Subscribe
- Never miss a story with notifications
- Gain full access to our premium content
- Browse free from up to 5 devices at once
Must read
Bivši bosanskohercegovački reprezentativac Amer Gojak i njegova supruga Irma postali su roditelji po drugi put.
Sretne vijesti Irma je podijelila na svom Instagram profilu, otkrivši ime novorođenčeta.
"Druga runda beskrajne ljubavi. Dobrodošla, Dunja", napisala je uz fotografiju iz porodilišta.
Amer je također objavio emotivnu fotografiju koja je raznježila njegove pratitelje. Na slici sjedi na kauču držeći bebu u naručju, dok starija kćerkica Uma sjedi pokraj njega i nježno ljubi sestru.
Podsjećamo, Irma i Amer vjenčali su se 2022. godine u Zagrebu, a iste godine dobili kćerku Umu.
Gojak je igrao za sarajevski Željezničar i Olimpik prije nego što je 2015. stigao u Dinamo. U zagrebačkom klubu odigrao je 207 utakmica uz 20 pogodaka i 21 asistenciju te s njim šest puta osvojio SuperSport HNL, triput SuperSport Hrvatski kup i dvaput Superkup.
Dinamo ga je 2020. poslao na posudbu u Torino, za koji je odradio 17 nastupa s jednim golom i jednom asistencijom. Vratio se potom u Maksimir na jednu sezonu, nakon čega je 2022. prodan Ferencvarošu za milion eura.
U mađarskom klubu je u početku bio važan igrač. Međutim, situacija se promijenila, a Gojak je sve rjeđe bio u ekipi. Na startu prošle sezone je otpisan u Mađarskoj. Nakon čega prelazi u redove HNK Rijeka, gdje danas igra.
Objava Amer Gojak dobio drugo dijete, objavio emotivnu fotografiju pojavila se prvi puta na PressMedia.
Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12.10 i 12.20 sati, kada je s agresorskih položaja, koji su se nalazili na području Mrkovića, ispaljena minobacačka granata kalibra 120 milimetara. Granata je pala na prepunu pijacu, ubivši 68 građana, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.
U okviru obilježavanja 5. februara, Dana sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva u periodu opsade 1992-1995. godine i 31. godišnjice od masakra na pijaci Markale, danas će biti položeno cvijeće i održana komemorativna sjednica.
Polaganje cvijeća na spomen-obilježje na pijaci Markale planirano je u 12.00 sati, a u 12.30 sati zajednička komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća s područja Kantona Sarajevo u Narodnom pozorištu, u organizaciji Kantona Sarajevo.
U vrijeme polaganja cvijeća u ulici Mula Mustafe Bašeskije, kod pijace Markale, u terminu od 12.00 do 12.30 sati (5. februara) bit će privremeno obustavljen saobraćaj.
Organizator zajedničke komemorativne sjednice je pozvao porodice i prijatelje stradalih Sarajlija da prisustvuju toj sjednici, kako bi i na ovaj način svi zajedno odali počast svim našim ubijenim sugrađanima. Samo na ovaj tužni dan, tačno prije 31 godinu, ubijeno je 68 Sarajlija, a teže i lakše ranjeno njih 142.
Pijaca i zatvorena Gradska tržnica Markale u starom dijelu Sarajeva, granatirane su u dva navrata. Nakon februara 1994. godine, u masakru na samom kraju rata, 28. augusta 1995. godine, kod Gradske tržnice Markale poginula su 43, a rajena 84 civila.
Najprometnija sarajevska pijaca Markale i tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bila je jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika opkoljenog grada. Na tom mjestu se trgovalo prehrambenim proizvodima i svim onim što je na bilo koji način moglo poslužiti građanima Sarajeva da prežive teške ratne dane i opsadu, uključujući i razmjenu informacija.
U borbi za golo preživljavanje u gradu pod opsadom tog kobnog 5. februara na pijaci Markale zatekao se veći broj ljudi čija su sjećanja na masakr i dalje svježa, a prizore krvi i dalje vide pred očima.
Tokom opsade Sarajeva poginuo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete, a više od 50.000 civila je bilo lakše ili teže ranjeno. Procjenjuje se da je oko 500.000 projektila ispaljeno na grad za vrijeme opsade, dok je zabilježeno da je dana 22. jula 1993. godine na grad ispaljeno rekordnih 3.777 projektila. Na grad je dnevno u prosjeku ispaljivano 329 granata.
Prije 31 godina na Markalama su ubijeni: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Za njihova ubistva osuđen je i komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislav Galić. Dragomira Miloševića Haški tribunal 2009. godine osudio je na 29 godina zatvora zbog terora nad civilima u Sarajevu.
Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS) pravosnažno je u martu 2019. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora, između ostalog, i za teroriziranje i granatiranje građana Sarajeva, što je također jedna od tačaka za koje je na doživotni zatvor osuđen i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS).
Objava Bio je 5. februar 1994. kada su agresori u momentu ubili 68 Sarajlija na pijaci Markale pojavila se prvi puta na PressMedia.
Najmanje 17.881 dijete među žrtvama, uključujući 214 novorođenih beba. Više od 38.000 palestinske djece ostalo je siročad u izraelskom ratu. Preko dva miliona Palestinaca prisilno je raseljeno. Izraelski zločinci uništili i oštetili više od 450.000 stambenih jedinica
The post ZLOČIN BEZ KAZNE: Više od 61.700 Palestinaca ubijeno u izraelskoj genocidnoj agresiji na Gazu appeared first on IZDVOJENO.ba.
Iako je već punih 40 godina na estradi, karijera Dragane Mirković počela je sasvim slučajno. Sanjala je da će jednoga dana završiti fakultet, naučiti engleski jezik i naći posao, no njen talenat nije mogao ostati neprimijećeno. Muzika je odabrala nju, a sve je počelo kada je imala samo 14 godina i pjevala na jednoj zabavi u rodnom selu.
'Nikada se nisam željela baviti pjevanjem. Htjela sam završiti fakultet, naučiti engleski jezik, zaposliti se, putovati… Međutim, kada sam s 14 godina pjevala na jednoj zabavi u selu, čuli su me neki ljudi iz Beograda i odmah me prozvali 'čudom od djeteta'. Na polugodištu osmog razreda došli su u našu kuću ljudi iz PGP-a i predložili da snimim ploču. To je šokiralo i moje roditelje i mene, mislili smo da su pogriješili adresu.
S obzirom na to da sam bila lijepo odgojeno dijete, bilo mi je glupo reći im 'neću'. Mama i tata su rekli: 'Dajte bar da dijete prvo završi osnovnu školu'. Pristali smo da snimim album, a tata Predrag me je pratio na svim turnejama i nastupima dok nisam napunila 18 godina', rekla je pjevačica koja se promijenila kada je počela raditi.
'Kao dijete sam ušla u svijet odraslih i u jedan ozbiljan posao koji se zove šoubiznis. Doslovno sam iz školske klupe ušla u studio i krenula na turneje s prvim pjesmama. Sve to je za mene bio veliki šok. Na scenu sam izlazila bez šminke jer je u to vrijeme bilo sramota da djevojčica bude našminkana. Kao tinejdžerica sam išla sam na velike turneje i festivale, kao što su 'Zlatni glasovi Šumadije' i 'Raspjevana jesen'… Odjednom sam se našla među najvećim zvijezdama i sve je to bio šok za mene', rekla je za Informer jednom prilikom Dragana koja priznaje da joj se nije bilo lako nositi s teretom popularnosti.
'U nekim trenucima željela sam se vratiti u školsku klupu. Teško je bilo tako mladoj osobi nositi teret popularnosti, sačuvati svoje ime, osobnost, reputaciju. Nisam željela da itko nešto pogrešno kaže o meni. Od početka karijere mi je ta misao bila u glavi, da nikako ne smijem osramotiti ni sebe ni svoju porodicu. To sve je bilo veliko opterećenje. Bilo je trenutaka kada sam rekla da ne mogu više sve to podnijeti. Ne zato što sam kukavica i što sam se predavala, nego zato što sam smatrala da ništa ja to ne moram raditi. Moja porodica je oduvijek bila dobrostojeća, tako da im nisam morala pomagati. Uvijek smo imali sve', dodala je Dragana.
Inače, maloko zna da je Dragana završila srednju trgovačku školu i da s prvim albumom njeno školovanje nije završeno.
Objava Koju školu je završila Dragana Mirković? Nije željela biti pjevačica pojavila se prvi puta na PressMedia.
U Zagrebu je otvoren takozvani Prozor života, mjesto na kojem majke mogu anonimno ostaviti neželjenu djecu. Prozor se nalazi u sklopu samostana Pohoda Marijina, uz kapelu Corpus Domini na Trešnjevci u Mošćeničkoj ulici.
Svaka majka može otvoriti prozor i ostaviti dijete bez straha od otkrivanja identiteta.
Naime, iako je prostorija za ostavljanje beba opremljena videonadzorom, on ne gleda na ulicu, već isključivo na krevetić, odnosno inkubator s grijanim gelom. U trenutku kada se u njega položi dijete, aktivira se alarm redovnicama u samostanu i na mobitelu Alberte Vrdoljak, predsjednice udruge Betlehem Zagreb.
Časne sestre potom provjeravaju videonadzor te odnose bebu u prostor samostana, nakon čega je preuzima Vrdoljak i o tome obavještava nadležne službe, prenosi Index.
Inače, ovakva praksa u svijetu funkcionira od kraja 90-ih. U SAD-u postoji preko 70 ovakvih kutija, a postavljaju se u sklopu zakona koji dekriminalizira čin ostavljanja neozlijeđene dojenčadi. Danas svaka od 50 država ima zakone o sigurnom utočištu. Otkako je postavljena prva kutija, na ovaj način predano je više od stotinu beba.
Kutije za bebe obično se nalaze u vatrogasnim postajama, odjelima hitne pomoći i bolnicama. Novorođenče je u kutiji sigurno i zaštićeno dvije minute, a onda se oglasi alarm koji upozorava nadležne da je beba unutra.
Prva kutija za neželjene bebe u Bruxellesu je postavljena 2021., a u Antwerpenu još 2000. U prosjeku se u njoj nađe jedna beba godišnje, piše Brussel Times. Njemačka i Švicarska imaju sličan sistem.
Objava U Zagrebu otvoren prvi ‘prozor života’ za ostavljanje neželjenih beba pojavila se prvi puta na PressMedia.
Poznata bosanskohercegovačka spisateljica i motivacijska govornica, Razija Čolaković, povodom Svjetskog dana hidžaba podijelila je svoje iskustvo i razmišljanja o nošenju marame, izazovima s kojima se susretala i promjenama u percepciji hidžaba kroz godine.
“Pokrila sam se 1998. godine, s 14 godina. Dijete sam bila, curetak. Hvala Ti, Bože, što sam tada stavila maramu, jer danas možda ne bih”, započinje Raza svoju objavu, koja je izazvala veliku pažnju javnosti.
Ona hidžab vidi kao Božiju uputu koju neko dobije, a neko ne. No, ističe da su se vremena promijenila te da danas postoji previše onih koji, umjesto da vjeru žive, koriste je za osude i podjele.
“Danas se svako bavi vjerom i vjerskim propisima. Niču fejsbuk-šejhovi s novim zakonima, a neke pokrivene žene sebe smatraju boljima od drugih, samo zato što su stavile komad platna na glavu”, navodi Čolaković, kritikujući i licemjerje među onima koji druge osuđuju, bilo da su pokriveni ili ne.
Govoreći o svom putu, naglašava da je uvijek živjela hidžab iz ljubavi prema Bogu, a ne pod uticajem drugih. Njene kćerke su odrasle uz nju i same donijele odluku da krenu njenim putem, bez pritiska ili nametanja.
“Uzalud je marama na glavi, ako nema ništa u glavi. Uzalud je vjera na jeziku, ako je nema u srcu”, poručuje Raza, zaključujući da je hidžab osobni izbor i da svaka žena treba da ga nosi samo ako to želi iz srca, a ne zbog pritiska društva.
Njena priča izazvala je brojne reakcije i pokazala koliko je važno da se vjera ne koristi kao sredstvo osude, već kao put ka unutrašnjem miru i duhovnoj snazi.
“Pokrila sam se davne 1998. godine. Dakle, pokrivena sam već 27 godina. Pokrivanje smatram uputom od Boga, koju neko dobije, neko ne. Ja sam tu uputu dobila s 14 godina. Dijete sam bila. Curetak. Hvala Ti, Bože, kad sam tad stavila maramu, jer danas možda ne bih. Tad sam vjerovala u iskrenost, dobrotu, poštenje, u ljude i čojstvo. Moj plemeniti efendija mi je približio ljepotu vjere, kao niko nikad.
Nisam znala da postoje i oni drugi. Gledam danas svoju curicu, ovu mlađu, ima isto godina kao ja tada… Ne zna da postoji zlo u ljudima. Pojma nema o tome.
Zašto se danas možda ne bih pokrila
Zato što se danas svako bavi vjerom i vjerskim propisima. Svako malo niču fejsbuk šejhovi, s novim zakonima. Uz to, nikle su i neke pokrivene žene, koje sebe smatraju boljima od ostalih, samo zato što su stavile taj komad platna na glavu. Zagarantirale su same sebi Džennet, pa svaku koja nije kao one, osuđuju i trpaju u Džehenemske provalije. To se zove oholost. A to nije vjerski, oholost i vjera ne idu zajedno.
Dosta je neobrazovanih ljudi, s minimalnim znanjem o bilo čemu, ali zato tačno znaju ko će u Džennet, a ko u Džehennem. I glasni su. Mnogo glasni.
Pored toga, ima i onih žena što nisu pokrivene, pa nam i one tumače vjerske propise. Ne nose maramu, ali osuđuju one koje nose. Glavni argument im je: ‘Da sam pokrivena, ili bih tu maramu nosila kako treba ili nikako’. Ne znaju takve žene da je bolje ne otvarati usta, ako se nema ništa pametno za reći.
Preduga tema je to, a ja sam već oslabila s nervnim sistemom da bih sve elaborirala. Kome? Čemu? Odavno sam se prestala zamarati s ljudima koji ne žele čuti, razumjeti ili bar s poštovanjem saslušati.
A nikada se nisam pravdala zato što živim svoj život kako želim.
Ovakva kakva jesam, putovala sam svijetom. Šetala pokrivena svjetskim metropolama, u duši mi neka milina, a u srcu ponos što sam Muslimanka, Bošnjakinja i Bosanka!
Bilo je trenutaka kad bih upitala domaćine: ‘Zašto me ovako ovi ljudi gledaju?’
Odgovor je uvijek isti: ‘Ne plaši se. Oni se samo dive. Zato gledaju.’
Da, oni mahom Kršćani u Europi se dive, a na Balkanu veliki vjernici pljuju. Čast izuzecima.
Eh, zato kažem da se danas možda ne bih pokrila, jer pored svega mnogo je upitnika iznad glave onoj koja se želi pokriti: Hoću li? Trebam li? Hoće li me Bog kazniti? Trebam li poslušati naredbu muža ili momka da se pokrijem? Kako ću izdržati? Onaj ‘šejh’ je rekao ovo, onaj drugi ono? Koji je u pravu? Smijem li, je li dozvoljeno, zabranjeno? Šta ako se pokrijem pa otkrijem? Hoće li me osuđivati?
Odgovor je: Hoće.
Za sve će te osuđivati. Bila ti pokrivena od glave do pete, ili otkrivena, isto će te osuđivati.
Zato…
Ne slušaj nikog, osim onog svog unutarnjeg glasa.
Ako se odlučiš pokriti, neka to bude u ime Boga, a ne po nečijoj želji ili iz bilo kakvog drugog interesa. Samo u ime Boga, Jedinog i Pravednog, Milostivog i Sveznajućeg Gospodara, samo tad je ispravno!
A ako misliš da pokrivanje nije za tebe, i to je sasvim u redu. Nisi zbog toga loša osoba. Vjera je u duši i između roba i Gospodara.
A ja sam te 1998. godine samo prebacila šamiju koju nikada više skinula nisam.
Jača nego ikad u svom odnosu s Bogom, osnažila sam svoj duh, koji je nesalomljiv i izgradila samopouzdanje koje je kao Svemir veliko. Mene danas ne dotiču ničija mišljenja, nikome se ne objašnjavam, ne pravdam i u potpunosti uživam u svom hidžabu. Zahvalna Gospodaru što me počastio da budem od onih koji osjetiše tu ljepotu, u punom sjaju.
Nisam svojim kćerkama nametala hidžab, niti bih to ikada radila. Samo sam uživala u ovom što jesam, a one su me gledale odrastajući uz mene. Znala sam da ne trebam puno pričati, ako hoću da moje kćerke nauče bilo šta, nego pokazati.
Pokazah im sreću i ponos zbog hidžaba, pa se moja starija kćerka pokrila, završila medresu, studira. I mlađa je krenula sestrinim stopama…
Hvala Bogu.
Eto, to je sva priča…
Pokažite zadovoljstvo ponašanjem i djelom, osmijehom i lijepim riječima, pa će svi drugi željeti ili biti kao vi, ili biti u vašem društvu.
Uzalud je marama na glavi, ako nema ništa u glavi.
Uzalud je vjera na jeziku, ako je nema u duši i srcu.
Uzalud je licemjerstvo pred ljudima, kad znamo da Bog sve vidi, čuje i zna.
Živi i pusti druge da žive…
Sretan Dan hidžaba, žene moje širom svijeta.
Razija Čolaković svojim riječima šalje snažnu poruku o važnosti slobode izbora, iskrenosti u vjeri i poštovanja prema drugima.
Njeno iskustvo pokazuje da hidžab nije samo odjevni predmet, već unutrašnja odluka koja treba biti donesena iz ljubavi prema Bogu, a ne pod pritiskom društva.
Objava Razija Čolaković o hidžabu: “Pokrila sam se s 14 godina, danas možda ne bih” pojavila se prvi puta na PressMedia.
Dvanaestogodišnjeg dječaka udario je i usmrtio tramvaj na stanici Max-Eyth-See u Stuttgart-Mühlhausenu u petak poslijepodne, 31. januara.
Prema prvim rezultatima uviđajima, drugo dijete (13) navodno je nakon svađe gurnulo dvanaestogodišnjaka na nailazeći tramvaj.
Tragedija u Stuttgart-Mühlhausenu
Incident se dogodio oko podneva na postaji u blizini Max-Eyth-See. Dijete je udario tramvaj U12 nakon čega je stradao.
Policijski glasnogovornik odbio je reći jesu li u tučnjavi sudjelovala i druga djeca.
Kada je policija razgovarala s osumnjičenikom, bila je prisutna majka 13-godišnjaka. Potom je predan Uredu za mladež.
U tramvaju je bilo nekoliko ljudi – glasnogovornik nije mogao reći koliko. No, pretpostavlja se da ima mnogo svjedoka. O njima se brinuo tim za krizne intervencije, navode njemački mediji, piše Fenix Magazin.
Objava Užas u Njemačkoj: Dječak (12) poginuo nakon što ga je 13-godišnjak poslije svađe gurnuo pod tramvaj pojavila se prvi puta na PressMedia.
Subscribe
- Never miss a story with notifications
- Gain full access to our premium content
- Browse free from up to 5 devices at once
Must read
U ponedjeljak, 3. februara, u organizaciji Federalnog ministarstva trgovine u sjedištu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu održan je sastanak sa predstavnicima trgovina i prehrambenih proizvođača na kojem su razmatrani načini za poboljšanje situacije u vezi sa trenutnim cijenama na tržištu.
Nekoliko dana kasnije, svjedoci smo prvih "efekata" tog sastanka. Naime, kompanija Klas, koja je najveći proizvođač hljeba i peciva u Kantonu Sarajevo, ponovo je podigla cijene.
Kako Faktor saznaje iz izvora bliskih Vladi FBiH, prehrambeni proizvođači nisu na sastanku najavili poskupljenje.
Tako je cijena polubijelog hljeba, najprodavanijeg Klasovog proizvoda, dvije KM, a u pojedinim trgovačkim lancima i 2,1 KM.
Igre bez granica sa cijenama hljeba traju od početka 2025. godine. Krajem decembra polubijeli hljeb je koštao 1,7 KM, pa je početkom januara skočio na dvije KM.
- Uslijed lančanog poskupljenja svih ključnih sirovina došlo je do prilagođavanja cijena proizvoda iz našeg asortimana, uključujući i hljeb.
Razlozi za povećanje cijena direktno su povezani s kontinuiranim rastom cijena sirovina, energije, goriva i drugih operativnih troškova - naveli su tada iz Klasa.
Međutim, nakon svega nekoliko dana, a na intervenciju Federalnog ministarstva trgovine, cijene su vraćene na 1,7 KM. Ministarstvo je reagovalo jer se poskupljenje pravdalo povećanjem cijena pšenice na berzama za 15 posto. S obzirom na to da su se zalihe pšenice nabavile ranije, po nižim cijenama, opravdanog razloga za poskupljenje nije bilo.
No Klas je i februar otvorio poskupljenjem. Novinari Faktora su zatražili objašnjenje zašto su se ovaj put odlučili za poskupljenje, ali do objave ovog teksta iz Klasa nisu odgovorili na naš upit.
Možda se odgovor o poskupljenju nalazi u sljedećem. Naime, naredne sedmice trebalo bi se znati hoće li se nastaviti projekat "zaključavamo cijene". U dosadašnjem dijelu ove akcije polubijeli hljeb je bio neizostavni dio liste.
Da je ostao na 1,7 KM, morao bi ići na minimalno 1,65 KM, kao što je to bio slučaj ranije. Ovako sa 2 ili 2,1 KM ako pojeftini 10 ili 20 feninga, teško da će biti više, proizvođač je opet profitirao, a ceh će platiti kao i uvijek građani.
Objava Igre bez granica: Klasov hljeb u decembru koštao 1,7 KM, u januaru 2 KM, sad je i 2,10 KM pojavila se prvi puta na PressMedia.
Iako je meni vrijeme apstraktan pojam otkako znam za sebe, zato i često kasnim i ne znam koji je dan ili datum, do nekih stvari kao što su ginekološki ili dentalni godišnji pregledi držim gotovo u sekundu. Otkako sam punoljetna držim do svog intimnog zdravlja i manje-više sam tu jako odgovorna. Papa test jednom godišnje, uredan uvijek, i tako godinama sve dok eto, odjednom nije bio, piše Živim.hr.
Bila sam u dugogodišnjoj vezi, mlada, zaljubljena van svake mjere i jednako tako i vjerna, ali stigao je loš Papa nalaz. Ništa strašno, rješivo kurom antibiotika, ali kako sad i odakle?
Tada, zelena od niti 24 godine, smrtno zaljubljena i, barem u svojoj glavi, u vezi s osobom s kojom ću imati djecu, obitelj i budućnost do kraja života ni pomislila nisam da nalaz nije moja greška. Kako se nije radilo o isključivo spolno prenosivoj bolesti (ureaplazma) bez imalo sumnje u njega posumnjala sam u materijale koje nosim na treningu, razne fitness centre i njihove sanitarne čvorove, vlastitu higijenu i slično. Ni u jednom mojem scenariju nije bila mogućnost da mi je to netko donio i da imam rogove kakvih nema ni kod najtrofejnijih lovaca.
Je li mi trebala ta lekcija u životu?
Obavila sam svoj antibiotik, idući je nalaz bio uredan, veza se nastavila dalje još nekoliko mjeseci kad je, gle čuda, došla i javna dojava da sam prevarena. Ne pišem ovo zbog toga, jer nisam ni prva, a bome ni zadnja koja je tako bila povrijeđena nego pišem zbog nečega što mi je nehotice, a vjerojatno i u tom beskrajnom povjerenju koje sam prema njemu imala, promaknulo.
Mama mi je već tada, čim je došao loš nalaz htjela sugerirati da to baš i nije normalno i da provjerim što i kako. Tek mjesecima kasnije mi je iskočilo da me upozoravala i da je, da sam ju čula, mogla spriječiti katastrofu koja se dogodila oko pola godine kasnije. Znala je. Nije bila balava ko ja, imala je i svojih rogovlja, kao i loših nalaza, i znala je da me netko vuče za nos. Ali, nije uspjela doprijeti do mene i pustila me da se zaletim u zid. Teškog srca, kako mi je rekla i vjerujem joj, pustila je da se opečem jer je jednako tako znala (i tu je vjerojatno isto bila u pravu) da bi ta veza nakon još godine dvije meni dosadila.
Na kraju je ispalo najbolje za mene, ali ne mogu se ne zapitati da kako bi bilo da sam je tad čula Kako bi mi zazvonilo tad da mi vlastita mater u lice kaže: „E, Ana, ovaj je*e okolo.“
Vrlo vjerojatno bih se zaklala s njom i prekinula sve odnose, te na koncu imala isti finale spomenute veze jer taj nikad ništa nije priznao iako su svi sve znali, od mog ginekologa, prijatelja do medija. Je li mi trebala ta lekcija u životu? Vrlo vjerojatno.
Jesam li zbog toga nepovjerljivija prema gotovo svima Sasvim sigurno, ali ne muči me toliko ni povrijeđen ego ni reputacija ni tračevi ni sve što se kasnije zbilo. Ono što mi je uvijek bilo, a i bit će, neoprostivo je kad mi se netko umiješa u moje psihofizičko zdravlje. A ta veza je, pogotovo pred kraj, to napravila.
Jesam li donekle i ja to dopustila Možda, ali tad nisam znala bolje i samo sam vjerovala svemu što govori i piše. Spustila sam sve svoje obrane i zidove i osjećala se sigurno kako nikad prije ni kasnije nisam jer to je to, to je čovjek s kojim želim bore, sijede, umjetne kukove i unuke. Ništa me tad od toga nije moglo odbiti, čak i onda kad sam i sama krenula sumnjati u nevjeru, rekla sam mu u lice da mi samo prizna i da ćemo riješiti.
Kunem se svime što mi je vrijedno, u tom trenutku bila sam mrtva ozbiljna i htjela prijeći preko toga samo da zadržim tu bajku koju sam godinama, zajedno s njim, njegovala. Da dobijem tu budućnost koju smo zajedno, barem sam mislila da jesmo, gradili.
I sad, puno godina kasnije, znam da i jesmo prešli preko toga, zajedno, da bih gotovo sigurno ja otišla iz te veze nedugo kasnije. Ne zbog prevare nego zbog zidova kojih ni u jednom trenutku od početka do kraja nije bilo, ali bi u međuvremenu narasli. Ne bih mogla to učiniti sebi i ponavljam, svom psihofizičkom zdravlju.
Biste li rekli?
Nikad u životu nisam bila s druge strane priče pa da ja svjedočim nečijoj prevari i recimo to moram reći prijateljici, mami, nekome svome. Najiskrenije, ne znam ni bih li ni kako bih. Vjerojatnije bih se prvo obratila osobi koja vara, a ne onoj prevarenoj, ali opet ne znam što bih time postigla. Da se meni opet isto dogodi, unatoč iskustvu koje imam, ne znam bih li voljela saznati.
Naravno da ne bih voljela živjeti rogata, no ne znam bih li htjela ponovno prolaziti isto i ja, takva kakva jesam, brinula bih se za svoju frendicu koja mi priznaje nešto bolno meni jer znam da i nju boli. Bila bih preponosna i prezahvalna što imam takvu prijateljicu ili prijatelja, ali bih bila i ljuta što mi ta osoba ruši iluziju iako me spašava katastrofe kao što me onomad pokušala moja mama.
Trebalo bi, kao i prije, vremena. Prekid bi se sasvim sigurno dogodio u rekordnom roku, ali vrijeme da se zbrojim i oduzmem kako sa sobom pa tako i sa svim upletenim ljudima ne mogu izmjeriti. Ono što znam, i godinama prakticiram između ostalog i zbog te situacije u prošlosti jesu terapije, razgovori, boravak kako sama sa sobom tako i s ljudima koji me pune. Jer i tad sam zahvaljujući svemu tome preživjela i vratila se nazad na noge.
Često znam naletjeti na pitanje biste li svom frendu ili frendici rekli da ga/ju varaju? Ne znam, na prvu instinktivno svi viču da bi, vrlo vjerojatno bih i ja, ali bih prije svega stala i razmislila kako i zašto. Prebacujem li na nju/njega taj teret jer ga ja ne mogu nositi ili zato što mi je toliko stalo do frenda/frendice i bit ću s njim/njom čitav proces zacjeljivanja
Loš Papa nalaz meni je bio taj frend/frendica koji je vrištao s papira i osvijestio me, možda i sa zakašnjenjem, da zaslužujem bolje. Da se trebam više brinuti za sebe, a ne za druge i da trebam više vjerovati kako sebi, tako ljudima koji mi zbilja žele dobro.
Do idućeg puta, ne dajte svoje zdravlje nikome. Nikad.
Objava Bila sam naivna… Krivila sam sebe za loš nalaz Papa testa, a onda je došla i javna dojava – prevario me! pojavila se prvi puta na PressMedia.
Muzičar Goran Bregović jednom prilikom se prisjetio kako je izgledao provod s pokojnim Džejom Ramadanovskim i sve šokirao detaljima.
Naime, Bregović je u jednom intervjuu opisao provod s legendarnim pjevačem u jednoj kavani kada je došlo i do pucnjave.
'Džej me je pozvao i rekao da ide ekipa s Dorćola u jednu kavanu u provod i želi da pođem s njima. Otišli smo u tu kafanu gdje je bilo puno profesionalnih pjevača. Bio je baš dobar provod. I sad mi sjedimo, gledamo u stepenice kojima se silazi u kafanu… Odjednom se pojavljuje jedan u kupaćim gaćama, vadi pištolj iz gaća i kreće pucati. Puca u zvučnike, puca u klavijature. I svi popadaše pod stolove. Jedini ja sjedim', ispričao je Bregović.
'Ovi krenuli izlaziti ispod stolova, a jedan frajer s buketom ruža prilazi i pruža buket pjevačici Mini, a drugi vadi prsten i prosi je. Poslije je sve krenulo u nekom drugom ritmu, krenulo ka svadbi. I nitko nije zvao policiju. Poslije su neki zamjerili Džeju što nije zvao onog tipa u gaćama. Zaboravili su ga pozvati u izlazak i on je došao da im objasni da to ne može tako. Sutradan je on zvao da se ispriča što je to učinio', rekao je Bregović.
Kako kaže, poslije su mu brojni 'žestoki' momci čestitali što je imao dobre živce jer je ostao sjediti.
'A ja kontam, ma kakvi živci, nego imam slabe reflekse', našalio se Brega na vlastiti račun.
Objava Kad su vidjeli što vadi iz gaća, svi su se bacili pod stol: Bregović iznio šokantne detalje pucnjave, s njim je bio i on pojavila se prvi puta na PressMedia.
U ponedjeljak, 3. februara, u organizaciji Federalnog ministarstva trgovine u sjedištu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu održan je sastanak sa predstavnicima trgovina i prehrambenih proizvođača na kojem su razmatrani načini za poboljšanje situacije u vezi sa trenutnim cijenama na tržištu.
Nekoliko dana kasnije, svjedoci smo prvih "efekata" tog sastanka. Naime, kompanija Klas, koja je najveći proizvođač hljeba i peciva u Kantonu Sarajevo, ponovo je podigla cijene.
Kako Faktor saznaje iz izvora bliskih Vladi FBiH, prehrambeni proizvođači nisu na sastanku najavili poskupljenje.
Tako je cijena polubijelog hljeba, najprodavanijeg Klasovog proizvoda, dvije KM, a u pojedinim trgovačkim lancima i 2,1 KM.
Igre bez granica sa cijenama hljeba traju od početka 2025. godine. Krajem decembra polubijeli hljeb je koštao 1,7 KM, pa je početkom januara skočio na dvije KM.
- Uslijed lančanog poskupljenja svih ključnih sirovina došlo je do prilagođavanja cijena proizvoda iz našeg asortimana, uključujući i hljeb.
Razlozi za povećanje cijena direktno su povezani s kontinuiranim rastom cijena sirovina, energije, goriva i drugih operativnih troškova - naveli su tada iz Klasa.
Međutim, nakon svega nekoliko dana, a na intervenciju Federalnog ministarstva trgovine, cijene su vraćene na 1,7 KM. Ministarstvo je reagovalo jer se poskupljenje pravdalo povećanjem cijena pšenice na berzama za 15 posto. S obzirom na to da su se zalihe pšenice nabavile ranije, po nižim cijenama, opravdanog razloga za poskupljenje nije bilo.
No Klas je i februar otvorio poskupljenjem. Novinari Faktora su zatražili objašnjenje zašto su se ovaj put odlučili za poskupljenje, ali do objave ovog teksta iz Klasa nisu odgovorili na naš upit.
Možda se odgovor o poskupljenju nalazi u sljedećem. Naime, naredne sedmice trebalo bi se znati hoće li se nastaviti projekat "zaključavamo cijene". U dosadašnjem dijelu ove akcije polubijeli hljeb je bio neizostavni dio liste.
Da je ostao na 1,7 KM, morao bi ići na minimalno 1,65 KM, kao što je to bio slučaj ranije. Ovako sa 2 ili 2,1 KM ako pojeftini 10 ili 20 feninga, teško da će biti više, proizvođač je opet profitirao, a ceh će platiti kao i uvijek građani.
Objava Igre bez granica: Klasov hljeb u decembru koštao 1,7 KM, u januaru 2 KM, sad je i 2,10 KM pojavila se prvi puta na PressMedia.
Iako je meni vrijeme apstraktan pojam otkako znam za sebe, zato i često kasnim i ne znam koji je dan ili datum, do nekih stvari kao što su ginekološki ili dentalni godišnji pregledi držim gotovo u sekundu. Otkako sam punoljetna držim do svog intimnog zdravlja i manje-više sam tu jako odgovorna. Papa test jednom godišnje, uredan uvijek, i tako godinama sve dok eto, odjednom nije bio, piše Živim.hr.
Bila sam u dugogodišnjoj vezi, mlada, zaljubljena van svake mjere i jednako tako i vjerna, ali stigao je loš Papa nalaz. Ništa strašno, rješivo kurom antibiotika, ali kako sad i odakle?
Tada, zelena od niti 24 godine, smrtno zaljubljena i, barem u svojoj glavi, u vezi s osobom s kojom ću imati djecu, obitelj i budućnost do kraja života ni pomislila nisam da nalaz nije moja greška. Kako se nije radilo o isključivo spolno prenosivoj bolesti (ureaplazma) bez imalo sumnje u njega posumnjala sam u materijale koje nosim na treningu, razne fitness centre i njihove sanitarne čvorove, vlastitu higijenu i slično. Ni u jednom mojem scenariju nije bila mogućnost da mi je to netko donio i da imam rogove kakvih nema ni kod najtrofejnijih lovaca.
Je li mi trebala ta lekcija u životu?
Obavila sam svoj antibiotik, idući je nalaz bio uredan, veza se nastavila dalje još nekoliko mjeseci kad je, gle čuda, došla i javna dojava da sam prevarena. Ne pišem ovo zbog toga, jer nisam ni prva, a bome ni zadnja koja je tako bila povrijeđena nego pišem zbog nečega što mi je nehotice, a vjerojatno i u tom beskrajnom povjerenju koje sam prema njemu imala, promaknulo.
Mama mi je već tada, čim je došao loš nalaz htjela sugerirati da to baš i nije normalno i da provjerim što i kako. Tek mjesecima kasnije mi je iskočilo da me upozoravala i da je, da sam ju čula, mogla spriječiti katastrofu koja se dogodila oko pola godine kasnije. Znala je. Nije bila balava ko ja, imala je i svojih rogovlja, kao i loših nalaza, i znala je da me netko vuče za nos. Ali, nije uspjela doprijeti do mene i pustila me da se zaletim u zid. Teškog srca, kako mi je rekla i vjerujem joj, pustila je da se opečem jer je jednako tako znala (i tu je vjerojatno isto bila u pravu) da bi ta veza nakon još godine dvije meni dosadila.
Na kraju je ispalo najbolje za mene, ali ne mogu se ne zapitati da kako bi bilo da sam je tad čula Kako bi mi zazvonilo tad da mi vlastita mater u lice kaže: „E, Ana, ovaj je*e okolo.“
Vrlo vjerojatno bih se zaklala s njom i prekinula sve odnose, te na koncu imala isti finale spomenute veze jer taj nikad ništa nije priznao iako su svi sve znali, od mog ginekologa, prijatelja do medija. Je li mi trebala ta lekcija u životu? Vrlo vjerojatno.
Jesam li zbog toga nepovjerljivija prema gotovo svima Sasvim sigurno, ali ne muči me toliko ni povrijeđen ego ni reputacija ni tračevi ni sve što se kasnije zbilo. Ono što mi je uvijek bilo, a i bit će, neoprostivo je kad mi se netko umiješa u moje psihofizičko zdravlje. A ta veza je, pogotovo pred kraj, to napravila.
Jesam li donekle i ja to dopustila Možda, ali tad nisam znala bolje i samo sam vjerovala svemu što govori i piše. Spustila sam sve svoje obrane i zidove i osjećala se sigurno kako nikad prije ni kasnije nisam jer to je to, to je čovjek s kojim želim bore, sijede, umjetne kukove i unuke. Ništa me tad od toga nije moglo odbiti, čak i onda kad sam i sama krenula sumnjati u nevjeru, rekla sam mu u lice da mi samo prizna i da ćemo riješiti.
Kunem se svime što mi je vrijedno, u tom trenutku bila sam mrtva ozbiljna i htjela prijeći preko toga samo da zadržim tu bajku koju sam godinama, zajedno s njim, njegovala. Da dobijem tu budućnost koju smo zajedno, barem sam mislila da jesmo, gradili.
I sad, puno godina kasnije, znam da i jesmo prešli preko toga, zajedno, da bih gotovo sigurno ja otišla iz te veze nedugo kasnije. Ne zbog prevare nego zbog zidova kojih ni u jednom trenutku od početka do kraja nije bilo, ali bi u međuvremenu narasli. Ne bih mogla to učiniti sebi i ponavljam, svom psihofizičkom zdravlju.
Biste li rekli?
Nikad u životu nisam bila s druge strane priče pa da ja svjedočim nečijoj prevari i recimo to moram reći prijateljici, mami, nekome svome. Najiskrenije, ne znam ni bih li ni kako bih. Vjerojatnije bih se prvo obratila osobi koja vara, a ne onoj prevarenoj, ali opet ne znam što bih time postigla. Da se meni opet isto dogodi, unatoč iskustvu koje imam, ne znam bih li voljela saznati.
Naravno da ne bih voljela živjeti rogata, no ne znam bih li htjela ponovno prolaziti isto i ja, takva kakva jesam, brinula bih se za svoju frendicu koja mi priznaje nešto bolno meni jer znam da i nju boli. Bila bih preponosna i prezahvalna što imam takvu prijateljicu ili prijatelja, ali bih bila i ljuta što mi ta osoba ruši iluziju iako me spašava katastrofe kao što me onomad pokušala moja mama.
Trebalo bi, kao i prije, vremena. Prekid bi se sasvim sigurno dogodio u rekordnom roku, ali vrijeme da se zbrojim i oduzmem kako sa sobom pa tako i sa svim upletenim ljudima ne mogu izmjeriti. Ono što znam, i godinama prakticiram između ostalog i zbog te situacije u prošlosti jesu terapije, razgovori, boravak kako sama sa sobom tako i s ljudima koji me pune. Jer i tad sam zahvaljujući svemu tome preživjela i vratila se nazad na noge.
Često znam naletjeti na pitanje biste li svom frendu ili frendici rekli da ga/ju varaju? Ne znam, na prvu instinktivno svi viču da bi, vrlo vjerojatno bih i ja, ali bih prije svega stala i razmislila kako i zašto. Prebacujem li na nju/njega taj teret jer ga ja ne mogu nositi ili zato što mi je toliko stalo do frenda/frendice i bit ću s njim/njom čitav proces zacjeljivanja
Loš Papa nalaz meni je bio taj frend/frendica koji je vrištao s papira i osvijestio me, možda i sa zakašnjenjem, da zaslužujem bolje. Da se trebam više brinuti za sebe, a ne za druge i da trebam više vjerovati kako sebi, tako ljudima koji mi zbilja žele dobro.
Do idućeg puta, ne dajte svoje zdravlje nikome. Nikad.
Objava Bila sam naivna… Krivila sam sebe za loš nalaz Papa testa, a onda je došla i javna dojava – prevario me! pojavila se prvi puta na PressMedia.
Muzičar Goran Bregović jednom prilikom se prisjetio kako je izgledao provod s pokojnim Džejom Ramadanovskim i sve šokirao detaljima.
Naime, Bregović je u jednom intervjuu opisao provod s legendarnim pjevačem u jednoj kavani kada je došlo i do pucnjave.
'Džej me je pozvao i rekao da ide ekipa s Dorćola u jednu kavanu u provod i želi da pođem s njima. Otišli smo u tu kafanu gdje je bilo puno profesionalnih pjevača. Bio je baš dobar provod. I sad mi sjedimo, gledamo u stepenice kojima se silazi u kafanu… Odjednom se pojavljuje jedan u kupaćim gaćama, vadi pištolj iz gaća i kreće pucati. Puca u zvučnike, puca u klavijature. I svi popadaše pod stolove. Jedini ja sjedim', ispričao je Bregović.
'Ovi krenuli izlaziti ispod stolova, a jedan frajer s buketom ruža prilazi i pruža buket pjevačici Mini, a drugi vadi prsten i prosi je. Poslije je sve krenulo u nekom drugom ritmu, krenulo ka svadbi. I nitko nije zvao policiju. Poslije su neki zamjerili Džeju što nije zvao onog tipa u gaćama. Zaboravili su ga pozvati u izlazak i on je došao da im objasni da to ne može tako. Sutradan je on zvao da se ispriča što je to učinio', rekao je Bregović.
Kako kaže, poslije su mu brojni 'žestoki' momci čestitali što je imao dobre živce jer je ostao sjediti.
'A ja kontam, ma kakvi živci, nego imam slabe reflekse', našalio se Brega na vlastiti račun.
Objava Kad su vidjeli što vadi iz gaća, svi su se bacili pod stol: Bregović iznio šokantne detalje pucnjave, s njim je bio i on pojavila se prvi puta na PressMedia.
© 2024 BiH Vijesti