Kulturno-obrazovna ustanova “Narodni univerzitet Glamoč“ u Glamoču, među stanovnicima poznatija kao „Dom kulture“ oskudijeva sadržajima za mlade. Unutar same zgrade nalazi se teretana i manja sala u kojoj se održavaju fitnes treninzi te manje prostorije kojima se služe KUD „Budućnost“ za odlaganje nošnji i Udruženje žena „Žad“ za održavanje sastanaka. U drugom planu je prostor koji se nalazi odmah na ulazu, gradska biblioteka i sala sa velikom pozornicom.
Tekst i fotografije: Lejla Ćirić
Djevojka koja čitanje ne doživljava kao obavezu, već kao priliku da uroni u neke druge svjetove i doživi druge stvari koje u svojoj okolini nema priliku vidjeti, Antonela Vranješ u prosjeku pročita šest knjiga mjesečno.
„Književnost mi pruža bijeg od stvarnosti i vraća mi nadu i vjeru u to da mogu ostvariti sve što poželim, poistovjećujući se sa junacima iz djela. Takođe, pruža mi uvid da je svijet mnogo više od toga što ja vidim ovdje u okolini u kojoj odrastam, da postoji mnogo različitih ljudi i svjetova, a i mogućnosti“, govori ona.
U sredini u kojoj odrasta postoji gradska biblioteka, čija je članica bila godinu dana. Svoju člansku kartu je odložila jer je, kako kaže, ponestalo literature koja njoj plijeni pažnju.
„Postalo mi je zanimljivije da sama pronalazim knjige nego tu, jer nema dovoljnog izbora za nas mlade. Dosta je knjiga starih i u jako lošem stanju. Većinom su povijesni i klasični romani, lektire i slično, bez neobavezne literature“, kaže Antonela za eTrafiku.
Osim nedostatka naslova na policama, vrata biblioteke su često zaključana bez obavještenja o trajanju radnog vremena.
„Kad bih imala mogućnost da utičem na vlast, zaposlila bih neku mlađu osobu koja je malo više u svijetu književnosti, koja bi se trudila informirati i uputiti čitatelja ka naslovima. Onda bih pokrenula neku obnovu knjižnice u vidu bogaćenja naslova na policama. Mnogo novih knjiga, autora, i da bude dosta raznovrsno, da ne prevladava samo jedan žanr, već da bude tu svega za svakoga. Možda bih čak i malo prostor osvježila“, ističe entuzijastično.
Osim čitanja, fotografiše momente koje želi ovjekovječiti. Ljubav prema fotografiji dijelom je proizašla iz prirode kojom je okružena i koja je ostavila trag na nju, ali i na Jovanu Srdić koja se pronašla u slikanju pejzaža akrilom na platnu.
„Bavim se prodavanjem slika, koje predstavljaju ljepotu moga grada, pa onda izrađujem slike koje nisu originali, odnosno pravim kopije. Mogla bih možda neku izložbu da napravim od svojih kopija i originala koje imam“, kaže nam Jovana.
Narodni univerzitet Glamoč raspolaže idealnim prostorom za održavanje događaja kao što je izložba slika. Jovana je imala jednu ponudu za održavanje samostalne izložbe, ali ostalo je ipak samo na tome.
„Značilo bi mi da imam podršku svojih sugrađana. Bilo bi mi jako drago da se desi izložba, posebno u mom rodnom gradu, da sam ja tu proslavljena“, dodaje stidljivo, rumenih obraza.
Trenutno sve za nju djeluje kao san, iako za ostvarenje nedostaje samo incijative, jer prostor i djela za izložbu već ima.
„Imamo baš velik prostor ovdje, odlično za neki centar kulture, možda bi naš grad bio malo popularniji nego što je sad“, ističe.
Jovana svoju umjetničku karijeru gradi u Banjaluci, gdje ide u deveti razred osnovne škole. Otišla je iz svoje opštine zbog više mogućnosti za nadogradnju njenog talenta. Kao i Jovana, srednjoškolci iz Glamoča nedostatak sadržaja nadoknađuju posjetama Narodnom pozorištu Republike Srpske. Odlaze na predstave koje prate gradivo koje u tom momentu obrađuju u nastavnim jedinicama.
„Mi kao srednjoškolci nismo u Glamoču prisustvovali nikakvoj predstavi, ali zato naši profesori gledaju da nam omoguće odlazak u druge gradove da se kulturno uzdižemo i gledamo predstave i sve ostalo što u našem gradu nemamo priliku vidjeti“, za eTrafiku govori Lorena Lovrić, učenica Srednje škole „Tin Ujević“ u Glamoču.
Pozornica za predstave služi za manifestacije kao što su Dan škole, kulturni program Krompirijade, vrtićke priredbe i predstave za djecu i jednom godišnje cirkusni program. Kapacitet velike sale nije iskorišten u njenom punom sjaju, predstave za odrasle se jako rijetko održavaju, a projekcija filmova nikada.
„Mislim da bi bilo jako posjećeno, ja kao srednjoškolac mogu reći iz naših razgovora po hodniku, svi su zainteresirani za neke filmske večeri. Smatram da bi se mladi dosta odazvali i da bi dolazili. Profesorica hrvatskog i ravnateljica škole su organizirale filmske večeri u školi i bio je veliki odaziv“, govori Lorena.
Kultura je postala samo riječ, situaciju među mladima popravljaju pojedinci, onoliko koliko je u njihovoj moći, ali za veće podvige potrebno je mnogo više podrške.
„Ne gledam sa političke strane, ali bi bilo lijepo, ko god bude na vlasti, da nam priušti neki program, da se malo više fokusira na mlade i na pružanje novih prilika općenito“, dodaje Lorena optimistično.
Mladi, nažalost, nemaju neki izbor mjesta za druženje i izlaske osim kafića. Oglasna ploča Doma kulture je prazna, a zvanična stranica i ne postoji. Broj članova gradske biblioteke nama je nepoznat, ali ostaje nada da je veći od broja kladionica koje se nalaze u Glamoču, a ima ih osam.
The post Nekulturni Dom kulture appeared first on eTrafika.
