Ljubitelji novinarskih priča i svega što krije ova profesija, imali su priliku da u Gradišci, u sklopu događaja „Pričamo priče o pričama“, slušaju iskustva petoro dugogodišnjih novinara. Koncept događaja je takav da se novinari i građani okupe a zatim novinari jedan po jedan izlaze na scenu i pričaju svoje priče sa terena. Svako od njih ima desetak minuta da prepriča neku od anegdota koja mu se desila tokom rada, nakon čega publika ima priliku da postavlja pitanja.
Piše: Snježana Aničić Petković; Foto: Ajdin Kamber
Prvi je na scenu stupio, može se reći domaćin, novinar i urednik portala Micro Mreža Bojan Trgić iz Gradiške. Iako je po zanimanju socijalni radnik, svakodnevno piše o temama iz svog grada a najčešće o korupciji, kriminalu i zloupotrebi javnih sredstava.
Trgić se prisjetio vremena pandemije i trenutka kada su u Gradišku stigli šatori u kojima je trebalo da se smjeste oni koji pređu granicu.
„Nekako se poklopilo 1. april, ja onako razmišljam ujutro šta bih ja mogao da napišem. Meni padne na pamet da napišem priču, u kojoj je naš gradonačelnik Zoran Adžić odlučio prvi da ode u taj šator, da pokaže da su tu dobri uslovi. On će tamo da prenoći, i kad su došli ti šatori, bila je jedna fotografija njega na kojoj se iza vide šatori. I to mi je poslužilo za naslovnu fotografiju“, počeo je Bojan Trgić.
Nakon što je tekst objavljen, dobio je poziv od Adžića koji je bio prilično ljut zbog objavljenoga i prijetio tužbom. Ubrzo nakon toga, Trgić je dobio poziv iz policije jer je podnesena krivična prijava, a traženo je uklanjanje teksta.
„Prošlo je već bilo dovoljno vremena, iako je pisalo da je tekst satiričnog karaktera, tekst sam uklonio. Zašto je to važno? Recimo, da se to desilo prije godinu ili dvije, ne bih nikad taj tekst uklonio. Problem je bio taj što smo mi početkom 2020. godine bili još medij koji se razvija ovdje na području Gradiške. Nismo imali dovoljno iskustva u tim nekim stvarima, ali mislim da su ga svi uspjeli pročitati“, prisjetio se Trgić.
Nakon njega, publici se predstavila novinarka eTrafike, Andrijana Pisarević koja je podijelila zanimljivu situaciju u kojoj se našla, takođe tokom pandemije. Kolege su je zamolile da nazove čovjeka koji je ranije bio konobar, a onda je preko noći, zahvaljujući pomoći predsjednika RS, postao vlasnik građevinske firme. U planu je bilo da uzme izjavu i proslijedi kolegama, ali se sve prilično zakomplikovalo nakon objave teksta. Poziv je uslijedio iz jedne marketinške agencije koja je povezana sa porodicom predsjednika RS.
„Kažu, digla se frka kod gospodina predsjednika i njegove porodice. Nije problem što je tekst napisan i objavljen, nego ko je rekao i odakle je procurilo. Oni će zvati tebe na raport i spremni su da ponude koliko god hoćeš. Bio je ‘lockdown’, zovu me da dođem i nude marketing na portalu na kojem sam tada bila urednica. Rekla sam im da zovu koleginicu koja je zadužena za to, ali uporno govore da žele da pričaju baš sa mnom“, podsjeća novinarka eTrafike.
Iako je pokušavala da izbjegne odlazak, na kraju je ipak popustila i otišla. Na početku, nudili su „nabacivanje“ klijenata za reklamiranje na portalu i dobru zaradu, da bi na kraju razgovor otišao u smjeru otkrivanja izvora. Objasnila je da im neće otkriti izvor, a nakon upornog insistiranja, istakla je da će, ukoliko i dalje budu navaljivali, cijelu priču istražiti još detaljnije.
„Na kraju je on mene pitao, da li bih ja mogla nekako njima da pomognem da oni napišu demanti za tu priču koju sam ja pisala, da to bude efikasnije. Kažem, a kako ću ja vama pomoći da vi demantujete moju priču? I onda se samo utišalo, naravno, nikad se niko nije javio. Tada sam prvi put bila pozvana na raport. I to mi je onako ostalo u sjećanju kao informacija koja mi govori da njima nije svejedno i da oni nisu hladnokrvni na naša pisanja, da njih to jako pogađa“, rekla je Pisarević.
Novinar i jedan od osnivača portala Gerila, Dejan Rakita pričao je o pozadinskim pričama koje su prethodile njegovim tekstovima o hidrocentralama. Jedna od njih je priča o mini hidrocentrali Glavica na rijeci Plivi u Šipovu. Uporno je želio da dođe do vlasnika hidrocentrale Zorana Lujića koji je stalno odbijao da da izjavu, sve do jednog neplaniranog susreta.
„Nismo imali izjave i trebao nam je video. Pozvao sam kolegu snimatelja da ponese dron i otišli smo da snimamo. Kako je on podigao dron, tako su se otvorile kapije u tom kompleksu i izlaze dva džipa sa crnim staklima, idu prema nama. Razmišljam, ili ćemo dobiti batine, ili će doći policija jer nemamo ni dozvolu za snimanje“, pojašnjava Rakita.
On je pretpostavio da bi u autu mogao biti i Lujić, što se ispostavilo kao tačno. Nakon ispitivanja ko su i šta rade, Rakita je uspio cijelu situaciju da okrene u svoju korist i dobije dugoočekivanu Lujićevu izjavu.
„Kažem ja njemu, hajde kad smo već tu, da uradimo intervju ovdje na tvojoj hidrocentrali. Govori da nije čovjek od medija i da ne želi. Rekoh, slušaj Zorane, vas, vlasnike mini hidrocentrala, nema ko ne pljuje u ovoj državi, znači svi mediji, svi novinari. Ja ti, čovječe, dajem priliku da ti ispričaš svoju priču. I ništa neću sjeći, nemam puno pitanja, pitam te kako jeste, tako ću i pustiti. Sigurno? Sigurno. I pristao je”, prisjetio se Rakita i dodaje da ne zna da li je iko ikad uspio da razgovara sa vlasnikom hidrocentrale.
Gorana Jakovljević iz agencije Anadolija je najpoznatija po svojim reportažama. Iako je pričala i o njima, dotakla se i situacije u kojoj se našla nakon što je neko odlučio da se našali za 1. april. Dobila je poziv od portparolke jedne državne institucije, koju navodno nije zvala da provjeri informacije prije objave teksta.
„Govorim da nisam ništa pisala i da ne znam otkud joj to. Pitam je li sigurna da je objavljeno taj dan, kaže jeste. Odem da provjerim i stvarno nema ništa moje. Kažem joj da mi pošalje da vidim. I šalje ‘screenshot’ fotografiju i stvarno piše moje ime i prezime, ali datum koji stoji nije 1. april nego 27. septembar. Neko se htio našaliti s tim direktorom, pa je napravio montažu te fotografije. Oni nisu ništa analizirali, ni pogledali, ni provjerili da li je to zapravo objavljeno taj dan, nego su odmah digli frku“, ispričala je.
Za kraj, svoju priču je ispričao novinar EuroBlica, Nikola Morača koji je u novinarstvu više od dvije decenije. Iako je novinar crne hronike, ističe da i ta rubrika krije zanimljive priče. Prisjetio se kako je postao novinar crne hronike i koji nesrećan slučaj je prethodio tome.
„Vraćajući se sa posla, primijetio sam dim u jednom stanu u zgradi. Popeo sam se da vidim šta je u pitanju, nema nikoga. Uđem u stan, gledam, znači, tamo neke hijeroglife, iscrtane po zidu, Biblija na stolu, zabijen nož u njoj. Ono, samo me vuče da idem u drugu prostoriju. I odjednom neki klik, ovo je super priča, ja se moram vratiti u redakciju. A kako da se vratim u redakciju kad sam krenuo kući? Krenem da izlazim, kad odjednom dva policajca i tu kreće ta moja ljubav sa policijom“, govori kroz smijeh.
Policajci su mislili da je umiješan u požar, ali ga je na kraju spasio kum koji živi u toj zgradi. Ipak je odlučio da se vrati u redakciju što je tadašnji urednik vidio kao želju da se okuša u rubrici crne hronike.
„Od tada do danas, to je crna hronika bila. Odnosno, i danas živim u crnoj hronici, ne znam da mogu nešto drugo raditi, sem crne hronike“, iskren je Morača.
Nakon pet organizovanih događaja u Banjaluci i jednog u Gradišci, „Pričamo priče o pričama“ će uskoro posjetiti još nekoliko bh. gradova. Organizator događaja je udruženje građana eTrafika, a cilj je povezivanje novinara sa publikom u opuštenoj atmosferi i njihovo informisanje o novinarskom radu.
The post Pričamo priče o pričama u Gradišci: Pomozi mi da te demantujem appeared first on eTrafika.
