Tag: Resorno ministarstvo

Drumski saobraćaj i cestovni prijevoz tereta je u Bosni i Hercegovini toliko dominantan da izaziva čuđenje i zabrinutost za opšti razvoj društva. Poslije brodskog, željeznički transport je sljedeći najjeftiniji, ali Bosna i Hercegovina nema morskih luka. No, željeznice kao da se svjesno zanemaruju, piše Al-Jazeera Balkans.

"Željeznica ne može ponuditi ono što može ponuditi drumski transport. Imamo nerazvijen sistem željeznica u koji se ne ulaže dovoljno novca. Nemamo pretovarno-manipulativne prostore i distributivne centre izgrađene pored željeznice. Drumski lobiji transportera su adekvatno reagovali na potrebe društva i privrede", komentariše Osman Lindov stručnjak za saobraćaj i profesor na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu.

I površna analiza rasporeda distributivnih centara koji se trenutno grade opravdava njegovu konstataciju. Čak se i carinski terminali koji su ranije bili u opsegu pruga, izmještaju u prostore u koje se dolazi samo kamionima.

"Razgovaram s vozačima kamiona koji dolaze na carinu. Dane i sedmice provode u dostavi tereta, po terminalima, granicama, odmorištima na koja su prisiljeni boraviti zbog zakona… a voze bosansko drvo izrezano na metar. Najčudnije im je što njih desetak kamiona u nekoj vrsti kolone to drvo voze u planine i šume Italije i Austrije", govori zaposlenica iz firme u kojoj je carinski terminal zakupac prostora.

Raste broj registrovanih teretnih motornih vozila

Pored očigledne štete za ovdašnju šumu, postavlja se i pitanje transporta. Deset vozača i mehaničar ili trojica mašinovođa A kada smo kod kamiona, zvanični podaci Bosanskohercegovačkog auto-moto kluba (BIHAMK) govore kako iz godine u godinu raste broj registrovanih teretnih motornih vozila.

"U BiH je 2023. godine bilo registrovano 100.744 teretna vozila. Godinu dana ranije 97.772, a 2021. godine 96.004 teretnih vozila. Istovremeno, povećavao se broj svih vozila, pa tako i teretnih čiji procentualni udio je 2021. godine bio 8,33 posto, 2022. godine 8,25 posto, a 2023. godine su teretna vozila imala učešće od 8,17 posto".

No, rast broja aktivnih kamiona ne treba čuditi. Čak ni u situaciji sve većeg bunta stanovništva zbog izrazito velikih cijena roba i usluga, u čijem formiranju transport i distribucija igraju znatnu ulogu. Ipak u ovoj zemlji malo ko o tome vodi brigu. Nekada je takva situacija bila i u Evropi i ostatku razvijenog svijeta. S tim da su oni uvidjeli greške i prilagodili sistem.

"Tako je bilo dok nisu shvatili šta znači željeznica i masovni teret. Mi to još ne shvatamo i desi nam se da zbog prekida žile-kucavice željezničkog saobraćaja [pruge Sarajevo – Mostar – Ploče] ne možemo dati tri miliona [konvertibilnih maraka] iz interventnih sredstava, nego zovemo nekoga iz inostranstva. I brojimo izgubljene terete ili ugovore. To su jednostavni razlozi, ali kome objasniti kada to ljudi ili ne razumiju ili neće da pokušaju razumjeti", pita se Lindov.

Neefikasna organizacija željezničkih preduzeća

U Bosni i Hercegovini postoje dva entitetska javna željeznička preduzeća, a od 1998. godine i javna korporacija na državnom nivou, čija je svrha da uspostavi institucionaliziranu saradnju među entitetima i omogući donošenje odluka u sektoru prometa. No, efikasniji, brži i jeftiniji transport nije postignut, pošto se lokomotive i posade mijenjaju na međuentitetskim linijama.

"Trebala se donijeti Direktiva sa nivoa Evropske unije o razdvajanju infrastrukture od operatera. Tako bi svako transportno preduzeće moglo nabaviti šinska tovarna sredstva ili vozove i to bi bilo jeftinije. Međutim, mi smo napravili zakon o dva javna preduzeća i jednu korporaciju. Tri direktora, tri sekretarice, tri kancelarije, a lokomotive se svako malo mijenjaju", rezignirano objašnjava Lindov smatrajući da na nivou ministarstva transporta mora biti napravljena jasna strategija.

I pored toliko preduzeća prijevoz se odvija drumom. Čak i transport opasnih materija poput eksplozivnih sredstava, a pogotovo nafte. Neki drugi lobiji izbijaju dobru zaradu željeznicama i samo se čeka neka katastrofa kako bi se pitali zašto se ranije nije poseglo za adekvatnim rješenjima.

"Imamo mi nekakve strategije i akcione planove, jer nas Evropska unija tjera na to, ali na domaćem terenu nema ljudi koji shvataju ovu priču – pogotovo ne na pozicijama u vlasti. Oni koji se razumiju u ovu tematiku i nalaze se na nekim pozicijama – šute", dodaje Lindov uz konstataciju da je računicu koštanja smrtnih slučajeva, saobraćajnih nezgoda, osiguranja, oštećenja i habanja skupih saobraćajnica, gužvi, povećanog angažmana ljudstva, amortizaciju desetina hiljada kamiona… teško i izračunati. Ipak parafrazira razmišljanja svih vlasti iz prethodnih nekoliko decenija.

"Drumski transport nas ništa ne košta, a javno preduzeće željeznice koštaju i iz budžeta se izdvajaju milioni. Otprilike je takvo razmišljanje u javnom diskursu. Samo se spominju subvencije i dotacije, a tako se radi u cijelom svijetu. Država tako razmišlja, zato i nastavljamo s dosadašnjim taktikama. A drumski saobraćaj itekako košta kompletno društvo. Tako nam je i u obrazovanju, zdravstvu… Računao sam troškove saobraćajnih nesreća u cestovnom saobraćaju. Davno. I ko me pita O ovo što se piše će se pročitati i zaboraviti, ali će se javnost ‘ubiti’ pričama o politici", zaključuje profesor Lindov.

Šta kažu podaci?

Prema dokumentu, pripremljenom za Vladu Federacije BiH, u koji smo imali uvid, u Bosni i Hercegovini se od 2021. do 2023. godine prosječno trošilo 1.616.530 tona naftnih derivata i sve je to bilo iz uvoza, dok za 2024. godinu raspolažemo samo informacijama za Federaciju BiH, gdje je potrošeno 1.065.000 tona. Ukupno 90 posto te količine prevezu autocisterne, a svega 10 posto Željeznice Federacije BiH.

Resorno ministarstvo, Naftni terminali Ploče i Operater terminali Federacije BiH u saradnji sa Željeznicama Federacije BiH, prema dostupnim podacima, prave dugoročni plan kojim bi se povećao udio željezničkog transporta na barem 50 posto. Za to je potrebno tri-četiri godine. Predlažu model kojeg zovu „brod-voz-razvoz“ kao najefikasniji i ekonomski najopravdaniji način opskrbe.

Entitet Federacija BiH ima vlasništvo nad terminalom u Pločama i potpisuje dugoročnu koncesiju sa Hrvatskom. Nakon toga bi se stvorile pretpostavke za proširenje kapaciteta, modernizaciju i uvođenje novih aspekata poslovanja. Ali, problem predstavlja ograničenost opterećenja željezničkog kolosijeka na 1.050 tona ukupne mase. Dakle, treba popraviti željezničku infrastrukturu, te povećati ukupnu nosivost kako bi transport naftnih derivata željeznicom imao veću ekonomsku opravdanost od transporta autocisterni.

Pretpostavlja se da će vlasti biti oprezne sa drumskim prijevoznicima koji su uložili sredstva za kupovinu autocisterni, ali da se može očekivati i postepeno uvođenje eko-taksi koje bi povećale cijenu drumskog transporta, kako bi željeznice bile konkurentnije.

No to su sve planovi, dok u zvaničnim dokumentima i Budžetu Federacije BiH stoje stavke od 258 miliona maraka (132 miliona eura) za cestovnu infrastrukturu u 2025. godini i 38,2 miliona maraka (19,5 miliona eura) za sufinansiranje željeznica, konsolidaciju, izgradnju i održavanje željezničke infrastrukture.

Ne treba čuditi što na najprometnijoj magistralnoj cesti kroz Hercegovinu za more, prometuje minimalno 70 kamiona u zimskim mjesecima do čak 110 ljeti u svakom pojedinačnom danu. Paralelno će Željeznice Federacije BiH i dalje biti jedan od najvećih poreskih dužnika državi sa preko 160 miliona maraka (oko 82 miliona eura) neplaćenih obaveza.

Objava Sve više kamiona na cestama i sve manje vagona na prugama pojavila se prvi puta na PressMedia.

Urbanističko-građevinska inspekcija Opštine Vlasenica na porodičnu kuću Nedima Salaharevića, zalijepila je obavještenje u kojem, između ostalog stoji, kako je uočeno da se ispred stambenog objekta nalazi deponovana veća količnina građevinskog materijala, te da je ako planira izvođenje bilo kakih radova, obavezan pribaviti odgovarajuću dozvolu Opštine Vlasenica, odnosno Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove.

U Opštini Vlasenica, očito, zaboravili su na zaključeni sporazum s Federalnim ministarstvom raseljenih osoba i izbjeglica i objavljenu rang-listu koja je bila postavljena na oglasnoj tabli Opštine Vlasenica, a na kojoj je Nedim Salaharević i obnova njegove porodične kuće pod brojem jedan.

Indikativno je da nikada nijednom povratniku na područje te opštine nikada nije tražena "odgovarajuća dozvola“, ali Salahareviću, koji je jedan od ključnih svjedoka na suđenju opštinskom načelniku Miroslavu Mići Kraljeviću, optuženom za najmonstruoznije zločine u Vlasenici, nekim čudom - treba.

Inače, obavještenje iz urbanističko- građevinske inspekcije je pečatirano, ali nije potpisano. Salaharević je u ponedjeljak otišao u Opštinu Vlasenica, ali nije uspio doći do Nevene Stupar, načelnice Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove.

- Majstori koji su radili na rekonstrukciji krova obavijestili su me o obavještenju koje je zalijepljeno na moja ulazna vrata baš onako kako su i 1992. godine zalijepili obavještenje da smo 'Porodica za specijalnu namjenu', a o čemu sam svjedočio na suđenju načelniku Mići Kraljeviću u Sudu BiH. Otišao sam u opštinu kako bih se informisao o traženoj dozvoli. Bio sam u Odsjeku za inspekcijske poslove i poslove komunalne policije, ali su me uputili u Odjeljenje za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove na čijem je čelu Nevena Stupar. Na portirnici su mi prvo rekli da će Stupar doći za pola sata, potom da je na doručku, a onda, treći i četvrti put, da ne znaju hoće li dolaziti na posao. Na moj upit kada će narednih dana biti na poslu odgovorili su da ne znaju – kaže za Fenu Nedim Salaharević.

Prijavljeno policiji

U nekoliko navrata, dok je Salaharević bio u Opštini Vlasenica, kontaktirana je kancelarija Nevene Stupar, ali se niko nije javljao na telefon. Unazad godinu i pol, otkako je Salaharević krenuo u obnovu porodične kuće, dogodile su se stvari, poput bačene isječene košarkaške lopte pred ulaz kuće i provale u kuću, a da nikada počinioci nisu otkriveni. Provala je prijavljena policiji.

- Postavljeno obavještenje na kući o zabrani radova ujedno mi govori i ko stoji iza incidenata koji su se dogodili u proteklim mjesecima. Smiješno je što u obavještenju piše da je građevinski materijal deponovan u mojoj avliji, a kada su godinama bacali smeće u avliju tada niko nikada nije reagovao iz nadležne opštinske službe po službenoj dužnosti. Gdje sam trebao deponovati materijal? Na pijaci ili trgu koji su u neposrednoj blizini moje kuće. Očito da je ovo još jedan osmišljen pritisak na mene kako bi se osujetile moje namjere da obnovim porodičnu kuću jer, ponavljam, Opština Vlasenica i Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, te moja malenkost 8. oktobra 2024. godine potpisali smo tripartitni sporazum o donaciji građevinskog materijala i obnovi kuće što se podrazumijeva iz ugovora. Potpisnici su, pored mene, ministar Nerin Dizdar i načelnik Miroslav Kraljević. Ponavljam i da je rang-lista bila postavljena na oglasnoj ploči Opštine Vlasenica i obnova koju sam započeo i koju ću nastaviti nije nikakvo iznenađenje – kaže Salaharević.

Rodna kuća Nedima Salaharevića nalazi se u najužoj gradskoj jezgri i sudeći po opstrukcijama iz Opštine ne uklapa se u današnju vizuru Vlasenice zbog identičnog narativa koji je prisutan još od proljeća 1992. godine do danas, a po kojem, ističe Salaharević, nije dobro došao u svoju kuću, odnosno da mu se zabranjuje povratak i obnova rodne kuće.

- Tražim zaštitu od svih nadležnih institucija jer jasno je da ponovo imam metu na čelu, a ako nadležne institucije ne reaguju ja ću svoju kuću odbraniti. Zamislite da se od mene traži da imam dozvolu za renoviranje kupatila ili zamjenu prozora. Ko je to ikada ikom tražio u privatnom posjedu, pogotovo što se ne radi ni o kakvoj nadogradnji nego o sanaciji kuće, koja je najviše oštećena onoga dana kada je minirana i srušena džamija Hajrija u augustu 1992. godine, a od mene se traži. Prema sporazumu koji je potpisan postoje i rokovi za implementaciju, ali zbog zabrane morao sam obustaviti sve radove i građevinski materijal sada stoji u avliji – kaže Salaharević.

O golgoti porodice Salaharević pisano je godinama unazad. Nedim je u ljeto 1992. godine ostao bez oca Muhameda (dženaza klanjana 2019.) i brata Edina (dženaza klanjana 2009.), a indirektno je ubijena i njegova mati Hatidža (preselila 2019.). Ipak smogao je snage, pored konstantnih pritisaka, da ispuni majčin emanet i krene u obnovu porodične kuće u kojoj bi bila spomen- soba njegovog brata, koji je 1992. godine sa Sloboda Ditom postao prvak Jugoslavije i bio juniorski reprezentativac bivše države.

Komšije pravoslavci su ga ostavili u logoru Sušica i zajedno ocem Muhamedom mučki ubili. Nedim je planirao u svojoj avliji postaviti i koš koji je tu bio kada su on i Edin bili dječaci i to je, pretpostavlja Salaharević, trn u oku komšija pravoslavaca i rukovodstva Opštine Vlasenica. O tim detaljima Salaharević je, kao ključni svjedok Tužilaštva BiH, govorio na suđenju Miroslavu Kraljeviću u Sudu BiH.

- Ispričao sam kako su nam postavili obavještenje da smo 'Porodica za specijalne namjene' na što se advokat optuženog nasmijao i zatražio papir od mene. Evo mu papira, ali i papira na narednom ročištu kada je druga svjedokinja potvrdila moju priču. Ispričao sam šta je Miroslav Kraljević radio tih mjeseci 1992. godine sa pripadnicama specijalnog voda kojim je komandovao. Pod njihovom ingerencijom je bila i naša kuća i oni su često upadali i vršili torture, naročito prema mom bratu, govorivši mu da nikada više neće igrati košarku. Nakon mog svjedočenja, Kraljević nije imao pitanja za mene, nego je oborio glavu, ali je ovih dana ponovo osjetio moć, s obzirom na aktuelnu situaciju u BiH, pomislivši da može kao 1992. godine biti gospodar života i smrti u Vlasenici, ali reprizu 1992. godine neće gledati u mojoj avliji i mojoj kući – kaže Salaharević.

Kontaktirao EUFOR

Salaharević je kontaktirao i njemačku LOT jedinicu EUFOR-a u Vlasenici, koji su mu se ranije stavili na raspolaganje, te resorno ministarstvo.

- U Opštinu Vlasenicu više neću ići i tražiti Nevenu Stupar kako bih dobio nekakvu dozvolu za rad na mojoj privatnoj imovini. Mi smo 1992. godine tražili dozvolu za izlazak iz Vlasenice i vraćali su nas iz opštine identično kako su i mene u ponedjeljak vraćali. Epilog vraćanja iz 1992. godine je uništavanje moje porodice, grobnice mojih najmilijih, a epilog 2025. godine, budite sigurni, neće biti kao tada – zaključio je Salaharević.

Objava Nedimu Salahareviću zabranili obnovu porodične kuće u Vlasenici pojavila se prvi puta na PressMedia.