Notice: Funkcija _load_textdomain_just_in_time je neispravno pozvan. Učitavanje prijevoda za domenu td-cloud-library pokrenuto je prerano. To je obično pokazatelj da se neki kôd u dodatku ili temi prerano pokreće. Prijevodi bi se trebali učitati nakon akcije init ili kasnije. Vidite Ispravljanje grešaka u WordPressu za više informacija. (Ova poruka je dodana u inačici 6.7.0.) in /home/bihvijes/public_html/wp-includes/functions.php on line 6121 Odlične vijesti: Sarajevo po prvi put povezano direktnom linijom sa Španijom
Danas je na Međunarodni aerodrom Sarajevo u 08:45 sati po lokalnom vremenu sletio avion aviokompanije Ryanair sa 55 putnika iz Girone, čime je Sarajevo po prvi put povezano direktnom linijom sa Španijom.
Po slijetanju aviona upriličen je tradicionalni vodeni pozdrav a putnicima su uručeni prigodni pokloni koje je obezbjedila Turistička zajednica Kantona Sarajevo. Delegaciju iz Španije koju čine predsjednik pokrajine Girona, gospodin Miquel Noguer, direktor aerodroma Katalonije, gospodin Jordi Candela Garriga, predsjednik Turističkog odbora Girone, gospodin Jaume Dulsat na Međunarodnom aerodromu Sarajevo dočekali su gradonačelnik Grada Sarajeva gosp. Predrag Puharić kao i Uprava aerodroma Sarajevo.
Uspostava još jedne aviolinije sa liste strateških destinacija potvrđuje uspješnu saradnju između Međunarodnog aerodroma Sarajevo, Ministarstva privrede Kantona Sarajevo i Turističke zajednice Kantona Sarajeva. Ova saradnja kontinuirano postiže rezultate u cilju rasta turizma u Bosni i Hercegovini, a također doprinosi jačanju ekonomije naše regije.
Delegacija iz Španije boravit će u Sarajevu dva dana, gdje će imati priliku upoznati se s ljepotama Sarajeva, njegovom kulturom i tradicijom te održati niz sastanaka sa predstavnicima vlasti.
Ovim povodom, za 3. aprilu 11:00 h u Gradskoj vijećnici zakazana je i konferencija za medije.
Vedrana Rudan, književnica poznata po svojoj bespoštednoj iskrenosti, i dalje bez zadrške piše o temama koje mnogi izbjegavaju.
Na svom blogu Djevojka u zagrljaju metastaza, Rudan otvoreno dijeli iskustva iz borbe s karcinomom žučnih kanalića, pokazujući ranjivost, humor, ali i brutalnu istinu s kojom se svakodnevno suočava.
U svom najnovijem tekstu Umiranje na rate, Rudan govori o realnosti bolesti, reakcijama najbližih i licemjernom optimizmu kojim se često prikriva strah od gubitka. Njen tekst nije lako čitati – jer nas podsjeća na krhkost života, ali i na to koliko nam je teško prihvatiti neizbježno – smrt onih koje volimo.
U nastavku prenosimo autorski tekst Vedrane Rudan u cijelosti.
"Je*ote, koji davež. Kemo, imuno, zračenja, bolnica, bolnica, bolnica... Pa dođeš doma. Mačke grickaju keksiće, cvijeće cvate oko kuće, muž u fotelji, na ekranu se neki kreteni bore za neko prvo mjesto.
Zove me prijateljica i plače. Čekam da se smiri. "Ovo ti nisam nikad rekla, nezamisliv mi je život bez tebe." Šutim jer nije pristojno stalno ponavljati, želim umrijeti, želim umrijeti, a ljudi oko tebe ti prodaju foru kako je sve u mojim rukama samo treba thinkati pink…
Moj muž skače sa stolice, "naši" će ipak biti prvaci... Kako će izgledati život u kući kad me ne bude?
Što će se promijeniti? Mome će mužu sisati komad, zdravi komad, peći palačinke, sve će naše zajedničke fotke ležati u konobi... Smijem se glasno. "Konačno", govori muž, "vidiš da kemo ima smisla, bolje si, ozdravit ćeš…". "Da", govorim, "osjećam se bolje" i gledam veselo u muža koji ne zna što ga čeka.
A moja djeca Zovu me, posjećuju, spremaju mi posebne ručkove, a ja glumim entuzijazam pred jednim djetetom koje kuži da glumim. Drugome kukam. Žao mi je ljudi koji me ne puštaju da odem, a onda mi pada na pamet kako bih se ja osjećala na njihovom mjestu. Ubila bih Boga u njima ako bi klonuli. Zadavila bih muža kad bi mi rekao, kad ja umrem na kauču će sjediti zdravi gospodin i ubacivati ti jagode u usta...
"Je*ale te jagode", vrisnula bih histerično, "bori se za život, ne planiraj moju budućnost." Zato mu nisam spomenula onu sisatu kuharicu. Prijateljica me opet zove: "Zamisli, nije zaboravio na godišnjicu, uplatio nam je ljetovanje na Korčuli.." A onda me zabrinuto pita: "Kako si?" Osjeća se krivom.
Htjela bih mojim dragima normalnim glasom reći, ne bojim se, spremna sam, opustite se i vi. Zašto moram cvrkutati, želim živjeti, želim živjeti, želim živjeti... Kad ćemo svi mi shvatiti da se smrt dešava i onima koje volimo?"
I NAŠA PODRŠKA: Društvo novinara Slovenije uputilo je apel novinarima i medijskim profesionalcima širom svijeta, pozivajući ih da svojom šutnjom ne budu saučesnici u zločinima u Palestini.
Senada (16) je nestala nakon što je iz Sarajeva otputovala kod tetke u Čikago. Godinama bez traga, a sada – jeziva istina počinje da izlazi na vidjelo…
Bila je to avgustovska večer kada je tada šesnaestogodišnja Senada A. iz Sarajeva posljednji put viđena – na aerodromu, ukrcavajući se u avion za Čikago. Plan je bio da ljeto provede kod tetke, da se odmori i vrati kući sa lijepim uspomenama. Umjesto toga, počela je višegodišnja agonija za njenu porodicu – i potraga bez odgovora.
Senada je putovala sama. Imala je pasoš, avionsku kartu i adresu tetke koja živi u Čikagu. Majka Dženana se prisjeća da je sve bilo u najboljem redu – bez ikakvih naznaka problema. Djevojka je, prema dostupnim informacijama, sletjela na aerodrom „O’Hare“ i tu joj se svaki trag gubi. U prvim danima po dolasku, javila se nekoliko puta kratkim porukama i pozivima. A onda – potpuna tišina. Telefon je utihnuo, poruke su ostajale bez odgovora, piše Kurir.
Kada je porodica kontaktirala tetku, uslijedio je šok – tvrdila je da Senada nikada nije stigla do njene kuće. Odmah je obaviještena policija u Sarajevu, a potom i američke vlasti. Pokrenuta je međunarodna istraga, uključen je i Interpol, ali bez rezultata. Nadzorne kamere, imigracione službe i svi relevantni sistemi nisu pružili nikakve korisne informacije. Kao da je nestala s lica zemlje.
Godine su prolazile. Porodica je više puta putovala u Ameriku, trošeći sve što su imali kako bi saznali istinu. Majka je kontaktirala ambasade, angažovala privatne detektive, išla čak i kod vidovnjaka. Ali ništa. Nije bilo tragova na društvenim mrežama, nije bilo podataka o kretanju pasoša, nije bilo svjedoka. Policija je vremenom smanjivala kontakt, a slučaj je pao u ladicu zaboravljenih. Dženana je, uprkos svemu, nastavila da vjeruje.
Onda, nakon punih šest godina tišine, dogodio se iznenadni preokret. Jednog jutra, Dženani je stigao anoniman e-mail – bez naslova, bez potpisa. U prilogu je bila samo jedna fotografija. Na slici se nalazila mlada žena u oskudnoj odjeći, pod reflektorima nekog noćnog kluba. Na sceni je izvodila performans, sa jakom šminkom i stiliziranom frizurom. Ali oči… bile su to Senadine oči.
„To je ona. Možda fizički promijenjena, možda iznutra slomljena, ali ja poznajem oči svog djeteta. Taj pogled nije gluma – to je vapaj“, rekla je majka. Na poleđini fotografije bile su ispisane samo dvije rečenice: „Znam da me tražiš. Nisam u mogućnosti da pričam.“
To je bio prvi znak života nakon godina. Slučaj je odmah ponovo otvoren, a porodica je kontaktirala policiju i američke federalne službe. U istragu su uključene organizacije koje se bore protiv trgovine ljudima. Posebno se fokusiraju na područja kao što su Nevada, Kalifornija i Meksiko – poznate destinacije za seksualnu eksploataciju i ilegalnu trgovinu ženama. Postoji sumnja da je Senada mogla biti prevarena već na aerodromu, oteta ili prodana. Mnogi tragovi ukazuju na mogućnost da je uvučena u lanac prisilne prostitucije i da joj je onemogućena komunikacija.
U javnosti se pojavljuju razne teorije – od toga da je žrtva kriminalne grupe, do sumnji da je možda sama odlučila da prekine kontakt. Majka sve to odlučno odbacuje: „Moje dijete nikada ne bi otišlo bez riječi. Ako je sama odlučila – neka se javi. Ako nije – neko mora odgovarati.“
Iako Senada još uvijek nije zvanično locirana, a fotografija nije precizno identificirana, Dženana ne gubi nadu. U svakom javnom nastupu šalje istu poruku:
„Senada, ako si živa i ovo vidiš – ne moraš ništa objašnjavati. Samo mi javi da si dobro. To je sve.“
Njena soba u Sarajevu ostala je ista. Vrata su zatvorena, ali ključ uvijek čeka. Kao zavjet i nada da će se jednog dana – tiho i nenajavljeno – ponovo otvoriti, piše GP Maljevac.
Nedim Sladić, popularni bh. meteorolog, se na svom Facebook nalogu oglasio sa prvom prognozom vezanom za predstojeće ljeto.
I dok pojedini meteorolozi već govore o veoma vrućem ljeto koje je pred nama, Sladić je ipak oprezniji i tvrdi da postoje dva ključna parametra za prognozu u kontekstu predstojećeg ljeta.
U nastavku prenosimo njegovu objavu:
- O prognozi za ljeto 2025. nad Europom može se reći sada štošta, ali jedan parametar je ključan - odstupanje površinske temperature mora. Od nje, ali i tropskih telekonekcija (sistema na širim prostornim i vremenskim skalama) će uveliko zavisiti razvoj i pozicija vremenskih sistema nad našim kontinentom. O ovome ćemo više narednih dana.
Istovremeno, signali za izraženije zatopljenje na području Balkana postoje početkom juna mjeseca, a tada će Iberijsko poluostrvo (Španija) izgledno preći 35 °C u centralnim i južnim dijelovima. Balkan će još do tada biti umjeren, napisao je Sladić.
Marijan Abdi, poznata i kao Geenyada, stekla je veliku popularnost kao svjetska putnica. Ove godine, prvi put je posjetila Beograd koji je nazvala "malim Dubaijem". U snimku koji je objavila na svom YouTube kanalu otkrila je šta je najviše iznenadilo u Srbiji. Za početak je razbila predrasudu koju je imala - da je Beograd dosadan grad.
"Pogledajte te zgrade! Sve odiše luksuzom. Ovo mi je prvi put da sam ovdje. Iskreno, jako sam uzbuđena. Prije dolaska sam gledala razne video snimke i neki su tvrdili da je Beograd dosadan grad, ali ja se odlično provodim. Ovdje sam već nekoliko dana i to vam već može reći koliko uživam. Nisam ni stigla da snimam koliko sam se opustila i uživala.
Što se tiče ljudi, nisam imala mnogo interakcija, ali svi koje sam srela, bili su ljubazni. Niko me nije uznemiravao, niko nije rekao ništa loše, svi su nasmijani i prijateljski nastrojeni. Sve u svemu, prijatno iskustvo. Jedna stvar koju sam odmah primijetila: jako je teško pronaći halal hranu. Ne znam zašto, ali imam osećaj da 80 posto Srba obožava svinjetinu. Dakle, ako ste musliman i planirate da dođete, ne očekujte da ćete halal opcije naći na svakom koraku. U Bosni to nije bio slučaj, tamo je sve bilo dostupnije.
Još jedna zanimljivost: autobusi su besplatni! Ozbiljno, svakog dana ih koristim i niko ne plaća kartu. Još uvijek pokušavam da saznam zašto je to tako, ali za sada samo uživam u toj pogodnosti. Voljela bih i da probam voz, još nisam stigla. Putevi su zaista lijepi. Neka naselja izgledaju pomalo staro i zapušteno, ali meni to ne smeta. Naprotiv, volim vintage stvari. Imaju neku dušu i toplinu koja mi prija. Posebno mi se sviđa to što u svakom kraju imate male prodavnice na ćošku, za piće, grickalice, cigarete...", rekla je Geenyada.
"Iako je danas tmurno i pada kiša, volim ovakvo vrijeme. Odlučila sam da se malo ugrijem u kafiću i naručim latte. Ovdje u Srbiji, izgleda, svi piju kafu na slamčicu! I još nešto, nije baš vruća. Jednom sam tražila toplu kafu, a konobar mi je rekao da je to najtoplije što može. Pa, dobro.
Inače, neki misle da su ljudi ovde neljubazni, ali ja to nisam osjetila. Možda zato što mnogi ne pričaju engleski, pa izgledaju ozbiljno, ali kad im se obratite, budu veoma fini. Meni su se svi koje sam srela, učinili iskreno srdačnima. Za one koji kažu da je Beograd dosadan, sve zavisi od toga šta volite. Meni je zanimljivo: historija, šetnje, razgovori s ljudima. Nisam neki fan klubova, ali ako jeste, kažu da su ovdje žurke sjajne", ispričala je, a prenosi Mondo.
Kada je hrana u pitanju, Geenyada je otkrila da je imala poteškoća.
"Pored bureka i ćevapa, svi jedu svinjetinu! Moram stalno da provjeravam šta jedem. Za lokalce je to normalno, dio kulture, ali meni to predstavlja izazov. Na kraju dana, otišla sam do jednog afričkog lokala, u nadi da ću konačno pojesti nešto svoje. Ipak, ispostavilo se da više ne služe hranu, već samo piće i kolače. Sve je bilo lijepo dekorisano, a umjetnička djela koja vise po zidovima su prelijepa. Neka su čak i iz Afrike", ispričala je Geenyada i otkrila da bi se ponovo vratila u Beograd.
"Mogu da kažem da je moje iskustvo u Beogradu, do sada, fantastično. Ljudi su otvoreni, atmosfera prijatna, a grad ima dušu. Hvala ti, Beograde. Voljela bih da se vratim".
Pogledajte snimak koji je objavila na svom YouTube kanalu:
