Notice: Funkcija _load_textdomain_just_in_time je neispravno pozvan. Učitavanje prijevoda za domenu td-cloud-library pokrenuto je prerano. To je obično pokazatelj da se neki kôd u dodatku ili temi prerano pokreće. Prijevodi bi se trebali učitati nakon akcije init ili kasnije. Vidite Ispravljanje grešaka u WordPressu za više informacija. (Ova poruka je dodana u inačici 6.7.0.) in /home/bihvijes/public_html/wp-includes/functions.php on line 6121
Od Bosanske Otoke do Harvarda: Kao dječak iz male čaršije, ovo nije mogao ni sanjati 
12 C
Sarajevo
Srijeda, 21 svibnja, 2025

Od Bosanske Otoke do Harvarda: Kao dječak iz male čaršije, ovo nije mogao ni sanjati 

Životni put Adama Bešića započeo je u maloj čaršiji kraj rijeke Une, u Bosanskoj Otoci, danas ga vodi kroz medicinu, istraživanje i internacionalne uspjehe. Kao dijete, nije mogao ni sanjati da će jednog dana biti na pragu Harvarda (SAD). No sve to postalo je stvarnost zahvaljujući posvećenosti, radu i, naravno, ogromnoj ljubavi prema medicini.

U razgovoru za Fenu Bešić se prisjeća da su 2016. godine, njegova porodica i on, preselili u Kopenhagen (Danska). To je označilo početak njegovog puta, u oblasti medicine. Započeo je studije na Univerzitetu u Kopenhagenu, a interes za oftalmologiju kao i želja za sticanjem iskustva u različitim aspektima medicine brzo su ga odvele u praktičan rad u bolnici.

– Radio sam kao locum doctor na oftalmološkom odjelu, istovremeno asistirao na hirurgiji, na operacijama katarakte, glaukoma i vitrektomije. Bilo mi je važno ne samo učiti kroz studije, već i kroz praktičan rad u kliničkom okruženju – naglašava.

U tom periodu je također bio lider tima za studente medicine na odjelu, gdje je upravljao grupom od 25 studenata, organizujući njihove kliničke rotacije i pružajući podršku u svakodnevnom radu.

– Još tokom studentskih dana započeo sam angažman kao asistent-predavač na Univerzitetu u Kopenhagenu, i dalje sam tu aktivan. Kroz tu poziciju imam priliku da dijelim svoje znanje, izvodeći predavanja i praktične vježbe. To mi omogućava da kontinuirano doprinosim obrazovanju studenata medicine – naglasio je.

Nakon godina učenja i usavršavanja, pred kraj doktorskih studija na Univerzitetu u Kopenhagenu, imao je Bešić privilegiju učestvovati u projektu HelpMeSee.

– Tokom tog projekta učio sam od dr. Daniela Huttera s Bascom Palmer Eye Institute u Miamiju, najpoznatije oftalmološke institucije u SAD-u. Učio sam tehnike manualne hirurgije katarakte (MSCIS) što je, kao metoda koja se koristi u zemljama u razvoju, omogućilo brzo i efikasno liječenje katarakte, problema koji dovodi do sljepila miliona ljudi širom svijeta. Bila je to nevjerojatna prilika da se usavršim, steknem vještine koje bih mogao koristiti u budućim humanitarnim misijama – istaknuo je.

Za Bešića je oftalmologija fascinantna jer kombinira medicinu i hirurgiju, pružajući ogromnu varijaciju u svakodnevnim zadacima, od rutinskih pregleda do složenih operacija.

– Oko je izuzetno složen organ, a starenjem populacije i povećanim korištenjem ekrana očekuje se da će usluge oftalmologije biti u stalnom porastu. Moj put prema istraživačkom i naučnom životu započeo je prvom saradnjom na projektu o GLP-1 i dijabetičkoj retinopatiji, koji sam radio sa Jens Juul Holst i Michael Larsen. Jens Juul Holst je otkrio GLP-1, iz čega su nastali Wegovy, Rybelsus i Ozempic, koji se sve više koriste za dijabetes i mršavljenje, a on je bio ključna figura u tom istraživačkom području, zajedno sa Michaelom Larsenom, jednim od lidera u oftalmološkom istraživanju – priča Bešić.

Poziv da nastavi usavršavanje na Harvardu, jedan je od najvažnijih trenutaka u Bešićevoj karijeri. Poziv je došao nakon godina zajedničkog istraživanja i saradnje u različitim projektima. To je, kako kaže, bila potvrda da su njegov rad i doprinos prepoznati.

– Harvard, kao prestižna institucija, nudi ne samo izuzetnu priliku za daljnje učenje, već i mogućnost umrežavanja s nekim od najboljih stručnjaka u svijetu, što je neizbježno unaprijedilo moj rad – naglasio je.

Period dolaska na Harvard bio je za Bešića izuzetno dinamičan i ispunjen intenzivnim učenjem, ne samo kroz sticanje novih znanja, već i kroz njihovu razmjenu sa kolegama unutar istraživačkog tima. To iskustvo mu je omogućilo da proširi svoje akademske horizonte i unaprijedi istraživačke sposobnosti.

– Završio sam fellowship na Harvard Medical School, sad imam poziciju pridruženog istraživačkog saradnika (affiliated research fellow) na Harvardu, u istraživačkoj grupi koju vodi profesor Reza Dana, renomirani Claes H. Dohlman Professor of Ophthalmology. Ta pozicija otvorila mi je vrata za dublje angažovanje u različitim istraživačkim projektima, kako u oftalmologiji, tako i u multidisciplinarnim područjima koji povezuju oftalmologiju s drugim oblastima medicine i javnog zdravstva – naglasio je.

Adam Bešić trenutno učestvuje u nekoliko značajnih projekata, uključujući istraživanje ranih manifestacija dijabetičke retinopatije kod djece s tipom 1 dijabetesa, analizu vaskularnih faktora u glaukomu i non-arteritic anterior ischemic optic neuropathy (NAION) i istraživanje utjecaja reumatoidnog artritisa na oftalmološka stanja – povezanost između te autoimune bolesti i različitih oftalmoloških problema.

Za njega je ipak jedan posebno intrigantan projekt, na kojem trenutno radi. Odnosi se na analizu nivoa žive, polihloriranih bifenila (PCB) i derivata DDT-a u morskim sisavcima te njihovog potencijalnog utjecaja na ljudsko zdravlje. Taj projekt se provodi na Farskim Otocima, regiji koja je specifična za proučavanje bioakumulacije tih zagađivača u prehrambenom lancu.

Pojašnjava da zagađenje okeana postaje globalni problem a na Farskim Otocima, koji imaju specifičan ekosistem, ljudi kroz upotrebu mesa morskih sisavaca u ishrani (poput kitova) akumuliraju toksične supstance poput žive, što predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik.

– To istraživanje se provodi u lokalnoj kohorti, koja se prati od rođenja, čineći ga jedinstvenim i omogućavajući detaljno razumijevanje dugoročnih efekata tog zagađenja. Taj projekt je posebno važan, jer pruža dragocjenu priliku za prikupljanje podataka koji se mogu primijeniti na veće globalne zajednice (uključujući SAD, Kanadu, Skandinaviju i Rusiju) i pružiti duboko razumijevanje različitih aspekata povezanih s tom temom – ističe.

Precizira da su u fokusu tog istraživanja ozbiljna zdravstvena stanja, uključujući neurološke poremećaje, supresiju imunološkog sistema, hipertenziju, povećan rizik od Parkinsonove bolesti, kao i određena oftalmološka oboljenja.

– Meso morskih sisavaca, koje je kroz stoljeća služilo kao vrijedan izvor hrane na morskim područjima kao sto su Farski Otoci, danas više nije pogodno za ljudsku ishranu ponajviše zbog ljudske nepažnje i nemara širom svijeta. Nažalost, sve je očiglednije da su okeani postali globalna deponija za širok spektar zagađivača. Jedan od najpoznatijih je, bez sumnje, živa. Taj teški metal ne predstavlja problem samo na Farskim Otocima, već i u cijelom svijetu. Živa dospijeva u atmosferu, zatim se taloži na dno okeana gdje se transformira u organsku živu – oblik koji se lako akumulira kroz prehrambeni lanac – navodi.

Bešić dodaje da se morski sisavci (poput kitova) nalaze visoko u prehrambenom lancu, u regijama poput Farskih Otoka, i akumuliraju značajne količine žive u svom tkivu.

– Kad ljudi konzumiraju meso tih sisavaca, ta ista živa se taloži u njihovim organima, uključujući mozak i krvotok. Međutim, zagađenje okeana ne pogađa samo morske sisavce već i mnoge vrste riba, uključujući tune i losose, koje akumuliraju toksične supstance u svom tkivu. Nažalost, živa nije jedini problem. Okeani su preplavljeni i drugim toksičnim supstancama, poznatim kao persistent organic pollutants – POPs, koji dodatno ugrožavaju zdravlje ljudi i ekosistema – naglasio je.

Adam Bešić trenutno i boravi u Thorshavnu, glavnom gradu Farskih Otoka, gdje radi s profesorom Pál Weiheom, vodećim stručnjakom u oblasti ekotoksikologije i gostujućim naučnikom na Harvard T.H. Chan School of Public Health. Farski Otoci, s populacijom od oko 50.000 stanovnika, predstavljaju idealno mjesto za proučavanje utjecaja zagađenja na ljudsko zdravlje.

Bešić priča da, već treću godinu zaredom, ima čast biti predavač na Summer School of Practical Ophthalmology na Univerzitetu Charles u Pragu – programu koji se s pravom smatra jedinstvenim u Evropi, pa čak i u svijetu.

– Radi se o izuzetno selektivnoj ljetnoj školi namijenjenoj studentima medicine iz različitih zemalja, koji prolaze strogu selekciju da bi prisustvovali tom događaju. Program kombinuje intenzivne praktične vježbe, simulacije i interaktivne radionice, a okuplja predavače i eksperte iz cijelog svijeta. Kao jedan od najmlađih predavača, posebno mi je značajno što imam priliku ne samo prenijeti znanje, već i oblikovati radionice koje vode studente kroz stvarne kliničke izazove iz oftalmologije. Rad u takvom okruženju, gdje mladi ambiciozni umovi iz različitih dijelova svijeta dolaze da bi učili, diskutovali i istraživali, predstavlja izvor inspiracije i profesionalnog rasta za mene – naglašava.

Adam Bešić ima iskrenu i jaku želju da jednog dana doprinese razvoju medicine u Bosni i Hercegovini, naročito kroz povezivanje i zajednički rad sa kolegama iz domovine.

– Pokušavao sam uspostaviti takvu vrstu veze, u nekoliko navrata sam kontaktirao studente medicine u BiH i dijelio informacije o međunarodnim radionicama i kongresima na koje se mogu prijaviti upravo s ciljem da se otvore ka svijetu i nauče nešto novo. To mogu donijeti nazad u BiH, tu primijeniti. Nažalost, dosad nisam dobio odgovor, ali i dalje sam spreman za saradnju kroz dijeljenje znanja, organizaciju događaja ili umrežavanje. Prošle godine uspio sam dovesti u BiH, i moj rodni grad, uglednog doktora i istraživača Knuda Josefsena sa Bartholin Instituta iz Danske. On je boravio sedam dana kod mene, uživao u ljepotama naše prirode, a izrazio je i želju da u budućnosti pomogne napretku medicine u Bosni i Hercegovini, kao i da doprinese lokalnim zajednicama kroz medicinsku pomoć i savjetovanje – istaknuo je.

Bez obzira na sve uspjehe koje je postigao i zemlje u kojima je radio, za Adama Bešića Bosna i Hercegovina i njeni ljudi uvijek će biti oslonac i inspiracija.

– Veza sa Bosnom i Hercegovinom, rodnim gradom Bosanska Otoka, uvijek će biti moj temelj. Odrastao sam u Otoci, uz obalu Une, to je moje izvorno mjesto, moj identitet – istaknuo je.

Građanima Bosne i Hercegovine, posebno mladim ljudima, poručio je ’čuvajte svoju autentičnost, budite ustrajni i otvoreni za nova znanja’.

– Bosna i Hercegovina ima ogroman potencijal, a njeni ljudi su njeno najveće bogatstvo – naglasio je Adam Bešić, a za potrebe ovog teksta Feni je ustupio fotografije iz lične arhive.

Objava Od Bosanske Otoke do Harvarda: Kao dječak iz male čaršije, ovo nije mogao ni sanjati  pojavila se prvi puta na PressMedia.

Slučajna vijest

Nestanak Senade iz Sarajeva: Šest godina kasnije majci stigla šokantna fotografija iz javne kuće

Senada (16) je nestala nakon što je iz Sarajeva otputovala kod tetke u Čikago. Godinama bez traga, a sada – jeziva istina počinje da izlazi na vidjelo…

Bila je to avgustovska večer kada je tada šesnaestogodišnja Senada A. iz Sarajeva posljednji put viđena – na aerodromu, ukrcavajući se u avion za Čikago. Plan je bio da ljeto provede kod tetke, da se odmori i vrati kući sa lijepim uspomenama. Umjesto toga, počela je višegodišnja agonija za njenu porodicu – i potraga bez odgovora.

Senada je putovala sama. Imala je pasoš, avionsku kartu i adresu tetke koja živi u Čikagu. Majka Dženana se prisjeća da je sve bilo u najboljem redu – bez ikakvih naznaka problema. Djevojka je, prema dostupnim informacijama, sletjela na aerodrom „O’Hare“ i tu joj se svaki trag gubi. U prvim danima po dolasku, javila se nekoliko puta kratkim porukama i pozivima. A onda – potpuna tišina. Telefon je utihnuo, poruke su ostajale bez odgovora, piše Kurir.

Kada je porodica kontaktirala tetku, uslijedio je šok – tvrdila je da Senada nikada nije stigla do njene kuće. Odmah je obaviještena policija u Sarajevu, a potom i američke vlasti. Pokrenuta je međunarodna istraga, uključen je i Interpol, ali bez rezultata. Nadzorne kamere, imigracione službe i svi relevantni sistemi nisu pružili nikakve korisne informacije. Kao da je nestala s lica zemlje.

Godine su prolazile. Porodica je više puta putovala u Ameriku, trošeći sve što su imali kako bi saznali istinu. Majka je kontaktirala ambasade, angažovala privatne detektive, išla čak i kod vidovnjaka. Ali ništa. Nije bilo tragova na društvenim mrežama, nije bilo podataka o kretanju pasoša, nije bilo svjedoka. Policija je vremenom smanjivala kontakt, a slučaj je pao u ladicu zaboravljenih. Dženana je, uprkos svemu, nastavila da vjeruje.

Onda, nakon punih šest godina tišine, dogodio se iznenadni preokret. Jednog jutra, Dženani je stigao anoniman e-mail – bez naslova, bez potpisa. U prilogu je bila samo jedna fotografija. Na slici se nalazila mlada žena u oskudnoj odjeći, pod reflektorima nekog noćnog kluba. Na sceni je izvodila performans, sa jakom šminkom i stiliziranom frizurom. Ali oči… bile su to Senadine oči.

„To je ona. Možda fizički promijenjena, možda iznutra slomljena, ali ja poznajem oči svog djeteta. Taj pogled nije gluma – to je vapaj“, rekla je majka. Na poleđini fotografije bile su ispisane samo dvije rečenice: „Znam da me tražiš. Nisam u mogućnosti da pričam.“

To je bio prvi znak života nakon godina. Slučaj je odmah ponovo otvoren, a porodica je kontaktirala policiju i američke federalne službe. U istragu su uključene organizacije koje se bore protiv trgovine ljudima. Posebno se fokusiraju na područja kao što su Nevada, Kalifornija i Meksiko – poznate destinacije za seksualnu eksploataciju i ilegalnu trgovinu ženama. Postoji sumnja da je Senada mogla biti prevarena već na aerodromu, oteta ili prodana. Mnogi tragovi ukazuju na mogućnost da je uvučena u lanac prisilne prostitucije i da joj je onemogućena komunikacija.

U javnosti se pojavljuju razne teorije – od toga da je žrtva kriminalne grupe, do sumnji da je možda sama odlučila da prekine kontakt. Majka sve to odlučno odbacuje: „Moje dijete nikada ne bi otišlo bez riječi. Ako je sama odlučila – neka se javi. Ako nije – neko mora odgovarati.“

Iako Senada još uvijek nije zvanično locirana, a fotografija nije precizno identificirana, Dženana ne gubi nadu. U svakom javnom nastupu šalje istu poruku:

„Senada, ako si živa i ovo vidiš – ne moraš ništa objašnjavati. Samo mi javi da si dobro. To je sve.“

Njena soba u Sarajevu ostala je ista. Vrata su zatvorena, ali ključ uvijek čeka. Kao zavjet i nada da će se jednog dana – tiho i nenajavljeno – ponovo otvoriti, piše GP Maljevac.

Objava Nestanak Senade iz Sarajeva: Šest godina kasnije majci stigla šokantna fotografija iz javne kuće pojavila se prvi puta na PressMedia.

Za godinu putem Glova u BiH naručeno čak 270.000 burgera, deveta smo zemlja na svijetu po broju narudžbi!

Malo šta je u našoj zemlji toliko popularno kao burger. Zorno to potvrđuju najnonoviji podaci popularne aplikacije za dostavu Glovo povodom Međunarodnog dana burgera koji se obilježava 28. maja.

Na današnjem Media Brunchu u sarajevskom BASH Drive-u predstavnici Glova prezentirali su čitav niz statističkih zanimljivosti vezano za narudžbe burgera.

Gotovo frapantno djeluje podatak da je u proteklih 12 mjeseci putem Glova u BiH naručeno čak 270.000 burgera! To u prosjeku znači da su korisnici u BiH naručivali 738 burgera dnevno, 31 burger na satodnosno jedan burger svake dvije minute. Prevedeno u kilograme, dostavljeno je više od 36.000 kilograma burgera.

Najveća burger groznica zabilježena je u petak, 4. aprila 2025. godine, kada je naručeno 810 burgera što ovaj dan čini rekordnim u proteklih godinu dana. April je ujedno i mjesec s najvećom potrošnjom burgera, a slijede ga januar i mart.

Zanimljivo je da se burgeri najčešće naručuju u večernjim satima, posebno između 17 i 19 sati, kada se realizuje čak 30% sedmičnih narudžbi. Najpopularniji dan u sedmici za ovu poslasticu je petak, dok su četvrtak i srijeda odmah iza njega.

Sarajevo dominira s čak 62% svih naručenih burgera u BiH, a slijede ga Banja Luka i Tuzla. Međutim, kada je riječ o rastu narudžbi, Mostar prednjači s povećanjem od čak 50%, dok su značajan rast u odnosu na prethodnu godinu zabilježili i Banja Luka (+32%) i Sarajevo (+30%). Kada je u pitanju učestalost kupovine, uz Sarajevo se izdvajaju Bihać, Bijeljina, Banja Luka i Tuzla.

Jedan korisnik za godinu naručio 138 burgera

Rekorder u broju narudžbi burgera putem Glova u BiH dolazi iz Sarajeva. Ovaj korisnik je u proteklih godinu dana naručio 138 puta burger! Najskuplja pojedinačna narudžba burgera iznosila je čak 257 KM.

Kada je riječ o vrstama burgera, cheeseburger je i dalje neprikosnoven, s 23% udjela u ukupnom broju narudžbi i godišnjim rastom od 31%. Odmah iza njega slijedi chicken burger, koji bilježi rast od 51%. Ipak, najveće iznenađenje su tzv. smash burgeri, čija popularnost je eksplodirala, sa rastom od čak 744% u odnosu na prethodnu godinu.

BiH među liderima rasta u regiji

Bosna i Hercegovina se našla na 9. mjestu u svijetu po rastu narudžbi burgera preko Glova, te na 2. mjestu u jugoistočnoj Evropi, odmah iza Moldavije. Na globalnom nivou, Glovo je u proteklih godinu dana isporučio 90 miliona burgera, a broj korisnika koji naručuju burgere porastao je za 14%.

Objava Za godinu putem Glova u BiH naručeno čak 270.000 burgera, deveta smo zemlja na svijetu po broju narudžbi! pojavila se prvi puta na PressMedia.

Veselo u bolnici: Čak 14 medicinskih sestara u drugom stanju

U saveznoj američkoj državi Viskonsin, čak 14 medicinskih sestara katoličke bolnici HSHS St. Vincent trenutno je u drugom stanju. Dolazak na svijet njihovih beba očekuje se od maja pa sve do jeseni.

Vijest je potvrdila bolnica, a fotografije nasmijanih trudnica u uniformama brzo su obišle lokalne i nacionalne medije. Direktorica Centra za žene i novorođenčad, Ejmi Bardon (Amy), izjavila je da je uzbuđena zbog ovog neobičnog trenutka u životima svojih kolegica.

- Presretna sam zbog svih njih. I prije porođaja, ove žene su već izgradile jedinstvene veze među sobom. Divno mi je što svaka od njih ima priliku da ovo posebno iskustvo podijeli s kolegicama i prijateljicama - kazala je Bardon.

Trudnički stomaci sve su vidljiviji na bolničkim hodnicima, a primjećuju ih i pacijenti. 

- Pacijentice često prolaze i kažu: ‘Evo još jedne trudne, pa još jedne — sve sestre su trudne!’ - ispričala je medicinska sestra Ašlin Šort.

Objava Veselo u bolnici: Čak 14 medicinskih sestara u drugom stanju pojavila se prvi puta na PressMedia.

Vedrana Rudan iskreno o borbi s bolešću: “Kako će izgledati život u kući kad me ne bude?”

Vedrana Rudan, književnica poznata po svojoj bespoštednoj iskrenosti, i dalje bez zadrške piše o temama koje mnogi izbjegavaju.

Na svom blogu Djevojka u zagrljaju metastaza, Rudan otvoreno dijeli iskustva iz borbe s karcinomom žučnih kanalića, pokazujući ranjivost, humor, ali i brutalnu istinu s kojom se svakodnevno suočava.

U svom najnovijem tekstu Umiranje na rate, Rudan govori o realnosti bolesti, reakcijama najbližih i licemjernom optimizmu kojim se često prikriva strah od gubitka. Njen tekst nije lako čitati – jer nas podsjeća na krhkost života, ali i na to koliko nam je teško prihvatiti neizbježno – smrt onih koje volimo.

U nastavku prenosimo autorski tekst Vedrane Rudan u cijelosti.

"Je*ote, koji davež. Kemo, imuno, zračenja, bolnica, bolnica, bolnica... Pa dođeš doma. Mačke grickaju keksiće, cvijeće cvate oko kuće, muž u fotelji, na ekranu se neki kreteni bore za neko prvo mjesto.

Zove me prijateljica i plače. Čekam da se smiri. "Ovo ti nisam nikad rekla, nezamisliv mi je život bez tebe." Šutim jer nije pristojno stalno ponavljati, želim umrijeti, želim umrijeti, a ljudi oko tebe ti prodaju foru kako je sve u mojim rukama samo treba thinkati pink…

Moj muž skače sa stolice, "naši" će ipak biti prvaci... Kako će izgledati život u kući kad me ne bude?

Što će se promijeniti? Mome će mužu sisati komad, zdravi komad, peći palačinke, sve će naše zajedničke fotke ležati u konobi... Smijem se glasno. "Konačno", govori muž, "vidiš da kemo ima smisla, bolje si, ozdravit ćeš…". "Da", govorim, "osjećam se bolje" i gledam veselo u muža koji ne zna što ga čeka.

A moja djeca Zovu me, posjećuju, spremaju mi posebne ručkove, a ja glumim entuzijazam pred jednim djetetom koje kuži da glumim. Drugome kukam. Žao mi je ljudi koji me ne puštaju da odem, a onda mi pada na pamet kako bih se ja osjećala na njihovom mjestu. Ubila bih Boga u njima ako bi klonuli. Zadavila bih muža kad bi mi rekao, kad ja umrem na kauču će sjediti zdravi gospodin i ubacivati ti jagode u usta...

"Je*ale te jagode", vrisnula bih histerično, "bori se za život, ne planiraj moju budućnost." Zato mu nisam spomenula onu sisatu kuharicu. Prijateljica me opet zove: "Zamisli, nije zaboravio na godišnjicu, uplatio nam je ljetovanje na Korčuli.." A onda me zabrinuto pita: "Kako si?" Osjeća se krivom.

Htjela bih mojim dragima normalnim glasom reći, ne bojim se, spremna sam, opustite se i vi. Zašto moram cvrkutati, želim živjeti, želim živjeti, želim živjeti... Kad ćemo svi mi shvatiti da se smrt dešava i onima koje volimo?"

Objava Vedrana Rudan iskreno o borbi s bolešću: “Kako će izgledati život u kući kad me ne bude?” pojavila se prvi puta na PressMedia.

U ovom dijelu BiH najavljeno jako nevrijeme: Pljusak, grad, jak vjetar…

Na području Bosne i Hercegovine danas se očekuje nestabilno vrijeme, uz čestu kišu i pljuskove sa grmljavinom.

Specifičnu prognozu za područje entiteta Republika Srpska dao je Republički hidrometeorološki zavod (RHMZ).

Nepogode će se u nekoliko navrata premještati od juga i zapada ka sjeveru i istoku.

Na jugu će biti obilnijih padavina, od 20 do 50 milimetara kiše, saopšteno je iz RHMZ-a.

U većini predjela se očekuju i lokalne nepogode uz jače pljuskove sa grmljavinom, pojava grada i jakog vjetra. Tokom popodneva jače nepogode se očekuju na sjeveru, gdje su ponegde moguće vrlo obilne padavine u kratkom periodu.

Zbog obilnih padavina u kratkom periodu mogući su problemi sa oborinskim vodama, kao i problemi sa oticanjem vode u urbanim zonama.

Objava U ovom dijelu BiH najavljeno jako nevrijeme: Pljusak, grad, jak vjetar… pojavila se prvi puta na PressMedia.

Povezani članci

Popularne kategorije