Tag: rak

Rak ne može skinuti osmijeh sa Edinovog lica. Za njega je ponovo pokrenut apel sa brojem 17047. Pozivom donirate 2 KM.

Edin Porča iz Sarajeva 41-godišnji  je otac dvojice prekrasnih dječaka, Ahmeda koji ima 12 godina i devetogodišnjeg Samira. On boluje od karcinoma debelog crijeva s metastazama na jetri i maloj zdjelici.

Koju agoniju prolazi porodica Porča od 2021. godine kada je Edin dobio ovu strašnu dijagnozu, samo oni znaju. Brojne kemoterapije su iza njega i mnogobrojni sati provedeni u dnevnim bolnicama u Turskoj i na KCUS-u.

Njemu su nakon genetskog testa bh. ljekari preporučili još pet ciklusa imunoterapije, čija vrijednost je 14.700 eura. Navedene terapije djeluju i karcinom se smanjuje, ali Edin koji živi u domaćinstvu sa suprugom, djecom, te majkom ne može si priuštiti ove lijekove.

On je nažalost penzionisan zbog njegovog zdravstvenog stanja, supruga ne radi jer se brine o njihovim dječacima.

Pomozimo Edinu i ovaj put, a osim poziva na broj 17047 donacije su moguće klikom na opciju "Doniraj odmah" ili naših žiro računa.

Za korisnike BBI, Union i Asa banke, omogućena je i donacija putem KVIKO aplikacije, uz obavezno naglašavanje svrhe uplate. Za klijente Intesa Sanpaolo Banke omogućena je donacija putem m-Intesa mobilne aplikacije, jednokratno ili uz svaki nalog plaćanja.

Računi za uplate dostupni su ovdje.

Objava Pomozimo da Edin pobijedi rak i da dvojica dječaka rastu uz svog babu pojavila se prvi puta na PressMedia.

Prema najnovijem izvještaju Američke asocijacije za istraživanje raka (AACR), rak dojke i debelog crijeva sve češće pogađa odrasle mlađe od 50 godina, a konzumacija alkohola može biti jedan od faktora koji doprinosi ovom zabrinjavajućem trendu. Iako su stope smrtnosti od raka općenito opale zahvaljujući novim lijekovima i poboljšanoj terapiji, broj oboljelih od nekih vrsta karcinoma, posebno onih gastrointestinalnog sistema, raste, što je posebno uočljivo među mlađim odraslima.

Izvještaj procjenjuje da je čak 40 posto svih slučajeva raka povezano s faktorima koji se mogu mijenjati, kao što su konzumacija alkohola, pušenje, nezdrava ishrana, nedostatak fizičke aktivnosti i izloženost štetnim materijama. U skladu s tim, preporučuje se smanjenje unosa alkohola i promjena načina života kao ključni koraci u smanjenju rizika od razvoja raka.

Autori izvještaja također naglašavaju važnost podizanja svijesti putem javnih kampanja i predlažu uvođenje posebnih upozorenja na alkoholna pića koja bi se odnosila na rizik od raka.

Posljednjih godina došlo je do značajnog preispitivanja percepcije da umjerena konzumacija alkohola može imati zaštitni učinak na srce. Nedavna velika studija, koja je pratila više od 135.000 starijih Britanaca tokom deset godina, nije pronašla koristi za srce kod osoba koje umjereno piju alkohol. Štaviše, i umjereni i povremeni konzumenti alkohola pokazali su veću stopu smrtnosti od raka u poređenju s onima koji piju povremeno.

Posebno zabrinjavajući je podatak da čak 51 posto ljudi nije svjesno da alkohol povećava rizik od raka, prema epidemiologu Jane Figueiredo iz Instituta Cedars-Sinai u Los Angelesu. Alkohol povećava rizik od šest vrsta maligniteta, uključujući rak dojke, debelog crijeva, jetre i želuca, a prema podacima iz 2019. godine, 5.4 posto svih dijagnoza raka u Sjedinjenim Američkim Državama pripisuje se konzumaciji alkohola.

Među mlađim odraslima, posebno onima u 30-im godinama, zabilježen je značajan porast broja slučajeva raka dojke, štitne žlijezde i debelog crijeva između 2010. i 2019. godine. Stope raka debelog crijeva kod osoba mlađih od 50 godina povećavale su se za 1.9 posto svake godine u periodu od 2011. do 2019. godine.

Iako su nove terapije omogućile duže preživljavanje pacijenata oboljelih od raka, posebno žena starijih od 50 godina s rakom dojke, stope ovih maligniteta kod mladih odraslih osoba i dalje rastu. Stručnjaci naglašavaju da je posebno važno smanjiti unos alkohola, jer dugotrajna i učestala konzumacija alkohola povećava rizik od razvoja ovih bolesti kasnije u životu.

Konzumacija alkohola također utiče na crijevnu mikrofloru, što može igrati važnu ulogu u razvoju i širenju karcinoma, a kod žena može povećati nivo hormona estrogena, što dodatno povećava rizik od raka dojke.

Osim toga, izvještaj upozorava da konzumacija alkohola tokom trudnoće povećava rizik od leukemije kod djece, što je još jedan razlog zbog kojeg se ženama savjetuje da izbjegavaju alkohol tokom trudnoće.

Reduciranje konzumacije alkohola i promjena životnih navika stoga su ključni koraci za smanjenje rizika od ovih sve prisutnijih maligniteta.

Objava Spustit ćete čašu: Istraživanje otkrilo zabrinjavajuću povezanost između alkohola i raka pojavila se prvi puta na PressMedia.

"Građani Bosne i Hercegovine zaslužuju ništa manje nego robusnu demokratsku vladu, razvoj koji donosi priliku i dostojanstvo za sve, ne samo za nekolicinu i, što je najvažnije, smisao za jedinstvo koji odbija konflikt u korist budućnosti mira i pomirenja. Korupcija i ograničene prilike su glavni razlog za mnoge mlade, dobro obrazovane, pojedince, da biraju da napuste zemlju u potrazi za boljom budućnošću za sebe i svoju djecu"

The post BiH TREBA ROBUSNU VLADU: Objavljujemo autorski tekst austrijske ministrice Alme Zadić appeared first on IZDVOJENO.ba.

Njemački golman Georg Koch (52), kojeg ovdašnja javnost najviše pamti po vremenu provedenom u Dinamu iz Zagreba, saopštio je kako ima rak gušterače u terminalnoj fazi.

Koch je priznao da su mu doktori rekli kako će uskoro umrijeti, a u razgovoru za Sport1 je poručio da mu je to posljednji intervju.

"Ima dana kada sam depresivan i glava mi je prazna, ali ima i dana kada bih mogao čupati drveće. To se ne može objasniti. Ne mogu reći kako će biti sutra. Ponekad sam navečer dobro raspoložen. Legnem u krevet, a ujutro ne mogu disati", rekao je Koch, kojem su ljekari davali šest mjeseci života sredinom prošle godine kada je saznao za bolest. Srećom, i dalje je živ.

"Prošao sam hemoterapije i uzimao lijek iz Sjedinjenih Američkih Država koji nažalost nije odobren u Njemačkoj. Koštao me nekoliko maraka, ali zato sam još živ. To je dobra stvar".

Njemački novinar pitao ga je zapita li se ikada "zašto ja".

"Uopće se ne radi o meni. Toliko je ljudi koji žive s rakom i drugim bolestima. Ne želim se stavljati u prvim plan. Ne pitam se 'zašto ja'. Možemo ovakav intervju napraviti s bilo kim, i oni se to pitaju. Ovo je moj posljednji intervju. To da mogu o tome ovdje govoriti leži u činjenici da sam kao golman u prvom planu".

Pred kamerama njemačke televizije nosio je majicu s natpisom "do gorkog kraja".

"To je moj humor, to sam ja", rekao je Koch i dodao kako mora ustrajati i boriti se.

Na pitanje kako je reagirao kada je 2023. saznao dijagnozu, suznih očiju odgovorio je:

"Sada moram emocije držati pod kontrolom. Iznenada sam bio iščupan iz života, sa samo tri rečenice. Znao sam da se moram boriti, uvijek je bilo tako u mom životu. Morao sam se boriti i za poziciju na golu. Naravno da nisam odmah svima rekao. Bilo mi je jasno da nema odustajanja".

Posljednje mjesece provodi na selu jer, kaže, ne treba svakodnevno biti na naslovnicama medija. Kao vrhunac života izdvojio je rođenje sina i kćeri, a na kraju je rekao da više nema nikakvih želja.

"Ponekad poželim da sve ovo brže prođe, ovo je mučenje za glavu. Veselim se što su djevojka i moja djeca uz mene", zaključio je Koch.

Objava Bivši golman Dinama rastužio javnost: Uskoro umirem, ovo je moj posljednji intervju pojavila se prvi puta na PressMedia.

Poslije 28 godina, Eldar i Milena su na nevjerovatan način saznali da su brat i sestra.

Na vrata porodice porodice Nurković iz Sarajeva prije više od 25 godina zakucala je jedna žena. Nosila je u rukama malu djevojčicu. Držeći je čvrsto izgovorila je rečenicu koja će živote svih prisutnih u trenu okrenuti naopačke: “Dobar dan, gospođo. Ništa mi ne treba od vas, samo želim vašem mužu da kažem da ima još jedno dijete”.

Četiri godine od tog susreta, na samrti – muž je supruzi odlučio da prizna da djevojčica nije bila greška i da njihov sin Eldar ima rođenu sestru.

– Otac mi je bio profesor Ekonomskog fakultetu u Beogradu, a mama je doktorka. Tata je u tridesetim godinama saznao da ima rak, liječio se gdje god je mogao u bivšoj SFRJ, pokušavao i u inostranstvu. Moja mama je uvijek putovala s njim zbog liječenja, tako da su me uglavnom odgajali baka i deka. Kada je već bilo jasno da je tata na samrti, neka žena nam se pojavila na vratima. Sa sobom je imala dijete. Rekla je tati da ima kćerku za koju nije znao, ali da misli da treba da je vidi dok je živ. Pokupila se i otišla. To je bio šok i za njega i za moju majku. Kada sam imao četiri godine, moj otac je umro, a sa njim i ta tajna. Majka je ćutala sve dok nisam postao punoljetan – priča svoju filmsku životnu priču za Blic poznati fotograf iz BiH Eldar Nurković.

Mala Milena, tajni plod zabranjene ljubavi

– Tek kada sam napunio 18 godina, mama mi je rekla da imam polusestru i da ukoliko želim da je vidim, mogu da je potražim. Ispostavilo se da moja sestrica nije bila plod veze za jednu noć već dijete prave ljubavi. Otac je imao dugogodišnju vezu iz prošlosti, ali bili su različite nacionalnosti i roditelji te djevojke nisu odobravali njihovu vezu. To je bila zabranjena ljubav i od početka je bila osuđena na neuspjeh. Kada je ta ljubav pukla, moj otac je upoznao moju majku i rodio sam se ja – kaže Eldar. Bijesan što su godinama od njega krili da ima sestru, mladić se dao u potragu.

“Zdravo, zovem se Eldar Nurković, živim u Sarajevu i postoji mogućnost da sam ja tvoj brat”

– Želio sam da je pronađem. Nisam imao mnogo informacija koje bi me do nje dovele. Znao sam samo ime i prezime stare ljubavi mog oca. Od nekih ljudi koji su sa njim bili bliski saznao sam da je Srpkinja i da je živjela u Mostaru. Kada sam napokon došao do adrese, saznao sam da su zbog rata otišli u Srbiju, a možda i negdje dalje. Opet sam se nalazio na samom početku.

Sve te godine sam razmišljao kako bih volio da je pronađem, da je upoznam, da popunim tu ogromnu prazninu u životu koji je bio pun nekih gubitaka.

Moja sestra nije znala da postojim. Pretraživao sam imenike, zvao mnoge brojeve telefona. Preko najrazličitijih ljudi sam pokušao saznati bilo kakvu informaciju. Saznao sam da se zove Milena. Razmišljao sam da postoji mogućnost da se sestra udala i promijenila prezime. To je već bila gotovo nikakva šansa da je nađem. Izgubio sam svaku nadu. Onda su se pojavile društvene mreže – priča Nurković kako je tekla potraga koja je djelovala nemoguće.

Sve dok nije uspjela.

– Tri godine sam je tražio na Fejsbuku, bezuspješno. Tokom treće godine traženja pronašao sam nekoliko djevojaka pod istim imenom. Svakoj toj djevojci sam poslao poruku, koja je imala krajnje neobičan sadržaj: “Zdravo, zovem se Eldar Nurković, živim u Sarajevu i postoji mogućnost da sam ja tvoj brat”.

Negdje je dobijao samo “seen”, neke su mu govorile da je lud. A onda je poruka stigla na pravu adresu, Mileni Dobraš.

“Mama, neki čovjek kaže da mi je brat”

– Razni odgovori su stizali od tih djevojaka koje sam pitao, ali jedna je konačno djelovala kao da bi mogla biti moja sestra. Ona je znala samo ime i prezime mog oca. Njena mama joj je pričala da je njen otac umro veoma mlad, i to je bilo sve. Kada joj je stigla moja poruka, zvala je mamu i pokazala joj. Nakon toga je njena mama istrčala i zaključala se u kupatilo. Dugo nije htjela da otvori vrata, sve se pretvorilo u šok.

Kada je otvorila vrata, rekla je: “Jeste, to je tvoj brat”, na šta joj je sestra odgovorila kako ne može da vjeruje da je to krila 28 godina, iako joj je nebrojeno puta govorila da želi da ima brata. Milena dugo nije pričala sa svojom majkom zato što je krila istinu od nje – kaže Nurković.

Skoro trideset godina nakon što su bili sa dvije strane vrata – Eldar i Milena odlučili su da se nađu.

“Milena, ne plači molim te”

– Prvi susret sa sestrom je bio veoma emotivan. Dva dana nakon što smo se prvi put čuli, sjela je u autobus u Banjaluci i došla u Sarajevo. Na autobuskoj stanici smo se prvi put sreli. Kada je izašla iz autobusa, odmah smo se zagrlili. Sedam dana je boravila kod mene. Nismo se odvajali jedno od drugog. Bio je čudan osjećaj. Znaš da imaš nekoga ko je tvoja krv, a moraš sve iz početka, ne znaš ništa o toj osobi. Jako je čudno. Teško pokazujem emocije, ali ona je više plakala. Sve vrijeme sam je posmatrao i vidio sam da jako liči na mene i na mog oca. Pokreti, priča, poprilično smo slični. Teško da to mogu opisati riječima. U kontaktu smo i viđamo se koliko nam to vrijeme dozvoli i pokušavamo da nadoknadimo propušteno, završava svoju životnu priču Nurković.

Zbog straha im oduzeli pravo na sreću

– I dalje mi je žao što su nam oduzeli naše vrijeme. To su greške koje ljudi prave bez ikakvog razmišljanja. Razgovarao sam s majkom svoje sestre i ona je bila sigurna da ja kao dijete iz legalnog braka, druge vjere, nikada ne bih prihvatio svoju sestru. Iz tih razloga nije ništa govorila 28 godina. Rekla mi je da bi iz tog straha ponovo isto uradila. Nije fer ni prema meni ni prema sestri što su tako postupili. Da 28 godina budemo jedno bez drugog zbog njihovih sebičnih stavova. Mi nismo krivi, kaže Eldar.

Eldar je postao ujak!

U mnogim periodima svog odrastanja mnogo bi mi značilo da sam imao nekog svog. Imati sestru ili brata, imati nekoga s kim možete podijeliti sve, imati podršku, dijeliti iskustva. Nisam imao nikoga bliskog sebi. Očigledno da nikada nije kasno, sada imamo odličan odnos, redovno se čujemo, kroz osmijeh priča Nurković koji je postao ujak! Milena je rodila malog Konstantina, a on je oduševljeno otišao da ga upozna. Ne samo što su prihvatili jedno drugo, Eldar i Milena sada zajedno šetaju malog Konstantina, novi život i novo poglavlje u njihovoj nevjerovatnoj porodičnoj priči.

Objava (FOTO) ON MUSLIMAN, ONA PRAVOSLAVKA Milena i Eldar upoznali su se nakon 28 godina i saznali da su brat i sestra pojavila se prvi puta na PressMedia.

Piše: Mustafa Spahić

Svega toga se klonite da biste postigli ono što želite. Šejtan želi i samo hoće da među vas neprijateljstvo i mržnju ubaci i raširi alkoholom (vinom) i kockom i da vas od spominjanja (sjećanja) i mišljenja na Allaha i od salata odvrati pa hoćete li vi s tim prestati?! I pokoravajte se Allahu i slijedite Poslanika i neka ste na oprezu! A ako leđa od Allaha i Poslanika okrenete, znajte da je Poslanik naš dužan samo da obznani (El–Maide, 90–92).

U direktne, izravne i neposredne šejtanske poslove, radnje i aktivnosti ridžsun min ameliš šejtan spadaju: alkohol, kocka i sve vrste hazardnih igara, obožavanje kumira (asmama) i sve vrste poricanja budućnosti i sudbine. Kao izravno i direktno slijeđenje šejtana to je šejtanski posao, ali ružan, ogavan, odvratan, sramotan, prljav, nečist i u Kur’anu najstrožije zabranjeni posao. Uvjet svih uvjeta, conditio sine qua nom da bi se čovjek na dunjaluku spasio i ispravno živio i na ahiretu sačuvao od džehennemske vatre, jeste da se neupitno i bezuvjetno kloni i prestane sa alkoholom, kockom, idolatrijom, obožavanjem idola i gatanjem i proricanjem sudbine. U protivnom, šejtan pomoću alkohola i kocke ostvaruje svoja dva, među ljudima, protiv ljudi, na dunjaluku pogubna cilja: mržnju i neprijateljstvo i dva svoja podla cilja u odnosu na Allaha, što je za ljude propast na ahiretu: odvraća ih od zikra-sjećanja, mišljenja i vezivanja za Allaha i od salata-namaza.

To su četiri fundamentalna šejtanska cilja, dva dunjalučka i dva ahiretska u odnosu na ljude koje on ostvaruje, postiže i realizira o trošku i za pare ljudi pomoću svoja dva moćna instrumenta, sredstva i posla alkohola i kocke. To su, ustvari (alkohol i kocka) dva šejtanska, čarobna, magijska, bajkovita, fantastična, fascinantna, neodvojiva i neodoljiva lika i oblika pomoću kojih on ljude navodi, zavodi, omađijava, opčinjava, za sebe veže, prikiva i u svoje kandže zakiva i kad to postigne kao sa svojim lutkama onda među njih: mržnju, svađu, gložnju, netrpeljivost, tuču, nasilje, psovku, vrijeđanje, napadanje, agresivnost, ekstremizam, radikalizam, napetost, odvraćanje i nesjećanje Allaha i neklanjanje salata, ostvaruje kod i preko svojih žrtava i sljedbenika. Kockanje i hazardne igre, pored alkohola spadaju u jednu od najraširenijih negativnih, skoro pogubnih, gnusnih i sramnih pojava i navika, koju islam kao jednu vrstu opakog i opasnog poroka zabranjuje.

To je po definiciji islama, svaka igra za novac ili bilo koju protunovčanu vrijednost, uz opkladu i neku vrijednost gdje svaki učesnik unaprijed svjesno, slobodno, planirano, namjerno, proračunato, iskalkulirano i voljno mora dobiti ili izgubiti.

Dakle, kocka i hazardne igre su ona vrsta igara u kojima se bez ikakvog rada, fizičkog i umnog napora i na haram način ulazi u vrstu igre, u kojoj neka od dvije strane učesnika obavezno dobija, a drugi učesnik igre zahvaljujući isključivo igri, gubi onoliko koliko pobjednik igre dobija. To dakle nije ni zarada, ni dobit ostvarena u trgovini, ni poslovni dobitak, ni zekat ni sadekatul-fitr, ni sadaka, nego pare ili zarada iz zabranjene igre, koja je u suštini umijeće i vještina u haramu, zabrani i vrsta varke u nedozvoljenim poslovima. Svaka takva igra, počevši od onih naizgled bezazlenih, običnih narodnih igara, svih vrsta igranja karata, lutrija i svjetskih kockarnica, sve je to kocka i hazardna igra i sve je zabranjeno, haram, ukoliko ljudi unaprijed, svjesno, slobodno, ciljano, planirano, voljno i namjerno igraju, uz opkladu za novac, kako bi ostvarili dobit i zaradu, kroz kocku i hazardnu igru. Ukoliko ljudi vode bezazlenu igru samo radi razonode, zabave i odmora, bez ikakve opklade i igranja u novac i bilo kakve vrijednosti i ukoliko im ta igra ne postane strast od koje postanu ovisni i koja ih iz granica umjerenosti i sređenosti, ne vodi u besposličarenje, nered, nerad, nije kocka.

Zabranjenom kockom i hazardnom igrom smatra se i ako u igri jedna strana, jedan partner ili učesnik, od svoje volje, ili neka treća osoba uloži novac sa ciljem i namjerom da isti dobije pobjednik u igri, ali s tim da onaj drugi partner nije ništa dužan, ni obavezan ulagati od sebe, i da ništa ne ulaže. Ono kockanje i hazardne igre gdje svi partneri i učesnici unaprijed svjesno, slobodno, ciljano i namjerno ulažu novac, kapital i vrijednost u neku, bilo koju igru, u kojoj svaki od njih nastoji dobiti zaradu, dobit na štetu i gubitak drugoga, prezreno je, ogavno, ružno, šejtansko djelo ridžsun min ameliš-šejtan. Takva hazardna igra i kocka-mejsir spada po učenju islama u najteže i najveće grijehe, ali to je i šejtanski put.

Ukoliko se uzmu islamske religijske slike i predstave, moralno-etičke vrijednosti, pravne norme i u okviru njih dužnosti i zabrane, kulturni obrasci i modeli ili stil života u islamu i sveukupni islamski vjerski, moralni, šerijatski i društveni principi s jedne i posljedice i utjecaj kocke i hazardnih igara na čovjeka kao ličnost, na brak, na porodicu, na rodbinu, na komšiluk, na džemaat, na ummet islama općenito i na ljude općenito kao jednu nedjeljivu ljudsku sudbinski povezanu vrstu s druge strane, onda postaje jasan, razumljiv i shvatljiv stav islama prema kocki i hazardnim igrama.

U ravni antropologije i psihologije, kocka i hazardne igre preokupiraju, pomračuju, sužavaju, blokiraju ljudsku svijest, svodeći svu njegovu pažnju, misao, mišljenje na igru, na kocku i to ga blokira i zanosi kao alkohol. Kao što alkohol razara živce i uništava jetru, tako kocka napada i ugrožava srce. Alkohol i kocka su takvi grijesi, poroci koji čovjeka vode zaboravu Boga, prekidu veza sa Bogom, prestanku i blokiranju mišljenja, sjećanja i veza sa Bogom, a zaborav Boga vodi u suludi samozaborav sebe, samodestrukciju, autošovinizam, sadomazohizam, samoporicanje te samoodricanje.

Kocka i hazardne igre u ljudima izazivaju pretjerana i krajnja uzbuđenja, nadražaje, napetosti, lupanje srca sve do infarkta, krajnje lažne i sulude napade i iluzije u nagloj, lahkoj i odjedanput zaradi, bogatstvu, standardu i uživanju, ali i štetna i opasna razočarenja, očaj, beznađe, međusobnu mržnju, zavist i neprijateljstva među kockarima, jer po pravilu samo pojedinci i malobrojne skupine dobijaju, a većina gubi u igri i kocki. Kocku po pravilu prati varanje, prevara i alkohol, što u krajnjoj napetosti i kockarske svijesti lahko ljude vodi do tuče i ubijanja. Uistinu, strastveni kockari zaboravljaju i zanemaruju i grijeh, i sramotu, i roditelje, i učitelje, i žene i djecu, i rodbinu, i obaveze, i dužnosti; zaborave i posao i dugove, i čast, i ugled, i dostojanstvo, i prijateljstvo, i potrebe i zajednicu. Sa stajališta čovjeka žrtve, zarobljenika i uškopljenika, kocke i hazardnih igara, on svoja osjetila, razum, um, pamet, fizičko-psihičke potencijale, zdravlje, mladost, slobodno vrijeme troši u štetan i opasan grijeh, sa stajališta njega i zajednice kao cjeline i opasnu rabotu, a to je poseban grijeh. Alkohol i kocka su rak rana za međuljudske veze i odnose, koji se strahobolno reflektiraju posebno na brak, porodicu, rodbinu, džemaat, komšiluk, prijateljstva i društvo u cjelini.

Objava Kocka, gatanje i proricanje sudbine, ružne, ogavne i odvratne stvari, šejtanski posao pojavila se prvi puta na PressMedia.

Nakon desetljeća rasprava, nova velika studija Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) nije pronašla vezu između korištenja mobilnih telefona i povećanog rizika od raka mozga. U tom dugo iščekivanom istraživanju, koje je vodila Australska agencija za zaštitu od zračenja i nuklearnu sigurnost (ARPANSA), analizirano je više od 5000 studija, čime je konačno riješeno pitanje uzrokuju li mobilni telefoni rak.

Polemika je započela 1993. kada je David Reynard s Floride ustvrdio da je zračenje mobitela njegove supruge uzrokovalo smrtonosni tumor na mozgu. Tužio je proizvođača telefona, NEC America, navodeći da ga je antena telefona izložila opasnim razinama mikrovalnog zračenja, piše Dnevno.hr.

Iako je tužba odbačena 1995., izazvala je strah u javnosti o mogućim zdravstvenim rizicima korištenja mobitela. Dodatno povećavajući zabrinutost, 2011. Međunarodna agencija za istraživanje raka Svjetske zdravstvene organizacije (IARC) klasificirala je zračenje mobilnih telefona kao “mogući karcinogen za ljude”.

Niske frekvencije

Čini se da je studija o glodavcima iz 2016. poduprla te strahove, otkrivši da zračenje mobilnih uređaja uzrokuje rak u mozgu i nadbubrežnim žlijezdama štakora i miševa. Međutim, nova studija SZO-a, koja je ispitala 63 ključne studije od 1994. do 2022., nije pronašla dokaze koji povezuju korištenje mobitela s rakom mozga ili drugim vrstama raka glave i vrata.

Istraživanje je također razmatralo izloženost radiofrekvencijama s tornjeva mobilne telefonije i na radnim mjestima s visokim razinama zračenja, ponovno ne pronalazeći rizik od raka. “Ovo je pregled i kombinirana analiza studija koje procjenjuju povećavaju li radiofrekvencije rizik od raka kod ljudi”, kaže epidemiolog raka Mark Elwood sa Univerziteta u Aucklandu i suautor studije.

Objasnio je da radiofrekvencije, koje se koriste u mobilnim telefonima, Wi-Fi-ju i monitorima za bebe, rade na nižim frekvencijama i razinama energije od vidljive svjetlosti, zbog čega je malo vjerojatno da će uzrokovati rak.

Stabilne stope

Unatoč velikom porastu korištenja mobitela u posljednja dva desetljeća, studija nije otkrila odgovarajući porast stope raka mozga. Prema znanstvenicima, stope raka mozga ostale su stabilne od 1982., iako je upotreba mobilnih telefona porasla.

Trenutno Amerikanci provode u prosjeku 4 h i 37 min dnevno na svojim telefonima, a tri četvrtine svjetske populacije sada koristi mobilne uređaje.

“Ovaj sistemski pregled opservacijskih studija na ljudima temelji se na mnogo većem skupu podataka u usporedbi s onim koje je ispitao IARC. Možemo biti sigurniji u zaključak da izloženost radiovalovima iz bežične tehnologije nije opasnost za ljudsko zdravlje”, zaključuje Ken Karipidis iz ARPANSA-e, prenosi Dnevno.hr.

Objava Uzrokuju li mobiteli rak mozga Stručnjaci napokon imaju odgovor pojavila se prvi puta na PressMedia.