da sam vidio leševe od Bihaća do Ključa. Što više leševa, to bolje – objasnio je svjedok i dodao da je kao obavještajni saradnik SIPA-e radio četiri godine.
U nekoliko navrata mediji su pokušavali od Suda BiH dobiti video snimak sa ročišta na kojem je svjedočio Vojić, kako bi i javnost se uvjerila da je suđenje Dudakoviću montirano, i da se svjedocima plaća i daju instrukcije šta će govoriti, no Sud nikada nije dostavio traženi materijal.
Osim Dudakovića optuženi su i Ekrem Dedić, Sanel Šabić, Ibrahim Šiljedić, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Edin Domazet, Ejub Koženjić, Ibrahim Nadarević i Said Mujić.
Podsjetimo, Sud BiH je izrekao Dudakoviću rigorozne mjere zabrane, među kojima je zabrana kontakta sa medijima.
Nakon što je 15. aprila 2023. povodom obilježavanja Dana Armije BiH održao govor na svečanosti u sarajevskoj općini Novi Grad, Tužilaštvo BiH je tražilo za njega pritvor.
Tužilaštvo je na ročištu posebno isticalo rečenicu: “Moramo biti jedinstveni u odbrani države”. Prema njihovom mišljenju, to je utjecanje na svjedoke u ovom predmetu. No, Sud je tada odbio prijedlog za odeđivanje pritvora.
Bihaćki okrug u potpunom okruženju
Od proljeća 1992. godine pa sve do augusta 1995. godine, bihaćki okrug bio je u potpunom okruženju Vojske Republike Srpske i Vojske Republike Srpska krajina.
Grčevitu borbu za opstanak na ovim prostorima, pripadnici Petog korpusa Armije RBiH vodili su 1.201 dan. U slomu bihaćkog okruga učestvovao je i osuđeni ratni zločinac, danas načelnik Velike Kladuše Fikret Abdić, koji je izdao Krajišnike u najtežim danima.
Nakon deblokade bihaćkog okruga, 6. avgusta 1995. godine krenule su akcije oslobađanja okupiranih područja Bosanske krajine.
Operacija Sana 95, tokom koje su se spojili Peti i Sedmi korpus Armije RBiH počela je 13. septembra 1995. godine. Okosnicu brigada činili su Krajišnici protjerani iz Sanskog Mosta, Prijedora, Ključa, Kozarca…
Tokom ove operacije ponovo se na ovim prostorima pojavio Željko Ražnatović Arkan i brojne oružane jedinice iz Srbije, koje je poslao Jovica Stanišić. No, ni oni nisu mogli zastaviti oslobađanje Sanskog Mosta, Ključa…
Zahvaljujući hrabrim Krajišnicima koje su vodili legenardni komandanti Atif Dudaković i Mehmed Alagić, tokom oslobodilačke operacije Sana 95 otkrivene su brojne masovne grobnice i razmjeri zločina počinjenih nad Bošnjacima, koji su bili skrivani.
Upravo na prostorima koji su tada oslobođeni, zvjerski je ubijeno na desetine hiljada Bošnjaka i Hrvata, otkriveno 128 masovnih i 886 pojedinačnih grobnica.
Ekshumirano je 4697 žrtava, među kojima 314 žena i 136 djece. Kroz 157 logora prošlo je 130.000 ljudi. Srušeno je na desetine hiljada stambenih, vjerskih i kulturno-historijskih i drugih objekata.
Operacija Sana 95, zbog koje se danas na Sudu BiH sudi generalu Dudakoviću i njegovim saborcima bila je herojska odbrana Krajine, oslobodilačka akcija zahvaljujući kojoj su otkriveni svi zločini koje su počinili pripadnici Vojske RS, MUP-a RS i jedinica iz Srbije.
Da nije bilo Sane 95 nikada ne bi saznali za Biljane, Lanište…i ine masovne grobnice.
Ne bi saznali ni da su zločinci zvjerski ubili tromjesečnu Amilu Džaferagić. Posmrtni ostaci bebe Amile i njene majke Besime ekshumirani su u jami lanište, na području Ključa.
Cilj operacije Sana 95 nikada nije bio ubijanje Srba, etničko čišćenje, zatvaranje, niti je država BiH imala plan. Jedini cilj bio je oslobađanje, i otkrivanje istine o počinjenim zločinima za koje se do tada veoma malo znalo.
Operaciju Sana 95 je legalno Predsjedništvo RBiH u višenacionalnom sastavu odobrilo i naredilo s ciljem oslobađanja teritorije Republike BiH od strane pobunjenih Srba i snaga iz Srbije. No, danas se sudi jedino pripadnicima koji su jedini izvršavali naredbe legalne vlasti tadašnje Republike BiH braneći ovu zemlju.
I dok se sudi herojima, u ladicama Tužilaštva BiH dvije decenije prašinu skupljaju predmeti iz Haškog tribunala sa oznakom “A” dovoljno dokaza za procesuiranje. Stvarni počinioci i naredbodavci ratnih zločina slobodno hodaju i žive. Mnogima od njih omogućeno je da pobjegnu preko Drine i danas uživaju u životu u susjednoj Srbiji. Nemali broj njih ostao je u BiH, ne strahujući od toga da bi mogli biti uhapšeni i osuđeni. Takve svakodnevno povratnici, posebno u istočnoj Bosni susreću na ulici.
The post Jesmo li zaboravili i Dudakovića: Šta je za Krajinu i BiH značila operacija Sana 95 appeared first on inmedia.ba.
