Tag: Rođak

Tuga i bijes potresli su Sjevernu Makedoniju nakon što je požar u diskoteci Pulse u Kočanima, smještenoj u starom industrijskom objektu neprikladnom za takve događaje, oduzeo najmanje 59 života, među kojima i troje maloljetnika.

Mnogi roditelji i rodbina cijeli dan su sa zebnjom ispred bolnice u ovom gradu išekivali vijesti o svojoj djeci. Kasno popodne, ridtelji djece koja su smrtnoi stradala, napravili su živi zid ispred bolnice, ne dozvoljavajući da tijela njihove djece budu prevezena u Skoplje na obdukciju.

Policija je potom blokirala prilaz automobilima, a ispred bolnice situacija je mirna. Policija dežura ispred bolnice, ali i vojska koja je došla svojim vozilima hitne pomoći, koja su obilježena crvenim krstom, javljaju novinarske ekipe koje se nalaze na licu mjesta.

Kako je za "Telegraf" ispričao rođak jednog dječaka, u suzama, gotovo sva tijela žrtava tragedije su u mežuvremenu prenijeta u Skoplje na obdukciju.

"Stradao je unuk moga brata", govorio je u suzama, ali i veoma ljutito.

"U štali su dozvolili da se otvori klub, to je staro 40 godina, to nije prostor gde možete da držite ni pse, a ne decu", kazao nam je.

Požar je izbio u noći između subote i nedjelje tokom koncerta benda DNK, u trenutku kada je u diskoteci bilo najmanje 500 ljudi, iako je prodano samo 250 ulaznica. Prema svjedočenjima, vatra je krenula nakon što su prskalice pored bine dosegnule plafon, koji je brzo planuo. Plamen se munjevitim brzinom proširio na krov, izazvavši paniku među gostima, većinom mladima. Najmlađa žrtva imala je samo 14 godina, dok je 155 osoba povrijeđeno, od čega su 22 u kritičnom stanju.

Inspekcija provedena u prvim satima nakon tragedije otkrila je katastrofalne uslove u objektu. Javni tužilac Ljupčo Kocevski istakao je da diskoteka nije imala hidrantsku mrežu, hidrant u blizini, protivpožarni materijal na zidovima ni sistem za dojavu požara. Postojala su samo dva vatrogasna aparata i jedna improvizovana metalna vrata, zaključana katancem, bez ručke s unutrašnje strane i prekrivena spužvom, što je onemogućilo brzi bijeg.  Nije bilo pristupa vatrogasnim vozilima s dvije strane.

U objektu su ilegalno korišteni pirotehnički materijali, bez angažovane firme za paljenje pirotehničkih sredstava.

„Propusti su zaista vrlo veliki“, rekao je Kocevski te nastavio:

„Naloženo je hapšenje svake osobe koja je svojim djelovanjem ili propustom pridonijela incidentu i ispitivanje njihove uloge. Izdana je naredba za analizu zaplijenjenih predmeta. Predložen je nalog za privremeno oduzimanje video snimakai dokumentacije. Izdana je naredba za pretragu. Tokom dana, javni tužioci su obavili inspekciju na licu mjesta, koja je trajala do večeri i još uvijek nije završena. Nastaviće se sutra. Tokom sutrašnjeg dana angažovaću tri do pet javnih tužilaca iz skopskog tužilaštva jer se radi o složenom slučaju“.

Za neke od osoba koje su trenutno pritvorene u policijskoj stanici biće zatražen kratkotrajni pritvor.

„Jedan od prvih osumnjičenih već je ispitan, riječ je o jednom od organizatora. Dao je određene relevantne dokaze. Ne postoji pisani ugovor između organizatora i grupe, odnosno o organizaciji koncerta. Mogu samo reći da bi se moglo raditi o krivičnim djelima prema članku 292., o davanju i primanju mita te o pirotehničkim sredstvima. Osobe su djelovale suprotno pravilima o zaštitnim mjerama“, dodao je Kocevski.

Objekt je bio registrovan kao poslovni prostor za laku industriju, a nikada nije prenamijenjen u ugostiteljski objekt, iako je imao dozvolu za rad izdanu prije 15 godina od Ministarstva privrede.

Vlasnik diskoteke Aleksandar Karadakoski, direktor kompanije MMMM Kafe Doel Kočani koja je upravljala klubom, uhapšen je u nedjelju. Kompanija, osnovana 2020., bila je u finansijskim problemima s blokiranim računom i gubitkom od 3000 evra u 2023. godini. Do sada je uhapšeno 20 osoba, uključujući bivšeg ministra privrede Krešnika Bektešija, bivšeg državnog sekretara i šefa sektora u Ministarstvu privrede te službenike Direkcije za zaštitu i spašavanje. Ministar unutrašnjih poslova Panče Toškovski potvrdio je da je klub radio ilegalno s falsifikovanom dozvolom, a za četiri osobe raspisana je potjernica. Među osumnjičenima su i organizator koncerta te sin vlasnika diskoteke, koji je povrijeđen i nalazi se u bolnici.

Za deset osoba biće zatražen kratkotrajni pritvor. Premijer Hristijan Mickoski potvrdio je da je dozvolu za rad potpisala državna sekretarka Razmena Cekić Durović tijekom mandata bivšeg ministra Bektešija.

Objava Tuga i bijes u Sjevernoj Makedoniji: “U štali su imali klub, to nije ni za pse” pojavila se prvi puta na PressMedia.

U ponedjeljak, 17. februara, ujutro došlo je do ubistva dvije žene u švicarskom Bülachu. Osumnjičeni počinitelj je uhapšen.

Oko 7:15 ujutro stanovnici su centru za hitne slučajeve Schutz & Rettung Zürich prijavili osobu koja je krvarila i zvala u pomoć na balkonu kuće u nizu u Bülachu ZH. Policija koja je odmah stigla na mjesto događaja uhapšen je 72-godišnji Švicarac Ivan T. za kojeg su tamošnji mediji već prenijeli da ima hrvatske korijene.

Kako Hercegovina.info saznaje riječ je o muškarcu koji je porijeklom iz Širokog Brijega, a svoj radni vijek proveo je u Švicarskoj.

Policija je također pronašla dvije mrtve žene u kući. Uhapšen je pod ozbiljnom sumnjom da je ubio te dvije žene, 68-godišnju Švicarku i 49-godišnju Amerikanku. Prema pisanju švicarskih medija, žrtve su majka i kćerka. Navedeni Ivan je, dakle, ubio svoju suprugu i kćerku.

Tačne okolnosti i pozadina zločina su predmet tekuće istrage koju vode Kantonska policija Zürich i Tužilaštvo za teške zločine nasilja. Forenzički institut Zürich i Institut za sudsku medicinu Unierziteta u Zürichu osigurali su tragove na licu mjesta.

Jedna komšinica je za Blick rekla da poznaje porodicu iz viđenja. "Moja kćerka je oko šest sati pogledala preko, tada je sve još bilo normalno", kaže ona. Oko 7 sati čula je vrisak i došla do nje. Oko 7:30 su zatim vidjeli kako Ivan T. u lisicama odvodi policija.

Komšinica je policiji posvjedočila o užasnim slikama jer je kroz vrata mogla vidjeti prvo priču, pa onda puno krvi. Ona, kao i policija, pretpostavlja da je ubistvu prethodila eskalacija svađe.

Rođak uhapšenog još nije čuo za dramu kad ga je Blick zatekao u Bülachu. "To je užasno", kaže on i dodaje da je njegov rođak uvijek bio tako drag. Ne može vjerovati da je Ivan T. mogao učiniti tako nešto.

Optuženi muškarac bit će predan Državnom tužilaštvu

Objava Stravičan slučaj u Švicarskoj: Državljanin BiH ubio ženu i kćerku, komšije gledale užasne scene pojavila se prvi puta na PressMedia.

Lidija Stojanović je sa 11 godina dobila autoimuni hepatitis. Transplantacija jetre je bila jedina nada da preživi, a onda je dobila poziv koji je čekala.

Uisto vrijeme u Bijeljini Fatima i Kasim Emšija proživljavaju najteže trenutke u životu. Njihova kćerka Lejla je iznenada umrla zbog izliva krvi u mozak. U najvećem bolu odlučili su da zavještaju njene organe, a jetru je dobila Lidija.

Poziv 2018. Lidija Stojanović će pamtiti zauvijek. Ona je danas uspješna i lijepa mlada žena, master inženjer arhitekture, koja kroz život korača sigurnim koracima. Sada je tako, a prije samo sedam godina bila je preplašena djevojka koja čeka na transplantaciju jetre da bi mogla da preživi. Iza nje su teške godine neizvjesnosti, koje je uglavnom provela u bolničkim hodnicima, čekajući da stigne najvažniji poziv u životu. Djetinjstvo i mladost bili su obojeni strahom, uz zlokobno pitanje koje je stalno lebdjelo u vazduhu: “Bože, da li ću dočekati novu jetru?!”

Nakon što je četitri godine provela u Italiji, a da poziv za transplantaciju nije stigao, na prijedlog svoje doktorke Tamare Milovanović donijela je odluku da se operiše u Beogradu i 2017. stavljena je na listu čekanja.

– Moj poziv stiže par mjeseci kasnije, na Bogojavljenje, 2018. Čekala sam taj poziv šest godina, ako računamo i vrijeme provedeno u Italiji, i konačno je stigao – rekla je ona.

I poslije četiri godine sjeća se tog dana do najsitnijeg detalja.

– Mama me je probudila rano tog jutra pozivom i pitanjem da li su me pozvali na transplantaciju. Onako pospana, rekla sam joj da nisu i začuđeno je pitala zašto me to pita. Odgovorila mi je da je sanjala nebo puno zvijezda i da je, pošto zamisli svake godine istu želju na taj dan, bila ubijeđena da su me u toku noći pozvali – rekla je ona.

Samo dva časa kasnije Lidiji je zazvonio telefon.

– Dr Miloš Štulić mi je rekao da se pojavio organ i da dođem u Urgentni centar. To su trenuci kada zaista proživljavate pravi emocionalni rolerkoster. Osjećate sreću, strah, zahvalnost, uzbuđenje… Ali volja za životom jača je od straha – rekla je ona.

A jetra koju je Lidija dobila bila je Lejlina. I poslije šest godina ona je upoznala porodicu svoje donorke.

Sjećanje na Lejlu. Suze zbog gubitka. Osmijeh zbog spasavanja jednog mladog života. Držanje čvrsto za ruku. Emocije koje nezaustavljivo naviru bez želje da se kontrolišu. Preplavljeni neobjašnjivim osjećanjima, dok sjede u Lejlinoj sobi i razgovaraju o danu koji je bio presudan za obje. Taj dan ih je spojio i ti osmijesi uz suze na licu majke koja je izgubila kćerku kada joj je bilo tek 20 godina bili su svojevrsno olakšanje – barem nepravedan prerani odlazak njene jedinice nije bio potpuni gubitak. Jedna mlada, prelijepa i predivna djevojka nastavila je da živi zahvaljujići njenoj Lejli.

“Konačno sam mogla da je zagrlim i izljubim”

– Prije nego što smo se upoznale, čule smo se mnogo puta i kada smo se vidjele uživo, imale smo utisak da se već znamo, ali srećne smo što smo konačno imale priliku da se zagrlimo i izljubimo – drhtavim glasom rekle su Fatima i Lidija, koje se ne mogu otrgnuti utisku koliko Lidija i Lejla liče.

A da nije samo fizička sličnost ono što povezuje Lidiju i Lejlu, otkrila je Fatima – žena mirne naravi, velike empatije i ogromnog srca.

– Njih dvije imaju i dosta sličnih osobina. Obje su emotivne. Lejla je voljela da se bavi humanitarnim radom. Bila je vesela kao što je Lidija sada – priča Fatima.

A onda su se obje sjetila tog sudbonosnog 18. januara 2018. godine. Lidiji su iz bolnice javili da se pojavio donor i da je u pitanju jedna mlada djevojka koja je tragično izgubila život. Ta djevojka bila je Fatimina Lejla.

“Mama, jako me boli glava”

– Lejla je tog dana trebalo da bude u Tuzli. Studirala je žurnalistiku i trebalo je da ima ispit, ali je došla zbog svadbe njene sestre od tetke. Pokazala mi je slike sa vjenčanja, ručala, presvukla da malo odmori i da uveče ide na proslavu. I odjednom ju je zaboljela glava. Rekla mi je: “Mama, jako me boli glava i koči mi se vrat”. Brzo sam pozvala supruga i taksi da odemo u bolnicu. Već nije mogla da stoji. Kada smo došli u bolnicu bila je u komi. Suprug je pitao da li može da ide dalje, a doktorka je dozvolila samo ukoliko može da podnese put. Tada su suprugu rekli da je pukla aneurizma, odnosno da se desio izliv krvi u mozak – rekla je Fatima.

Krenuli su za Beograd. Lejla u komi, u kolima Hitne pomoći, a Fatima automobilom, sa Lejlinom sestrom Alisom i njenim mužem.

– Ispred Urgentnog centra u Beogradu čekao nas je naš rođak Dragan koji nam je rekao da su Lejlu već pregledali, da je u lošem stanju. Nadali smo se da će preživjeti. Ali, doktor u Begradu nije okolišao. Rekao je da mozak pliva u krvi i da će ostati tu na aparatima – drhtavim glasom prepričava Fatima.

Sutradan su im saopštili da mozak nema više nikakvu funkciju i da nema potrebe da Lejla bude više na aparatima. Tada su ih upitali za doniranje organa. A Lejla kao da je nekada predosjetila, pa je svojoj majci jednom rekla da bi voljela da spasi nečiji život na ovaj način i da je to jako human gest.

Lejlina želja je bila da donira organe

– Otišla sam da vidim Lejlu i u tom šoku sam se odmah sjetila tog razgovora. Kontaktirala sam supruga i rekla doktorima da mogu da doniraju organe – Lejlinu jetru i bubreg. Srce je dugo bilo na aparatima i oštetilo se. Da me to nisu pitali, ostala bi mi žal kasnije jer znam da je to bila njena želja – sjeća se Fatima, a Lidija (34) dodaje da je ponosna što je dobila priliku da jedna tako divna djevojka nastavi da živi kroz nju i da joj se san sada konačno ostvario nakon što je upoznala ljude koji su joj omogućili da živi i imala priliku da im se zahvali.

A samo Fatimina duša zna kako joj je bilo u tim trenucima kada se oprašta od svoje kćerke, koju su ona i suprug pokušavali 12 godina da dobiju i koja je bila jedina svjetlost u životu, i odlučuje da donese jednu tavku uzvišenu i humanu odluku.

“Lidija je sada kao naša”

Fatimi su bile potrebne tri godine da smogne snage i da potraži one u kojima živi dio njene Lejle, sve dok prošle godine u junu njihov rođak nije čuo Lidijinu priču na televiziji, kada su njih dvije stupile u kontakt.

Kćerka Lejlinog kuma javila se Lidiji na Instagramu i zatražila kontakt, a onda su se Lidija i Fatima čule su se telefonom. I ma koliko se trudile da budu jake i razgovaraju bez suza, obje su se odmah rasplakale.

Susret uživo je bio još emotivniji.

– Gubiš nekog bez koga ne možeš da zamisliš život, ali sam svjesna da tu nema spasa. I kada je to, zašto da neko drugi ne dobije šansu da živi. I tu je sada naša Lidija. I kada sam je vidjela prvi put, osjetila sam neko olakšanje. Kao da sam vidjela svoju kćerku – priča ova hrabra majka, pa dodaje:

– Ona je sada kao naša. Ja vjerujem u Boga i u sudbinu. Da je Lejla tog dana bila u Tuzli, sve bi se tamo desilo i možda bi bio spasen neko drugi. Ovako je vjerovatno to bilo namijenjeno baš Lidiji. Za kraj želim da kažem da za moju Lejlu nije bilo spasa, ali da je zahvaljući njenim organima spasen jedan život. Zato želim da poručim da svi koji mogu urade isto, jer osjećaj da je spasen nečiji život i da neko vaš kroz nekog drugog živi je poseban, piše Blic Žena.

Objava Emotivna priča o Lidiji Stojanović (36) koja živi zahvaljujući jetri Lejle Emšije (20): ” Ona je sada kao naša” pojavila se prvi puta na PressMedia.

Osoba koja je nestala u utorak, 24. decembra oko 12 sati, a za kojom se traga na Bjelašnici je Mirza Tucaković (46) iz Konjica.

On se u utorak, 24. decembra, zaputio iz Konjica ka Opservatoriju na Bjelašnici, da preuzme smjenu, ali je zbog snažnog nevremena izgubio komunikaciju, nakon silaska sa šestosjeda kojim se dio puta prevezao. Nakon toga se više nije javljao na mobilni telefon i tada je prijavljen njegov nestanak.

Na Facebooku se oglasio Fehim Trnka, rođak nestalog Tucakovića koji je naveo kako Mirza "nikako nije mogao biti upoznat sa radom na Bjelašnici". Njegovu objavu prenosimo u cijelosti: 

"Kako da na ovo i cjelokupnu situaciju napišem nešto, a da ne budem previše “subjektivan” u vašim očima Vaše mišljenje mi je apsolutno nebitno, iako su mi osjećanja rastrgana i pomiješana, surovo ću biti iskren i objektivan!

Nisam ni pomišljao da spominjem slučaj sa Bjelašnice, pogotovo da o istom javno nešto napišem!
U posljednjih 30 sati na lokalitetu planine Bjelašnice traje potraga za nestalim meteorologom, koji se zaputio u prijepodnevnim satima ka metorološkom observatoriji na VRHU BJELAŠNICE, kako bi zamijenio kolegu i preuzeo smjenu u stanici.

Mediji iz sata u sat obavještavaju javnost sa informacijama sa terena, proslijeđene “iz prve ruke” od ekipa koje su aktivne i učestvuju u potrazi sa maksimalnim naporima i nadom da će pronaći nestalu osobu.

Iako svjestan cjelokupne situacije u državi i društvu, ne mogu ostati nijem i nezaprepašten člankom i izjavom idiota koju je dao kao zvanično saopćenje u ovim trenucima.
Sve ovo što ću napisati, trenutno nije ništa lično sa metom na čelu, ali oni kojima je upućeno sami će se pronaći.

TERORISTIČKA I KRIMINALNA IZJAVA, SA JASNIM CILJEM PRIKRIVANJA TERORISTIČKOG AKTA PROTIV ČOVJEKA I DRUŠTVA, A U CILJU POKUŠAJA OTKLANJANJA ODGOVORNOSTI I PREBACIVANJA “AKTIVIRANE BOMBE” NA DRUGE!

Mazlume jedan, nemam riječi kojom bi te opisao kada si u ovom stanju mogao ovako nešto izjaviti. Motiv mi je nebitan iako je evidentan, ali zar nisi mogao ostati suzdržan ukoliko već nisi imao hrabrosti preuzeti odgovornost na sebe i svoje nadređene bar u ovim trenucima??

Za početak da te informišem i ispravim, iako to vrlo dobro znate, osoba za kojom se traga nije nikakav “ON” niti “METEOROLOG” kako ga nazivate, ovaj časni insan i vrijedni uposlenik službe kojom rukovodite je vaš kolega, kolega MIRZA! Mirza je moj dajdžić, Mirza je moj brat!

Mirza godinama obavlja posao na stanici Ivan-sedlo, časno, pošteno, profesionalno i s ljubavlju! Dokaz su godine rada iza sebe koje ima, mnogi “novi” a već sada stari uposlenici koje je Mirza obučio. Dovoljan dokaz da Mirza svoj posao radi iz ljubavi, a ne iz interesa jeste što je pristao na vaše pritiske da mu novo radno mjesto bude baš ta stanica na Bjelašnici.O tome neću ja govoriti, doći će vrijeme uskoro kada ćete sami propričati i sve morati ispričati!

Zašto iznosite neistine i lažno tvrdite da je Mirza PROŠAO SVE OBUKE? Upoznat sa radom na Bjelašnici nikako nije mogao biti, jer je samo on vas sve kolektivno nadređene mogao “upoznati” sa radom i načinom na koji se obavlja posao, kada je struka u pitanju!

Nečasni griješnici, kako ste mogli čovjeka, iako upoznati sa katastrofalnom vremenskom situacijom koja odavno nije zapamćena po brzini vjetra, količini padavina i nevidljivosti zbog magle, koji nikada prije prvenstveno nije radio na ovako opasnom terenu u datim uslovima, apsolutno ne poznaje isti, samog i bez adekvatne pratnje, pomoći i uputa pustiti da tek tako zakorači u nepoznato? Da li ste vi svi kolektivno svjesni da ste Mirzu poslali u “sigurnu smrt” u kojoj se ni NAJOBUČENIJI i NAJSPREMNIJI alpinisti, sportisti i osobe obučene za navedene terene, ne bi snašli i izvukli?

Kako ste mogli, obzirom na vrlo dobro poznavanje njegovog lošeg zdravstvenog stanja u posljednje 4 godine, uopšte pomisliti a ne na pritisak premjestiti i silom natjerati čovjeka da obavlja svakodnevne radne zadatke na terenu koji mu može sigurno ugroziti život?

Žalosno je da je za vas Mirza samo broj, a ne kolega među jednakim! Jadno je to, čak i od strane vas mazluma, jadno!

Da vas sve kolektivno obavijestim jer duboko vjerujem, Mirzu nije odnijela mećava, ali će vas Mirzin slučaj sve kolektivno pomesti ko mećava!

Mirza nije nestao, Mirza nije nastradao, Mirza je u planini na iskušenju koje mu je Gospodar poslao, među velikim snjegovima već 36ti sat, bije srce lavlje junačko, hercegovačko sa imanom u duši, čeka trenutak kada će ponovo biti među nama i sa svojim voljenim ukućanima. Jer uistinu Gospodar iskušava svoje iskrene robove!

Od jutros gledam u staze i šume Bjelašnice, iako mi magla ne dopušta daleki pogled, iščekujem da se Mirza pojavi. Svakog trenutka osjećam da će se pojaviti!

Novi je dan, 2 sata i 40min poslije ponoći, sjedim pored portala na stazi i čekam da se Mirza pojavi!
Mirza je živ siguran sam u to, Mirza će se uskoro pojaviti", napisao je Fehim u objavi na Facebooku.

Objava Oglasio se rođak Mirze Tucakovića za kojim se traga na Bjelašnici: “Zašto iznosite neistine?” pojavila se prvi puta na PressMedia.

Njemački niželigaš DJK Flörsheim postao je ovih dana hit u njemačkoj javnosti, u čiji je fokus stigao zbog sastava u kojem igra svoje utakmice.

Riječ je o klubu iz najnižeg ranga takmičenja u Njemačkoj, a dolazi iz gradića od svega 20.000 stanovnika.

Ono što je specifično za DJK Flörsheim, jeste da većinu njegovog igračkog kadra čine nogometaši koji se prezivaju Kurtanović, odnosno njih čak 12 koji su mahom porijeklom iz Sandžaka, ali ima i onih iz BiH.

Tako je fotografija sastava ekipe u kojoj se svih jedanaest igrača u startnoj postavi preziva Kurtanović postala pravi hit, o kojem priča cijela Njemačka.

Kada je niželigaš ušao u problem s nedostatkom igrača uoči početka sezone, u pomoć je priskočio Haris Kurtanović i spasio klub gašenja.

Krenuo je Haris u misiju stvaranja novog tima, a onda je došao na ideju da pozove svoju braću i rođake.

"Zapitao sam se kojim igračima najviše vjerujem? I shvatio da su to moja braća i rođaci", rekao je Haris Kurtanović za lokalni Hessenschau.

Haris obnaša i ulogu trenera i golmana ekipe, a u ekipi igraju njegova braća Kenan i Samir, te ostali bliži i dalji rođaci, svi rođeni u Njemačkoj.

Pošto ih je dvanaest, ne mogu uvijek svi u startnu postavu...

"Najmanje šestorica nas uvijek igra", uz smijeh priča Haris, kojem je pripala i nezahvalna uloga da pred svaki meč određuje ko od rođaka neće na teren.

"Ali niko se ne ljuti", dodaje Haris u razgovoru za njemačke medije, uz kojeg je u ovoj nevjerovatnoj priči govorio i rođak Bakir Kurtanović.

"Nekad pričamo na bosanskom jeziku, pa nas rivali ništa ne razumiju i budu zbunjeni", kaže Bakir Kurtanović za Fussball.de, dok Haris otkriva još jednu anegdotu.

Kako kaže, protivnici su ranije mislili da natpis "Kurtanović" na dresovima predstavlja sponzora kluba, pošto se nalazi na svakom dresu.

"Shvatili su tek kad su vidjeli da imamo i druga imena na dresovima", kazao je Haris Kurtanović.

Doduše, imaju u timu i dvojicu Kurtanovića koji novcem svojih kompanija pomažu klub finansijski.

DJK Flörsheim je jesenju polusezonu završio na drugom mjestu, samo dva boda iza lidera, pa se u porodici Kurtanović nadaju da bi od ljeta mogli i u rang više.

Objava Sve Kurtanović do Kurtanovića: Najluđi tim Njemačke prepun igrača iz BiH i Sandžaka pojavila se prvi puta na PressMedia.

Dodik je godinama koristio svoj službeni položaj da akumulira lično bogatstvo preko kompanija povezanih s njim i njegovim sinom Igorom Dodikom. Ova korupcija je potkopala povjerenje javnosti u bh. državne institucije i vladavinu prava. Dodikova mreža je nastavila s namjernim pokušajima da zaobiđe SAD sankcije - navodi State Department. Dodaju kako su to postizali manipulisanjem upravljačkim strukturama i preregistracijom određenih kompanija pod novim nazivima. Ko su Aleksandar i Mirko Dobrić koji su zbog Dodika završili na crnoj listi? Iako im se žestoko suprostavio, na listi nema HDZ-ovog predsjednika Dragana Čovića

The post A ČOVIĆA NE DIRAJU: Američka “crna lista” proširena i na Stašu Košarca i još dvojicu appeared first on IZDVOJENO.ba.

Košarkaši Amar Alibegović i Amar Gegić bili su među najzapaženijim igračima u sinoćnjoj velikoj pobjedi reprezentacije Bosne i Hercegovine protiv selekcije Hrvatske 110-90. Alibegović (29), igrač italijanskog „Trapani Sharka“ se uprkos povredi u prvom poluvremenu vrlo brzo vratio u igru i pridružio svojim kolegama u velikom trijumfu. Gegić (26), košarkaš „Zadra“ je trojkama u finišu utakmice presudio njen konačan ishod.

Priča u ovoj dvojici sjajnih košarkaša i njihovim familijarnim vezama mogla bi biti i svojevrsno podsjećanje na slavnu  historiju bosanskohercegovačkog i jugoslovenskog sporta. Amar Alibegović, sin je Teomana Alibegovića, košarkaša koji je bio svjetski juniorski prvak sa najtalentovanijom generacijom u povijesti jugoslovenske, a možda i svjetske košarke, Tonijem Kukočem, Vladom Divcem, Dinom Rađom, Aleksandrom Đorđevićem, Samirom Avdićem... Rođen u Zenici, Teoman je rano sa roditeljima odselio u Sloveniju, a kasnije i u Ameriku. Još uvijek je najbolji strijelac slovenačke košarkaške reprezentacije.

Teomanova supruga Lejla također je trenirala košarku u Sarajevu. Njen otac Refik Muftić bio je golman velike generacije nogometaša „Sarajeva“ koja je 1967.godine bio prvak Jugoslavije i nastupao u evropskoj ligi šampiona. Muftić, koji je preminuo 2019.godine, karijeru je nastavio u Austriji, a bio je trener golmana „Sturma“ iz Graza u vrijeme kada je ovaj klub trenirao još jedan sarajevski velikan, legendarni Ivica Osim.

Refika Muftića u „Sarajevu“ je trenirao Abdulah Gegić, djed košarkaškog reprezentativca Amara Gegića. Abdulah Gegić je sredinom 60-ih godina praktično stvarao šampionsku generaciju „FK Sarajeva“ sa kojom je bio viceprvak Jugoslavije. „Sarajevo“ je  tih godina predvodio neponovljivi Asim Ferhatović Hase, po kojem je stadion na Koševu dobio ime. Godinu prije nego što će „Sarajevo“ postati prvak Jugoslavije Gegić je preuzeo beogradski „Partizan“ kojeg je odveo do finala Lige prvaka u kojem ih je porazio madridski „Real“. Zanimljivo, i njegov unuk Amar je jednu sezonu proveo u dresu košarkaša „Partizana“.

Ukoliko se košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine plasira na Evropsko prvenstvo, pridružit će im se i Luka Garza(26), još jedan unuk Refika Muftića i rođak Teomana Alibegovića. Luka koji nastupa u NBA Ligi za „Minnesota  Timberwolves“ već je nastupao za državu u kojem je rođena njegova majka Šejla, također bivša košarkašica.

Tako bi se sa puno razloga moglo zaključiti da dvojica Amara i Luka nastavljaju sjajnu sportsku tradiciju koju su prije skoro 60 godina ispisivali njihovi djedovi, piše Slobodna Bosna.

Objava Djedovi Amara Gegića, Amara Alibegovića i Luke Garze legende su bh. šampiona iz 60-ih godina pojavila se prvi puta na PressMedia.