U optužnici se navodi da se napad dogodio 1. juna ove godine u veterinarskoj ambulanti.
– Nakon kraće verbalne rasprave optuženi Erić je nasrnuo na B.Z. te mu grumenom soli, koji je držao u ruci, zadao udarac u lijevu stranu glave – navodi se u optužnici.
Usljed udarca B.Z. je u polusvjesnom stanju pao na vreće sa hranom.
– Optuženi mu je nanio tešku i po život opasnu povredu glave u vidu dvije nagnječno razderne rane sa prateći otokom i krvnim podlivom oko lijevog oka što je dovelo do krvarenja unutar lobanjske šupljine usljed čega je B.Z. pao u komu, te je 1. jula preminuo – navodi se u optužnici.
Ukoliko se dokaže krivica Eriću prijeti kazna od tri do 12 godina zatvora, piše ATV.
Aleksandra Blagojević iz Banjaluke, majka djevojčice Sare, novorođenčeta kojem se gubi svaki trag nakon porođaja, u procesu je formiranja udruženja "Gdje je Sara", a planira da inicira i donošenje Sarinog zakona, koji će tretirati slučajeve kao što je njen.
Podsjetimo, osam mjeseci nakon što je emitovan dokumentarni film Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) "Gdje je Sara", a Okružno javno tužilaštvo Banjaluka formiralo predmet povodom smrti Sarine kćerkice i muškog novorođenčeta majke Nataše Stijak, još nema odgovora na ključna pitanja iz dokumentarca koji je na YouTubeu pregledan već 873.000 puta.
Blagojevićeva potvrđuje da je u procesu formiranja udruženja, u kojem želi okupiti sve roditelje sa problemima kao što su oni s kojima se ona susreće.
"Ja sam to predala u sedmom ili osmom mjesecu i sve to odrađujem posredstvom advokata, kojeg sam opunomoćila. Ja sam htjela otvoriti to udruženje za traženje sve djece na nivou BiH, ali mi je rečeno da ne može na nivou BiH, već na nivou RS, jer nisu isti zakoni u FBiH i ovdje. Ipak, na kraju se ispostavilo da nema prepreka da to bude na nivou BiH, s tim što treba neke tačke u statutu udruženja riješiti, tako da smo imali nekoliko odbijanja. Izvršili smo korekcije, ponovo smo to predali na Sud i sada čekamo povratnu informaciju", rekla je Blagojevićeva za "Nezavisne novine".
Željela je da se to udruženje zove "Sara", ali već postoji subjekt s tim nazivom, tako da je ostala opcija za naziv "Gdje je Sara", a namijenjeno je za, kako kaže Aleksandra, svu djecu koja su nestajala iz bolnica.
"Konsultovaću se s advokatom da se uradi i Sarin zakon, gdje bi sve bolnice i sva groblja morala da se tog zakona pridržavaju. Istovremeno, udruženje će se baviti slučajevima sve nestale djece iz BiH i cilj nam je da okupimo roditelje te djece", naglašava Blagojevićeva za "Nezavisne novine".
Advokat Aleksandar Zrnić, kojeg je Aleksandra angažovala na poslovima formiranja udruženja, kaže da su inicijativu predali Osnovnom sudu u Banjaluci.
"Čekamo odluku suda ima već petnaestak dana, po uređenom prijedlogu za formiranje udruženja", rekao je Zrnić za "Nezavisne novine".
Podsjetimo, istraživačko-dokumentarni film, koji je uradio CIN, a koji se odnosi na nestanak djevojčice Sare, kao i muškog novorođenčeta majke Nataše Stijak, emitovan je 1. aprila, a dva dana kasnije su se oglasili iz Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka, te kazali da su formirali predmet po službenoj dužnosti.
Iz ovog tužilaštva navode da se u tom predmetu i dalje preduzimaju provjere na utvrđivanju činjenica, a povodom smrti ženskog novorođenčeta majke Aleksandre Blagojević, ranije Đilas, i muškog novorođenčeta majke Nataše Stijak.
"Ovo tužilaštvo u navedenom predmetu naložilo je da se izvrše i potrebna vještačenja. Nakon okončanja svih provjera i vještačenja, Tužilaštvo će u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske donijeti tužilačku odluku. Predmet se nalazi u radu i u istom se preduzimaju intenzivne provjere", tvrde iz Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka za "Nezavisne novine".
Podsjetimo, radnja filma pokazuje da su Sarini roditelji odvedeni na groblje u Banjaluci, na mjesto gdje su sahranjena dva novorođenčeta, a DNK analizom utvrđeno je da posmrtni ostaci ne pripadaju Sari.
Pritom je utvrđeno da to nisu ni posmrtni ostaci drugog novorođenčeta, odnosno sinčića Nataše Stijak. Roditelji ove novorođenčadi traže istinu, dok nadležne institucije zasad javnosti nisu predočile nikakve konkretne podatke.
Iz Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske rekli su ranije da se u toj zdravstvenoj ustanovi liječe pacijenti, te da u njihovoj nadležnosti nisu organizovanja ukopa, sahranjivanje i ekshumacije. Potom se oglasilo i Gradsko groblje Banjaluka, koje tvrdi da je Sara sahranjena na lokaciji Pobrđe, ali u svom saopštenju nisu naveli da li je poznato tačno mjesto gdje je beba sahranjena.
Muzičar je govorio od počecima, raspadu bendova, o odlasku iz Bijelog dugmeta, ali je otkrio i kako su prošle godine tajno pregovarali o mogućnosti proslave 50 godina čuvenog sastava.
Pjevač je otkrio da je s članovima Bijelog dugmeta pregovarao o ponovnom okupljanju. Dobio je poziv, na koji na kraju nije pristao.
"Prošlu godinu smo proveli u tajnim pregovorima koji nisu isto bili iskreni. Dobio sam poziv koji je bio zanimljiv, zavodljiv - Ajmo zajedno napraviti proslavu 50 godina Bijelog Dugmeta. Prvo pitanje je bilo, kako sam ja pjesničke naravi, ne smijem lagati, ne mogu slaviti 50 godina nečega što ne postoji 50 godina. To je 50 godina od prvog singla, 10 godina sam tamo bio, a 40 godina radim drugu stvar u životu", kaže Bebek.
"Ali pristao sam na duže razgovore, napokon smo shvatili, rekao sam im kako bih ja mogao. Oni su rekli, govorim u množini, mislim na Gorana, rekao je šta bi on volio, ja sam rekao – evo vidiš da je očito, da je bespredmetno bilo razgovarati. Niti ja želim išta od toga što ti nudiš, niti vidim da ti imaš uopće ikakvu potrebu da mene staviš pored sebe.
Jer što bih ja radio na pozornici gdje se slavi 50 godina Bijelog dugmeta, otpjevao bih pet pjesama, po hronologiji bi to bilo na početku, onda bih otišao iza bine, stajao bih, šta bih radio? A publika koja dođe slušati Bijelo dugme, uvjeren sam, sto posto, da bi radije od mene čula najmanje još 20 mojih pjesama koje sam pjevao eto baš tih 50 godina. I zato ja ne idem s njima niti mi pada napamet ikad više biti u toj blizini jer taj se organizam raspao, za mene se raspao '84. godine", zaključio je Bebek.
Progovorio je o njegovom odlasku iz benda i okupljanju 2005. godine.
"Kada se moj bend raspao, ja to zovem raspadom zato što nisam nikad priznao da je zadržati ime bilo zadržati suštinu. Mislim da je Bijelo dugme mojim odlaskom doživjelo suštinsku promjenu. Ali sam možda naredno desetljeće razmišljao, možda se desi neka prilika pa ću ja zajedno s njima napraviti comeback u kojemu ćemo se ponovno nasloniti jedni na druge i nastaviti tu priču koja je bila i ostala jedinstvena…
Međutim, desilo se 2005. godine da smo na Maksimiru, na Koševu i Hipodromu u Beogradu napravili pokušaj reuniona u kojem ćemo dati novu snagu ljudima. Došli su ljudi da nam iskažu svoju ljubav, volju, vjeru, ali zauzvrat su uspjeli dobiti ništa jer je na pozornici bilo više koncepcija jednog raslojenog benda. Bio sam zakinut jer sam morao otpjevati pet pjesama koje su se kao vrhunske desile u periodu sedamdesetih godina, a onda je nastupio dio programa koji više nikakvu vezu nije imao sa mnom", rekao je Bebek.
Govorio je o muzičkim počecima, a potom je voditeljici otkrio koja je najveća stvar koju je radio.
"To je Bijelo dugme bez ikakve dileme. S obzirom na to da smo bili ne samo samima sebi, nego smo bili početak na ovim prostorima, bili smo početak rock revolucije, bili smo zapravo oni koji su rock and roll prosvirali na našim prostorima širom bivše zemlje pa smo ostali do danas na neki način okarakterizirani kao jedan sjajan balkanski rock and roll bend", rekao je.
Desetljeće je proveo u legendarnom rock sastavu.
"To je vrijeme kada smo napravili sve što se dalo napraviti ozbiljno i postavili neke standarde, odredili kriterije. Iza nas je na ovim prostorima nastalo puno grupa koje, neću reći da smo im bili uzori, ali smo u svakom slučaju bili visoko podignuta tablica na skali prema uspjesima", kaže.
Nastavio je: "Naravno da je to ostala i moja zadaća, da nakon što sam otišao iz grupe Bijelo dugme, ipak sam primijenio sve te standarde kroz svoju karijeru i to je napravilo ovo što jesam danas – a to je čovjek s 50 godina uspjeha, 50 godina karijere. Svako desetljeće je za mene bila nova prilika da se okušam, jesam li otpjevao šta sam imao ili imam još nešto… Iz desetljeća u desetljeće, da bih na kraju to proslavio prošle godine u Areni Zagreb…"
Indijac Gukesh Dommaraju (18) postao je najmlađi svjetski prvak u historiji šaha nakon što je slavio u Singapuru protiv branitelja naslova Kineza Lirena Dinga s ukupnim rezultatom 7,5:6,5
Bahati vozač iz Sarajeva, poznat po tituli neslavnog rekordera koji za neplaćene kazne ima dug u šestocifrenom iznosu, ponovo je ostao bez automobila. Riječ je o F.J. iz sarajevske opštine Stari Grad...
Prvi imam Aja Sofije Ferruh Mustuer sutra će predvoditi džuma-namaz u Fethiji - bosanskoj Aja Sofiji u Bihaću.
Fethija je sagrađena 1266. godine u gotičkom stilu te je i jedna od rijetkih evropskih džamija u gotičkom arhitektonskom stilu.
Današnja Fethija džamija se smatra najstarijom građevinom gotičkog stila na području Bosne i Hercegovine. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH, a Krajišnici je zadnjih godina nazivaju i bosanskom Aja Sofijom, zbog njene historije.
Osmanska vojska, koju predvodi segedinski sandžak-beg Hasan-paša Predojević, zauzima Bihać juna mjeseca 1592. godine i tad crkva postaje džamija. Takva je bila praksa i šire, slično se desilo u s crkvom u Beogradu 1521. godine pa sa crkvom sv. Luke u Jajcu, sv. Petra u Livnu, sv. Barbare u Bihaću, pa tako i sa crkvom sv. Ante u Bihaću. Zato je ponijela ime Fethija (Osvojena).
Na Fethiji džamiji nalaze se dva natpisa. Stariji je smješten u podnožju munare i isklesan u kamenoj ploči. Ispod toga je manja ploča sa datumom.
Adnan Bajrić, inicijator posjete zainteresirao je prvog imama Aja Sofije tokom jednog susreta u Istanbulu, pokazujući kako je nastalo poređenje Aja Sofije u Istanbulu koja je 24. jula 2020. godine, nakon 86 godina ponovo otvorena za vjerske obrede i Fethije, koja nikada nije bila zatvorena - muzej, nego uvijek aktivna džamija.
A to poređenje među prvima je podržao i Abdul Aziz, imam Fethije i Kenan Šurković, glavni urednik časopisa Islamic Arts Magazine.
