Notice: Funkcija _load_textdomain_just_in_time je neispravno pozvan. Učitavanje prijevoda za domenu td-cloud-library pokrenuto je prerano. To je obično pokazatelj da se neki kôd u dodatku ili temi prerano pokreće. Prijevodi bi se trebali učitati nakon akcije init ili kasnije. Vidite Ispravljanje grešaka u WordPressu za više informacija. (Ova poruka je dodana u inačici 6.7.0.) in /home/bihvijes/public_html/wp-includes/functions.php on line 6121 Najprgaviji igrač NBA lige: Ja nisam bijesan crnac, ja sam obrazovan čovjek
Draymond Green ostat će u historiji NBA lige zapamćen kao jedan od najboljih obrambenih igrača svih vremena, ali i kao jedan od najprgavijih igrača svih vremena. Četverostruki osvajač prstena prvaka nalazi se na drugom mjestu popisa košarkaša s najviše isključenja u povijesti NBA lige. Skupio ih je 23, šest manje od Rasheeda Wallacea.
Koliko je poznat po angažiranosti u obrani, toliko je znan i po tome da često na parketu napravi neki potez koji se kasnije opisuje kao “prljav”. Kroz karijeru je više puta udarcima zaustavljao suparnike, gađajući ih rukama, laktovima i nogama u međunožje i glavu ili ih gazio, sudarao se s njima te ih zaustavljao grubim povlačenjima za dres. Jedan od takvih udaraca viđen je i u noći na petak.
Novi udarac u lice
U drugoj utakmici polufinala Zapadne konferencije između njegovog Golden State Warriorsa i Minnesota Timberwolvesa, ponovno je radio Greenov lakat. Ovaj put je završio na vratu i licu Naza Reida zbog čega je dobio tehničku pogrešku, svoju petu u devetoj utakmici doigravanja u ovoj sezoni. Nakon utakmice je odbacio svaku ideju da je prljav igrač.
“Ja nisam bijesan crnac. Ja sam vrlo uspješan, obrazovan crnac s divnom obitelji. I sjajan sam u košarci i tome što radim. Ta agenda kojom se mene pokušava prikazati kao bijesnog crnca je luda. Dosta mi je toga. To je smiješno”, rekao je nakon utakmice.
Saobraćaj je potpuno obustavljen u mjestu Prijeđel kod Foče zbog saobraćajne nezgode na dionici magistralnog puta Foča-Gacko. Iz Auto-moto saveza Republike Srpske saopšteno je da je u toku policijski ...
Marijan Abdi, poznata i kao Geenyada, stekla je veliku popularnost kao svjetska putnica. Ove godine, prvi put je posjetila Beograd koji je nazvala "malim Dubaijem". U snimku koji je objavila na svom YouTube kanalu otkrila je šta je najviše iznenadilo u Srbiji. Za početak je razbila predrasudu koju je imala - da je Beograd dosadan grad.
"Pogledajte te zgrade! Sve odiše luksuzom. Ovo mi je prvi put da sam ovdje. Iskreno, jako sam uzbuđena. Prije dolaska sam gledala razne video snimke i neki su tvrdili da je Beograd dosadan grad, ali ja se odlično provodim. Ovdje sam već nekoliko dana i to vam već može reći koliko uživam. Nisam ni stigla da snimam koliko sam se opustila i uživala.
Što se tiče ljudi, nisam imala mnogo interakcija, ali svi koje sam srela, bili su ljubazni. Niko me nije uznemiravao, niko nije rekao ništa loše, svi su nasmijani i prijateljski nastrojeni. Sve u svemu, prijatno iskustvo. Jedna stvar koju sam odmah primijetila: jako je teško pronaći halal hranu. Ne znam zašto, ali imam osećaj da 80 posto Srba obožava svinjetinu. Dakle, ako ste musliman i planirate da dođete, ne očekujte da ćete halal opcije naći na svakom koraku. U Bosni to nije bio slučaj, tamo je sve bilo dostupnije.
Još jedna zanimljivost: autobusi su besplatni! Ozbiljno, svakog dana ih koristim i niko ne plaća kartu. Još uvijek pokušavam da saznam zašto je to tako, ali za sada samo uživam u toj pogodnosti. Voljela bih i da probam voz, još nisam stigla. Putevi su zaista lijepi. Neka naselja izgledaju pomalo staro i zapušteno, ali meni to ne smeta. Naprotiv, volim vintage stvari. Imaju neku dušu i toplinu koja mi prija. Posebno mi se sviđa to što u svakom kraju imate male prodavnice na ćošku, za piće, grickalice, cigarete...", rekla je Geenyada.
"Iako je danas tmurno i pada kiša, volim ovakvo vrijeme. Odlučila sam da se malo ugrijem u kafiću i naručim latte. Ovdje u Srbiji, izgleda, svi piju kafu na slamčicu! I još nešto, nije baš vruća. Jednom sam tražila toplu kafu, a konobar mi je rekao da je to najtoplije što može. Pa, dobro.
Inače, neki misle da su ljudi ovde neljubazni, ali ja to nisam osjetila. Možda zato što mnogi ne pričaju engleski, pa izgledaju ozbiljno, ali kad im se obratite, budu veoma fini. Meni su se svi koje sam srela, učinili iskreno srdačnima. Za one koji kažu da je Beograd dosadan, sve zavisi od toga šta volite. Meni je zanimljivo: historija, šetnje, razgovori s ljudima. Nisam neki fan klubova, ali ako jeste, kažu da su ovdje žurke sjajne", ispričala je, a prenosi Mondo.
Kada je hrana u pitanju, Geenyada je otkrila da je imala poteškoća.
"Pored bureka i ćevapa, svi jedu svinjetinu! Moram stalno da provjeravam šta jedem. Za lokalce je to normalno, dio kulture, ali meni to predstavlja izazov. Na kraju dana, otišla sam do jednog afričkog lokala, u nadi da ću konačno pojesti nešto svoje. Ipak, ispostavilo se da više ne služe hranu, već samo piće i kolače. Sve je bilo lijepo dekorisano, a umjetnička djela koja vise po zidovima su prelijepa. Neka su čak i iz Afrike", ispričala je Geenyada i otkrila da bi se ponovo vratila u Beograd.
"Mogu da kažem da je moje iskustvo u Beogradu, do sada, fantastično. Ljudi su otvoreni, atmosfera prijatna, a grad ima dušu. Hvala ti, Beograde. Voljela bih da se vratim".
Pogledajte snimak koji je objavila na svom YouTube kanalu:
Nedim Sladić, popularni bh. meteorolog, se na svom Facebook nalogu oglasio sa prvom prognozom vezanom za predstojeće ljeto.
I dok pojedini meteorolozi već govore o veoma vrućem ljeto koje je pred nama, Sladić je ipak oprezniji i tvrdi da postoje dva ključna parametra za prognozu u kontekstu predstojećeg ljeta.
U nastavku prenosimo njegovu objavu:
- O prognozi za ljeto 2025. nad Europom može se reći sada štošta, ali jedan parametar je ključan - odstupanje površinske temperature mora. Od nje, ali i tropskih telekonekcija (sistema na širim prostornim i vremenskim skalama) će uveliko zavisiti razvoj i pozicija vremenskih sistema nad našim kontinentom. O ovome ćemo više narednih dana.
Istovremeno, signali za izraženije zatopljenje na području Balkana postoje početkom juna mjeseca, a tada će Iberijsko poluostrvo (Španija) izgledno preći 35 °C u centralnim i južnim dijelovima. Balkan će još do tada biti umjeren, napisao je Sladić.
Mladić iz Bosne i Hercegovine teško je povrijeđen u udesu koji se dogodio jutros na putu A92, u pravcu Minhena.
Naime, ovaj 21-godišnji mladić, nastanjen u Degendorfu, išao je u pravcu Minhena i sasvim iznenada, pod još nerazjašnjenim okolnostima, izgubio je kontrolu nad kombijem i prevrnuo se u kanal pored puta.
Kombi je bio potpuno na krovu usljed čega je bilo otežano izvlačenje mladića. Na lice mjesta su izašli vatrogasci iz Valesdorfa i Landaua, koji su sjekli vozilo da bi došli do mladića.
Mladić je hitno helikopterom prebačen u bolnicu Štraubing. Još uvijek nije poznato u kakvom je stanju.
Put A92 je neko vrijeme bio potpuno zatvoren kako bi se omogućilo spasilačkom helikopteru da sleti i preuzme povrijeđenog.
Saobraćaj na ovom dijelu put uspostavljen je tek oko 11 sati.
Vedrana Rudan, književnica poznata po svojoj bespoštednoj iskrenosti, i dalje bez zadrške piše o temama koje mnogi izbjegavaju.
Na svom blogu Djevojka u zagrljaju metastaza, Rudan otvoreno dijeli iskustva iz borbe s karcinomom žučnih kanalića, pokazujući ranjivost, humor, ali i brutalnu istinu s kojom se svakodnevno suočava.
U svom najnovijem tekstu Umiranje na rate, Rudan govori o realnosti bolesti, reakcijama najbližih i licemjernom optimizmu kojim se često prikriva strah od gubitka. Njen tekst nije lako čitati – jer nas podsjeća na krhkost života, ali i na to koliko nam je teško prihvatiti neizbježno – smrt onih koje volimo.
U nastavku prenosimo autorski tekst Vedrane Rudan u cijelosti.
"Je*ote, koji davež. Kemo, imuno, zračenja, bolnica, bolnica, bolnica... Pa dođeš doma. Mačke grickaju keksiće, cvijeće cvate oko kuće, muž u fotelji, na ekranu se neki kreteni bore za neko prvo mjesto.
Zove me prijateljica i plače. Čekam da se smiri. "Ovo ti nisam nikad rekla, nezamisliv mi je život bez tebe." Šutim jer nije pristojno stalno ponavljati, želim umrijeti, želim umrijeti, a ljudi oko tebe ti prodaju foru kako je sve u mojim rukama samo treba thinkati pink…
Moj muž skače sa stolice, "naši" će ipak biti prvaci... Kako će izgledati život u kući kad me ne bude?
Što će se promijeniti? Mome će mužu sisati komad, zdravi komad, peći palačinke, sve će naše zajedničke fotke ležati u konobi... Smijem se glasno. "Konačno", govori muž, "vidiš da kemo ima smisla, bolje si, ozdravit ćeš…". "Da", govorim, "osjećam se bolje" i gledam veselo u muža koji ne zna što ga čeka.
A moja djeca Zovu me, posjećuju, spremaju mi posebne ručkove, a ja glumim entuzijazam pred jednim djetetom koje kuži da glumim. Drugome kukam. Žao mi je ljudi koji me ne puštaju da odem, a onda mi pada na pamet kako bih se ja osjećala na njihovom mjestu. Ubila bih Boga u njima ako bi klonuli. Zadavila bih muža kad bi mi rekao, kad ja umrem na kauču će sjediti zdravi gospodin i ubacivati ti jagode u usta...
"Je*ale te jagode", vrisnula bih histerično, "bori se za život, ne planiraj moju budućnost." Zato mu nisam spomenula onu sisatu kuharicu. Prijateljica me opet zove: "Zamisli, nije zaboravio na godišnjicu, uplatio nam je ljetovanje na Korčuli.." A onda me zabrinuto pita: "Kako si?" Osjeća se krivom.
Htjela bih mojim dragima normalnim glasom reći, ne bojim se, spremna sam, opustite se i vi. Zašto moram cvrkutati, želim živjeti, želim živjeti, želim živjeti... Kad ćemo svi mi shvatiti da se smrt dešava i onima koje volimo?"