Tag: Aerodrom

Od 1. januara 2025. na Međunarodnom aerodromu Sarajevo bit će dostupna nova Smart Airport aplikacija za IOS i Android uređaje.

Važno je istaći da će ova aplikacija svim korisnicima aerodroma u Sarajevu znatno olakšati putovanja budući da će im sve informacije biti na dohvat ruke.

Šta sve nudi Smart Airport aplikacija

Notifikacije o statusu leta u stvarnom vremenu – registrujte se i skenirajte boarding kartu

Indoor navigacija do gateova, check-in šaltera i Fast Track – brzog prolaza.

Pronađite restorane, kafe barove i prodavnice unutar aerodroma

Pratite historiju svojih letova i planirajte buduće letove.

Aplikacija će biti uskoro dostupna za sve putnike i na ovaj način će njihovo iskustvo na Međunarodnom aerodromu Sarajevo biti znatno ugodnije, a usluge koje dobiju mnogo profesionalnije i modernije.

Objava Sarajevski aerodrom uvodi inovaciju: Putovanja će biti znatno olakšana pojavila se prvi puta na PressMedia.

Članice Planinarskog društva “Energoinvest” i Stanice planinarskih vodiča Sarajevo Hasna Smječanin i Emira Hukić, popele su vrh Imja Tse na Himalajima, poznatiji pod imenom Island Peak na 6.189 m.n.v., okovan vječnim snijegom i ledom.

Bila je to međunarodna (regionalna) ekspedicija, a učestvovali su planinari i planinarke iz Bosne i Hercegovine, Makedonije, Srbije i Crne Gore. Ekspedicija je trajala ukupno 20 dana, uključujuću putovanje Sarajevo - Beograd, gdje su se bh. planinarke pridružile ostalim članovima te ekspedicije.

Hasna Smječanin u razgovoru za Fenu ističe da je za penjanje do vrha tih karakteristika potrebna dobra (kondiciona i tehnička) priprema, važno je poznavati osnove penjanja i spuštanja (abzajl), a veoma bitna je i aklimatizacija (postepeno prilagođavanje životu u novom okruženju, na promjene u okolini).

Preporučuje i iskustvo penjanja vrhova sa višom nadmorskom visinom, radi sagledavanja vlastitih mogućnosti. Mada, kako kaže, svaki put može biti drugačije. Tako savjetuju penjanje minimalno Mont Blana ili nekog od sličnih alpskih vrhova, prije odlaska na Island Peak. Dodaje da to i nije neophodno za one sa iskustvom penjanja 'ozbiljnijih' vrhova na bh. planinama u zimskim uslovima poput npr. Prenja.

- Moja lična preporuka je, izaći na vrhove više od 3.000, 4.000, 5.000, pa onda više od 6.000 metara te nastaviti niz. Nije dobro ništa preskakati. Da bi penjali vrh, viši od 6.000 metara, potrebne su ozbiljnije pripreme - naglasila je, sumirajući za Fenu utiske sa tog uspona.

Za Hasnu i Emiru penjanje vrha na 6.189 m n/v bilo je iznenađenje, ljepotom ali i težinom. Bio je to teži vrh nego su očekivale. Reći će da je bilo naporno, ali i da vrijedi uloženi trud. Prisjećajući se uspona na Island Peak Smječanin navodi i to da je za svaku ekspediciju, pa tako i za njih, završni dio najteži ali i najljepši i najuzbudljiviji.

- U baznom kampu smo proveli dva dana i krenuli na tzv. završni uspon tj. penjanje samog vrha planine Island Peak. U kampu je sve prilično dobro organizovano. Spavamo u malim šatorima, po dvoje. Imali smo jedan veliki zajednički šator, sa stolovima i stolicama. Tu smo imali obroke i družili se. U noći temperatura prilično opadne. U baznom kampu smo malo vježbali žimaranje (penjanje uz uže sa spravom) i abzajl (spuštanje užetom) - priča Smječanin.

Bili su, kaže, velika grupa. Na vrh ih je krenulo 13, od ukupno 16 planinara/ki, i svi su se sretno ispenjali. Krenuli su nešto poslije 23 sata 31. oktobra, a na vrhu prva grupa je bila 1. novembra oko devet sati i 30 minuta i sve su bile žene.

Glavni vodič tog uspona bio je Sherpa Agami, zanimljiv i skroman čovjek, osoba s bogatim iskustvom penjača. Sa grupom, u kojoj su bile članice sarajevskog PSD Energoinvest Hasna Smječanin i Emira Hukić, je bio od slijetanja u glavni grad Nepala - Kathmandu. Hasna, za Sherpu Agamiju, kaže da im je svima bio poseban. Pomagao im je u svemu. Inače, pripadnici naroda Sherpa suradnici su penjačima, bez pomoći tih divnih ljudi ne mogu se penjati tako veliki vrhovi.

- Sherpa Agami je nevjerovatna osoba. Bio je sa nama od slijetanja u Kathmandu, pratio nas na treninzima, pomagao u svemu pa čak u prtljagu i serviranju hrane. Tih je i nenametljiv, kad ga nešto upitate odgovara s osmjehom. Na završnom usponu je drugačiji, nekako odlučniji, ali reklo bi se još nagodniji. Ništa ne prepušta slučaju - kazala je.

Hasna pojašnjava da je vrh, koji su penjali, uzak. Ranijih godina su tu mogle stajati tri do četiri osobe maksimalno, tako da se završni greben morao preći, izaći na vrh i vratiti se da bi pristupila naredna grupa penjača jer se nema gdje mimoići.

- Ove godine priroda je učinila čudo. Uslijed vjetrova i snijega, završni dio je bio dosta širi. Nas je 18 stajalo na vrhu i bilo je mjesta još za deset ljudi najmanje. Koliko je gore lijepo stajati i gledati, toliko se nije dobro zadržavati - pojasnila je Smječanin.

Kako ističe, s vrha su vidjeli Makalu, Nuptse, te Ama Dablam što na nepalskom jeziku znači "Majčina ogrlica" jer izgledom podsjeća na majku koja pružajući ruke sa strane štiti dijete u naručju.

- Mogu reći da smo, Emira i ja, očekivale i bile spremne i na tehnički teže uslove. Kondiciono, snagom i izdržljivosti, uspon je bio teži nego smo očekivale. Bile smo prilično dobre u penjanju na vrh, to mogu potvrditi ostali učesnici. Imali smo jako dobre uslove na usponu. Naporno je, ali je vrijedilo. Kad hodate završnim grebenom, imate osjećaj da letite i osjećaj sreće dominira – naglasila je.

Za Kathmandu, glavni grad države Nepal sa skoro milion stanovnika, Smječanin kaže da je prilično dinamičan, pun boja, mirisa ali je i jako zagađen. Priroda Nepala je izdašna, ali donekle i okrutna.

- Predjeli kojima smo prolazili imaju dosta litica, prilično je bujično i trusno područje. Tako smo se od Kathmandua do Manthalija vozili skoro osam sati, umjesto četiri sata jer su mjesec dana ranije bile poplave. Iz Manhtalija smo letjeli malim avionom za Luklu, a tamošnji aerodrom se zove Tenzing-Hilari, po prvim penjačima Mount Everesta, najveće planine na svijetu, koja se nalazi u tom gorju - priča Smječanin. Poslije Lukle kreće pješačenje. Isti dan pješače do Pakdinga, ulaze u Nacionalni park Sagarmata. Nakon noćenja u Pakdingu, idu put Namče Bazara a priroda je u tim nižim predjelima izdašna. Pojašnjava da, nakon aerodroma u Lukli, više nema motornih vozila, osim helikoptera za spašavanje na određenim tačkama planine. U takvim uvjetima, transport hrane i roba u više predjele prebacuje se na leđima jakova (krupne životinje), konja i Sherpi (narod koji živi u tim područjima).

- Put do Namče Bazara, mjesta koje predstavlja ulaz u planinu, ozidan je u kamenu, s mnoštvom visećih mostova. Ono što su Šamoni i Cermat u Alpama, to je Namče Bazar u Himalajima. Turisti, planinari i penjači dolaze iz cijelog svijeta - naglašava. Hasna pojašnjava da od te destinacije počinje njihovo privikavanje na veće nadmorske visine tj. postepeno privikavanje organizma na manji nivo kisika, a da pri tome funkcioniše bez problema.

- Sa visine od 4.000 metara, prvi put u životu ugledasmo Mount Everest, najveći vrh na svijetu. Tu su još Nupce, Loce i Ama Dablam, prelijepi i opasni planinarski vrhovi koji mame penjače - naglašava u razgovoru za Fenu, a za potrebe teksta ustupila je i fotografije sa tog uspona.

Hasna Smječanin i Emira Hukić iskusni su vodiči u PSD 'Energoinvest', imaju vještine, sposobnosti i znanje neophodno za kretanje u planinama. Bogato je njihovo iskustvo sa brojnih planinskih vrhova zimi, u BiH ali i onih u regiji, a popeli su i alpske vrhove Mont Blan i Grossglockner. Sve to im je bilo korisno iskustvo za uspon na Himalaje.

Objava Hasna Smječanin i Emira Hukić na Himalajima: Bilo je naporno, ali vrijedi pojavila se prvi puta na PressMedia.

Za selo Čemerno, na istoimenom planinskom prevoju na 1.300 metara nadmorske visine, čuli su svi: po vremenskim prognozama i snjegovima, koji znaju napadati i po nekoliko metrar. Čemerno je poznato i po očaravajućoj prirodi, naročito zimi.

Zimska idila je divna na fotografijama, ali život je Čemernu prilično surov. U ovom idiličnom selu gorkog imena stalno živi samo jedna porodica, ali tu rade dvoje ljudi, koji obavljaju posao značajan za cijeli region. Oni su meteorološki tehničari osmatrači: Borko Supić i Svjetlana Supić.

Oni su ovdje domaći. Borko je rođen na Čemernu, Svjetlana se udala za Borkovog rođaka.

A šta oni, ustvari, rade, u ovoj ledenoj bajci, gdje je temperatura, nerijetko, najniža u RS-u? Pa, osmatraju i bilježe: temperaturu, količinu padavina, vjetrove… Prikupljaju podatke značajne za klimatske promjere i za hidrologiju u BiH i susjednim zemljama.

Svjetlana Supić kaže da je na Čemernu izazovno raditi i da bi bilo lijepo tu i živjeti, da ima uslova za normalan život. Ali, nema.

– Lijepo je doći kao turista, ljeti, kad livade zazelene: priroda je divna, vazduh čist. Lijepo je i zimi, ali je teško – kaže Svjetlana.

I ona, kaže, ljeti, kad je raspust, živi na Čemernu u svojoj kući, ali se zimi sa porodicom seli u Gacko. Djeca moraju u školu, odrasli na posao.

– Otkako je, 2013. godine, probijen tunel kroz Čemerno, ovuda više ne prolazi magistralni put, pa se zimi snijeg ne čisti redovno. Pošto radim u Meteorološkoj stanici, ja se probijam kako znam i umijem, imam mali džip, njime idem na posao. Dođem često i prije putne službe – kaže Svjetlana.

Ali, ni njeno prpošno vozilo ponekad se ne može probiti kroz snježne nanose.

– Nije se to dešavalo u posljednje 2 godine, nisu snjegovi bili veliki, ali ranije se događalo. Kad je takva sitacija moj kolega Borko, koji živi gore, probije se do stanice pješice. Svaka mu čast, ja to ne bih mogla, ugušila bih se u nanosima, iako sam visoka 180 centimerara i u dobroj sam kondiciji – kaže Svjetlana.

Raspored je takav da Svjetalana radi 2 dana, a Borko 2. Veliki je problem što je Meteorološka stanica, jedna od najstarijih u BiH, već odavno devastirana.

– Nemamo kancelariju, sve se urušilo, krov prokišnjava. Kad radim, boravim u svojoj kući na Čemernu, pa se svakih sat vremena, i po najvećoj mećavi, probijam do mjernog mjesta. Moram da idem svojim autom, moram da u svojoj kući, u kojoj inače ne stanujem zimi, ložim svoja drva, a to mi niko ne nadokandi – kaže Svjetlana.

A ako bi se neko, ko nije iz Čemerna, htio zaposliti u ovoj stanici, kako bi to funcionisalo?

– Nikako. Zato i radimo samo Borko i ja. Čemerno je glavna mjerna stanica, tu bi trebalo da radi 5 ljudi i da se rezultati mjerenja šalju 24 sata dnevno, ali smo, eto, samo nas dvoje. Kad je neko od nas bolestan, ili kad ode na domor, onaj drugi mora raditi non stop – kaže Svjetlana.

Uprkos teškim uslovima rada, Svjetlana je zabilježila mnoge istorijske podatke, pa tako i onaj iz 2012. godine, kad je na Čemernu napadalo 2 metra i 18 centimetara snijega, a smetovi su bili visoki i do 5 metara.

-Tada je snijeg padao na minus 18 stepeni, što je rijetkost, obično snijeg pada kad su temperature od minus 3 do plus 2. Ali, to je bio sibirski talas – objašnjava Svjetlana.

Na Čemernu su zabilježene i mnoge druge “granične” vremenske prilike i neobičen padavine, jer to je posebno mjesto.

– Sa Čemerna se vodom napaja Hercegovina i Bilećcko jezero, a količine snijega i kiše su bitne za proizvodnju struje. Ovo je lokacija na kojoj se prate klimatske promene i njihov uticaj na planinsku klimu. Uticaja na ljude nema, jer u Čemernom nema stanovnika – objašnjava meteoroliginja Milica Đorđević, načelnica skužbe bdijenja u Hidrometeorološkom zavodu Republike Srpske.

Ustvari, na Čemernu danas živi jedna porodica, pogađate, porodica Supić, ali u Supića kući zimi, najčešće, boravi samo Borko, koji radi kao meteorološki osmatrač.

Ovo selo se nalazi na prevoju, između gorostasnih planina Volujak, Živanj, Zelengora i Lebršnik. Vijekovima se ovdje narod borio sa svakojakim nevoljama, ali su i vijekovima preko Čemerna vodili putevi: bilo j to jedino mjesto gdje se putnik mogao “provući” između planina.

Danas je Čemerno slijepa ulica, za sve osim za meteorologe.

Čemerno je klimatska granica i vododelnica između jadranskog i crnomorskog sliva. Priča se da sa krova stare kuće Neđe Sudžuma voda s jedne strane odlazi u Drinu, pa u Crno more, dok s druge strane teče ka Neretvi i Jadranu.

Čemerno je poznato i po čuvenom skeču “Top liste nadrealista”, u kojem “novinar javlja” da je “precednik” sletio na aerodrom na “regionalnom prevoju Jad i Čemerno”.

Ali, kraju šala. Čemerno bi, pogotov u današnje vrijeme, kad je na cijeni netaknuta priroda, moglo biti pravi turistički hit. Ali nije. Osim snijega, panina, bistrog neba i najbolje vode u bivšoj Jugoslaviji, Čemerno turistima nema šta ponuditi.

Nema hotela, nema bungalova, čak ni pristojnog puta nema.

A bila bi, kažu ljubitelji prirode, prava milina, sjesti pred kamin, piti topli čaj i uživati u pogledu na snijegom zavejane planine.

Da ima toga čega nema, uz čaj ili kuvano vino, mogle bi se pričati i legende o nastanku imena ovog planinskog prevoja i sela.

Jedna od tih legendi kaže da je mjesto nazvano po majkama, koje su bose danima trčale za konjima, na kojima su njihova djeca odvođena u tursko ropstvo, u čuvenom “danku u krvi”. Pa su tu padale, čemerne, ne mogavši dalje.

Turista nema, nema ni mještana koji bi uz vatru pričali priče iz davnina. Ostalo je samo dvoje hrabrih i upornih meteorologa osmatrača.

Objava Selo gorkog imena za koje ste svi čuli: Ovdje živi 1 porodica, a 2 ljudi rade posao važan za cijeli region pojavila se prvi puta na PressMedia.

Presuđeni bivši premijer FBiH Fadil Novalić, koji u državnom zatvoru izdržava četverogodišnju kaznu zatvora zbog kriminalne nabavke malina-respiratora, oglasio se na društvenim mrežama.

Iako nikada nije razjašnjeno kako se ili ko se umjesto Novalića oglašava na Facebooku, njegove poruke redovno su u javnosti.

Sad se Novalić okomio na Vladu FBiH jer je smijenila direktora Aerodroma Sarajevo, Alana Bajića (DF).

Presuđenik Novalić u svojoj objavi objašnjava kako je Aerodrom napravio sjajan rezultat i da je suludo smjenjivati upravu koja je napravila dobar rezultat.

Dalje je pričao kako su od njega stranci tražili 20 puta da Aerodrom stavi pod koncesiju, ali da je on to odbijao dok nova vlast to navodno želi sad uraditi.

No, Novalić svjesno ignorira jednu drugu činjenicu. Doba rezultat Aerodroma ne može se pripisati Bajiću.

Bajić je faktički naslijedio sve planove i ugovore vezano za proširenje kapaciteta od ranije uprave Aerodroma Sarajevo te ih samo nadgledao.

Što se tiče povećanja broja putnika, to nikakve veze nema sa Bajićem. Vlada Kantona Sarajevo uložila je milione KM u subvencije za niskobudžetne avio kompanije koje su onda pojačale letove ka Sarajevu.

Objava Novalić iz zatvora kritizira smjenu direktora Aerodroma Sarajevo. Zaboravio da je Vlada KS zaslužna za povećanje broja putnika pojavila se prvi puta na PressMedia.

Turska aviokompanija Pegasus počela je prodaju karata na liniji Tuzla - Istanbul za letove srijedom, počev od 18. decembra.

Karta iz Istanbula za Tuzlu za 18. decembar košta 37 eura, a istoga dana, kartu za let iz Tuzle za Istanbul platit ćete 38 eura.

Cijene za letove svake srijede objavljene su sve do 31. marta, a cijena karata, ovisno u kojem pravcu idete, iznosi od 37 do 40 eura.

Podsjećamo, Pegausus je krajem avgusta pokrenuo direktnu aviloniju na relaciji Tuzla - Istanbul.

Avioni Pegasusa s Međunarodnog aerodroma Tuzla na istanbulski aerodrom "Sabiha Gokcen", i obratno, lete subotom, a od 18. decembra bit će uveden i polazak srijedom.

Putnici iz Tuzle za tursku metropolu, od sredine decembra, moći će letjeti tri puta sedmično, jer od 7. oktobra letove na istoj relaciji obavlja i turska aviokompanija AJet, a oni svoje operacije obavljaju ponedjeljkom.

Pored spomenutih letova za Istanbul, putnici iz Tuzle Wizz Airom mogu letjeti do aerodroma Basel-Mulhouse-Freiburg, koji se nalazi na tromeđi Švicarske, Francuske i Njemačke, kao i u njemačke gradove Memmingen i Dortmund.

Objava Pegasus objavio cijene karata za letove na relaciji Tuzla – Istanbul pojavila se prvi puta na PressMedia.

Aerodrom Sarajevo je obznanio podatke o novim linijama koje otvara temeljem programa poticaja Turističke zajednice Kantona Sarajevo.

Norwegian pokreće letove za Copenhagen od 1.4. jednom sedmično (utorkom), da bi se linija povećala na dva sedmična leta od 23.6. (ponedjeljak i petak) kako će letjeti do 15.8, te se od 19.8. ponovo operirala jednom sedmično (utorkom) do kraja zimskog reda letenja.

Kompanija će ovog ljeta letjeti na tri linije, za Stockholm, Oslo (obje dva leta sedmično) i Copenhagen. Sve linije će biti sezonske, izvijestio je avioportal Zamaaero.

SAS u top sezoni povećava liniju za Copenhagen na dva leta sedmično, dočim će Copenhagen ovog ljeta imati dva do četiri leta sedmično.

Eurowings uvodi liniju za Berlin od 2025. godine i to dva puta sedmično (datum početka linije još nije objavljen), a od 2026. će pokrenuti letove za Hamburg (dva sedmilna leta), Dusseldorf (dva sedmična leta) i Hanover (dva sedmična leta).

Kako kompanija već leti za Cologne i Stuttgart kompanija će od 2025. imati tri, a od 2026. čak šest linija za Sarajevo. Sve linije će biti cjelogodišnje.

Wizz Air 2025. pokreće letove iz Sarajeva za Memmingen (datum još nije objavljen) koja linija će se operirati dva puta sedmično. Wizz Air će idućeg ljeta imati čak 14 sedmičnih letova iz Sarajevo jer će uz Memmingem imati još i letove za London (4 sedmično), Abu Dhabi (5 sedmično) i Rim (3 sedmično). Sve linije su cjelogodišnje osim Abu Dhabia i Memmingena koje će biti sezonske.

Swiss 2026. pokreće letove za Genevu koja će se operirati dva puta sedmično. Swiss već leti za Zurich iz Sarajeva koju liniju je prošlog ljeta operirao svakodnevno.

Na koncu Ryanair će uvesti četiri nove linije koje će objaviti na svojoj press konferenciji, dočim će kompanija ukupno imati čak 10 linija iz Sarajeva. Za sada je objavljena je nova linija Sarajevo-Stockholm koja se kreće operirati 1.4.2025.  dva puta sedmično (utorak i subota).

To znači da će Sarajevo 2025. imati 7 novih linija, sa 14 novih sedmičnih letova, a 2026. još 4 nove linije sa 8 sedmičnih letova.

Objava Objavljeni detalji o novim linijama iz Sarajeva pojavila se prvi puta na PressMedia.