Tag: Slučaj

Mjesecima traju protesti i blokade studenata širom Srbije zbog pada nadstrešnice u Novom Sadu, koja je odnijela 16 života. Posljedice suprotstavljanja režimu osim studenata osjećaju građani, aktivisti, kao i novinari.

Posljednji slučaj u nizu dogodio se novinarki Rijaldi Mujezinović kojoj su, kako je navedeno, vandali razlupali automobil u porodičnoj kući u Brodarevu, nedaleko od Prijepolja.

Mujezinović je slučaj podijelila na svom Instagram profilu:

"Ispred moje porodične kuće u Brodarevu su nam razlupali kola. Brodarevci, nema vas mnogo, znate li ko je kivan ovoliko na nas da uradi ovako nešto?"

Objavila je fotografije koje prikazuju razlupano vozilo, uz dodatni komentar: "Ovo nije dječija igra, ovo nije zabava, ovo je nečija mržnja."

Mujezinović tvrdi i da policija do trenutka objave nije izašla na uviđaj, kao i da su u kancelariji njenom ocu saopštili "trebalo je da imate kamere".

Njena aktivna i nedvosmislena podrška studentima, kao i kritikovanje trenutne vlasti Aleksandra Vučića, izazvali su različite vrste pritisaka, od kojih je posljednji uništavanje imovine.

Podsjećamo, novinari N1 Srbija također nisu izostavljeni od pritisaka, a prije desetak dana blokirana je zgrada televizije.

Objava Novinarki u Srbiji koja aktivno kritikuje režim razlupan automobil: ‘Ovo je nečija mržnja’ pojavila se prvi puta na PressMedia.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obratio se javnosti putem programa provladinog tabloida Informer, gdje je u kontekstu sve snažnijih studentskih protesta u Srbiji spomenuo i rukovodstvo Republike Srpske – Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića – tvrdeći da oni ne mogu doći u Beograd zbog „međunarodne potjernice“ raspisane za njima.

- A da se brinu za srpski narod… Sad da vas pitam, a kako da dođe Milorad Dodik u Skupštinu Srbije da predstavi nešto, i on, Stevandić i Višković, kad je raspisana međunarodna potjernica za njima Oni su namjerno organizovali ono nasilje 15. marta, samo da Republika Srpska ne bi mogla da bude predstavljena i ono što se zbiva u Republici Srpskoj u Skupštini Srbije. Kako to ljudi niko ne vidi? A šta ćemo po tom pitanju da radimo, pa ne zna se, rekao je Vučić.

No, predsjednik Srbije ili je svjesno iznio netačnu informaciju ili je, što je teško povjerovati, neinformisan – jer za Dodikom, Stevandićem i Viškovićem nije raspisana međunarodna, već centralna potjernica unutar Bosne i Hercegovine.

Za razliku od domaćih potjernica koje raspisuju nadležni sudovi unutar zemlje, međunarodnu potjernicu izdaje Interpol na zahtjev državnog pravosuđa, ali tek u slučaju kada se potvrdi da osoba nije dostupna domaćim organima gonjenja. To u slučaju pomenutog trojca nije slučaj.

Vučić je, dakle, pokušao povezati dva potpuno odvojena procesa: pravni postupak protiv čelnih ljudi Republike Srpske koji su optuženi za napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine, i proteste mladih ljudi u Srbiji koji danima na ulicama traže odgovornost vlasti zbog tragedije u Novom Sadu u kojoj je stradalo 16 osoba.

Ukoliko je Vučić, kao predsjednik države, zaista pogrešno informisan o vrsti potjernice koja je raspisana za Dodika, Stevandića i Viškovića, to postavlja ozbiljno pitanje o načinu na koji se informiše i donosi zaključke u kriznim političkim trenucima.

S druge strane, ukoliko je, što je mnogo vjerovatnije, namjerno iznio ovu konstrukciju, jasno je da mu je cilj da rukovodstvo RS-a iskoristi kao alat za unutrašnjopolitičke obračune u Srbiji. Poruka je surova, ali jasna – problemi koje imaju lideri iz RS-a više nisu Vučićev prioritet. Oni su sada samo jedan od alata u njegovom pokušaju da zaustavi studentski bunt koji potresa temelje njegove vlasti.

U pozadini svega ostaje pitanje: da li su Dodik, Stevandić i Višković još uvijek dobrodošli u Beograd – i ako nisu, šta to govori o odnosima unutar tzv. srpskog svijeta

Objava Preokret: Dodikov trio dobio “crveni karton” od Vučića pojavila se prvi puta na PressMedia.

Svaka druga žena u Bosni i Hercegovini doživjela je neki oblik nasilja nakon 15. godine, bilo da je u pitanju fizičko, psihičko, seksualno ili ekonomsko nasilje, podaci su Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine iz 2013. godine.

Prema podacima OSCE-a iz 2019. godine, 85 posto žena nije prijavilo nasilje. Iako je ovaj problem, kao jedan od najvećih izazova bosanskohercegovačkog društva, izašao iz privatne u javnu sferu, i žrtve prijave nasilje i budu odvojene od partnera, nerijetko se dešava da se žena vrati žrtvi. Razlozi koje navode su brojni, a među čestima su, u onim manjim sredinama, osude društva, nemogućnost zaposlenja zbog te osude i teret koji “ponese” žrtva. Jednu od takvih sudbina zadesila je ženu koja je s redakcijom N1 podijelila svoju tešku ispovijest.

Žena čiji je identitet poznat redakciji, odlučila je progovoriti potaknuta kolumnom reportera N1 Azura Delića pod nazivom “Duh mahale, šutnja, sramota i femicid”. Na svojoj koži osjetila je taj “duh mahale”, šutnju i sramotu, ovo zadnje srećom nije.

“Već duže vrijeme razmišljam o osvrtu novinara i njihovih gostiju koji razgovaraju na temu ‘je li sistem zakazaoi. Ali niko se ne pita ‘je li mozak zakazao’. I ja živim u mahali, i ja sam žena žrtva nasilja, i ja sam kao i većina žena dala još jednu priliku za zajednički život. Da li je moj mozak zakazao?”, pita se.

Navodi kako je svog partnera prijavila za nasilje i da su sve karike u sistemu, od policije, preko inspektora i tužilaštva do suda, dobro uradili svoj posao, a da je on bio u zatvoru 5 mjeseci. U detalje nasilja nije htjela da ulazi kazavši kako tema o kojoj želi da govori, iz svog iskustva, je “mahala, primitivna sredina i plitki mozgovi”.

“Ja se pojavim na ulici (nakon prijave muža za nasilje, op.a.), svi od mene okreću glavu, poneki sramežljivi pogled i pozdrav. Hajde, mislim ljudima neugodno, u neznanju ne znaju šta da kažu. Trebala bih negdje da se zaposlim, treba djecu nahraniti jer sam ostala u kući sa 5KM. I ništa. I tu zid. Mala sredina, svi znaju doći će on i napraviti problem, ne bi da se zamjeraju… Ja sam sa srednjom školom, nisam obrazovani stručnjak tako da nemam izbora za posao. Branio mi je da radim i tu me je dobro z*****. Djeca i ja ostajemo sami na ulici, jer nemam para za kiriju i obaveze, i gladni. Nemam pomoći ni sa jedne strane, od socijalnog sam dobila jednokratnu pomoć”, navodi u svojoj ispovijesti.

U sigurnu kuću, kaže, ne želi smatrajući da tamo trebaju smjestiti “takve muškarce” (nasilnike, op.a.), a ne u zatvor jer “u zatvoru imaju sav ugođaj”.”Treba ih sigurno zatvoriti, ali na nekom prinudnom i teškom radu…”

“Da li je mozak zakazao?”

Potom navodi kako je došlo do toga da se ponovo vrati svom mužu nasilniku.

“I tako ja njega oslobodim, sklopim s njim dogovor: hoćeš napolje – može, ponoviš li nešto i slično – vraćaš se nazad. Da napomene, nije mi prijetio ubistvom. Znam ga dovoljno, on voli sebe najviše tako da su minimalne šanse da to ponovi. Ostaje i zatvoru pet mjeseci i u dosijeu mu piše da je ležao zbog nasilja. Zna i on mene – sigurno bih opet to uradila (prijavila ga za nasilje ukoliko bi do njega došlo, op.a.). I pušten je. Ako ne nastavimo živjeti zajedno, on ode u Njemačku i neće pomagati ni meni ni djeci. Odlučim se za zajednički život ponovo. Znam da će mnogi reći ‘mogla je ovo, mogla je ono’, ali nisam. Sada mogu reći da živimo lijepo, podnošljivo. Međutim, tu dolazi mozak…

On je pušten, dočekan je raširenih ruku, vratio se na posao – nikakvih problema. Njegova familija me neće zato što sam mu to uradila. Moja familija me neće jer sam ponovo s njim. Na ulici me, vjerovali ili ne, žene pljuju jer sam muža prijavila, što nisam trpila i govore da sam smeće. Žene koje imaju kćerke. Na kraju je ispalo da sam ja izolirana iz društva, a ne on. Sama sebi kažem ‘ma baš me briga’, ali briga me. Kad treba javno biti viđen na protestu, dobiti slobodan dan na poslu jer se protestuje – tu su svi kao jedno. A kao pojedinac dati podršku – to ne može. ‘Nemoj da se zamjerim, nije meni ništa uradio’. I, da li je mozak zakazao? Moj priznajem možda i jeste u nekoj mjeri jer šta sam proživjela nije ni čudo. Kako reče jedna osoba ‘ ti ženo i ne znaš da nisi dobro’. A šta je s drugima”, zaključuje.

Zakonsko rješenje u FBiH

Podsjećamo, Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine jednoglasno je usvojio Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama.
Između ostalog, propisano je da bi Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, uz tehničku podršku Federalnog ministarstva saobraćaja i komunikacija, trebalo osigurati uspostavljanje 24-satne besplatne SOS telefonske linije koja pokriva cijelu Federaciju BiH, radi davanja savjeta i pružanja podrške žrtvama nasilja, povjerljivo, odnosno čuvajući i njihovu anonimnost, u vezi sa svim vidovima nasilja obuhvaćenih ovim zakonom.

Nasilje je definisano kao tjelesna, psihička ili ekonomska povreda, opisano je i štaje tačno nasilje te mjere koje se poduzimaju u slučaju da je do nasilja došlo.

Jasno je propisano da zaštitu i pomoć pruža niz javnih ustanova te niz prava – od besplatne medicinske pomoći, psihološku pomoć, pratnju osobe od povjerenje itd.

“Žrtvi se mora prići individualno”

Ranije je za N1 govorila Emira Mizić, predsjednica Udruženja „Tim volim život“ iz Cazina koja je istakla da je svaki slučaj žrtve nasilja priča za sebe.

“Žrtvi je također bitno da tu zaštitu dobije pravovremeno jer to daje garanciju da se neki teži oblici nasilja mogu prevenirati kao što ubistva žena. U tom kontekstu službenici koji postupaju po prijavi nasilja dužni su praviti procjene rizika za svaku žrtvu i tretirati svaki slučaj ponaosob i u procjenama postupati odgovorno. Svakako nesmijemo zaboraviti da je važna podrška porodice i okoline”, kazala je ona,
Sociolog Vladimir Vasić ranije je za N1 kazao da je ključno mijenjati svijest društva, posebno u kontekstu patrijarhalnih vrijednosti koje često pogoduju normalizaciji nasilja.
“Patrijarhat u svojoj negativnoj interpretaciji nosi sa sobom patološke posljedice koje danas gledamo. Moramo osnaživati žene i u ruralnim sredinama, omogućiti im podršku i zaštitu, umjesto da ih osudimo na šutnju”, rekao je on.

U Bosni i Hercegovini postoje SOS telefoni za prijavu nasilja u oba entiteta.

Gender centar Federacije Bosne i Hercegovine uspostavio je SOS telefonski broj 1265 za pomoć žrtvama nasilja u porodici na teritoriji ovog bosanskohercegovačkog entiteta.

SOS liniju 1264 za područje Republike Srpskeuspostavile su 2005. godine četiri nevladine organizacije i Gender Centar Republike Srpske.

Na teritoriji BiH postoji osam sigurnih kuća sa ukupno 200 raspoloživih mjesta za žene i djecu žrtve nasilja. Sigurne kuće nalaze se u Sarajevu, Tuzli, Bihaću, Zenici, Mostaru, Modriči, Banjaluci i Bijeljini.

Fondacija lokalne demokratije nudi besplatnu pravnu, psihološku i socio-ekonomsku podršku za žene na brojeve telefona 033/570-560 i 033/570-561.

Psihološko, kao i pravno savjetovalište, nudi organizacija Medica Zenica. Oni, također, imaju i centralu na koju se može prijaviti nasilje na broj 032/463-920.

Fondacija Lara Bijeljina također ima broj za hitne pozive za prijavu nasilja, pružanje besplatne psihološke i pravne pomoći na 055/251-696.

Centar ženskih prava vodi Mrežu 4P kroz koju žene mogu direktno kontaktirati pomagačicu iz njene lokalne zajednice kako bi im pomogle u pristupanju uslugama ukoliko imaju problema sa rodnim nasiljem.

Glavni kontakt je 060/3111-922, a kontakti svih pomagačica dostupni su na mapi.

Broj policije je 122.

U konačnici, žrtvama nasilja potrebna je pomoć kako institucionalna tako i okoline i najbližih. Kako su ranije istakli stručnjaci ključ je u porodici, da nove generacije odgajamo da niti u jednom slučaju nasilje ne može biti rješenje i da žena nije ničije vlasništvo. Na nama svima je da budemo tu za one kojima je pomoć potrebna, bez osuđivanja i kritika.

Objava Ispovijest žrtve koja se vratila mužu nasilniku: “Da li je mozak zakazao?” pojavila se prvi puta na PressMedia.

Ukoliko dogovor izostane i Trump nastavi napadati na iranske interese na Bliskom istoku, onda je svaka vrsta sukoba moguća. U Netanyahuovoj ideji novog Bliskog istoka, Izrael je jedina regionalna sila i ima pravo da radi šta želi. Među rijetkim koji na to ne pristaju su Husi, koji su napadali Izrael kao čin solidarnosti sa Palestincima u Pojasu Gaze

The post BLISKI ISTOK: Trump napada jemenske Huse u namjeri da se po želji Netanyahua obračuna s Iranom appeared first on IZDVOJENO.ba.

Iz Ureda visokog predstavnika (OHR) su mi rekli da nikada nisu imali ovakav slučaj, a sarađuju s povratnicima i prate obnovu kuća od završetka rata u našoj zemlji, kaže Salaharević Tužilaštvu Bosne i Hercegovine podnijeta je krivična prijava protiv odgovornih u Općini Vlasenica, zbog toga što su Nedimu Salahareviću zabranili obnovu porodične kuće u ovom podrinjskom gradu.

Poruka na vratima

Podsjećamo, Nedim Salaharević kome su otac i brat ubijeni u zloglasnom logoru Sušica, počeo je obnavljati porodičnu kuću u centru grada. Nakon što su majstori na kući uradili krov, na ulaznim vratima su, jednog jutra, zatekli zalijepljenu obavijest u kojoj stoji da je vlasnik, ukoliko planira izvođenje bilo kakih radova, obavezan pribaviti odgovarajuće dozvole Općine Vlasenica, odnosno Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove.

– Iz Ureda visokog predstavnika (OHR) su mi rekli da nikada nisu imali ovakav slučaj, a sarađuju s povratnicima i prate obnovu kuća od završetka rata u našoj zemlji. Ovo je kršenje Aneksa VII Dejtonskog sporazuma, doslovno uskraćivanje prava na povratak, a to radi Općina Vlasenica na čelu sa načelnikom Miroslavom Kraljevićem. Ugovor za obnovu moje kuće potpisali su Općina Vlasenica, Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica i ja. Imam taj ugovor po kojem je Ministarstvo poslalo građevinski materijal – kaže Nedim Salaharević za Faktor.

Iz Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica za Faktor su potvrdili da su na zahtjev delegata u Vijeću naroda Republike Srpske (RS) Armina Hamzića (SDP), u okviru besplatne pravne pomoći, sačinili krivičnu prijavu. Tu prijavu je, zajedno s dokazima, delegat Armin Hamzić predao Tužilaštvu BiH.

Ratni zločini

Nedimov brat Edin Salaharević bio je košarkaš tuzlanske Slobode, s kojom je kao junior bio prvak Jugoslavije, a bio je i juniorski reprezentativac bivše države. Ubijen je u logoru Sušica zajedno s ocem Muhamedom, a svemu tome prethodio je kućni pritvor u kojem je ova porodica bila, a te 1992. godine im je na ulazna vrata zalijepljeno obavještenje da su “porodica za specijalnu namjenu”. O svemu tome Nedim Salaharević je pred Sudom BiH svjedočio u postupku protiv Miroslava Kraljevića, Maneta Đurića, Radenka Stanića i Gorana Garića, kojima se sudi za progon bošnjačkih civila u Vlasenici – protivpravnim zatvaranjem, ubistvima, seksualnim zlostavljanjima, mučenjima, nestancima i drugim nečovječnim djelima počinjenim tokom 1992. i 1993. godine.

Miroslav Kraljević trenutno je načelnik Vlasenice, a tokom rata bio je komandant Interventnog voda, koji je prema svjedočanju Salaharevića, ovu porodicu držao u kućnom pritvoru, sve dok Mehmed i Edin Salaharević 11. septembra 1992. nisu odvedeni u logor Sušica. Prema optužnici, Đurić je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti u Vlasenici, Stanić komandir, a Garić policajac.

– Ništa od toga nije slučajno. Ja se sjećam te obavijesti na vratima 1992. godine s podebljanim slovima. Ni ova posljednja za obnovu kuće nije slučajno baš tako dostavljena, lijepljenjem na vratima s boldiranim slovima – navodi Salaharević.

U sklopu renoviranja Nedim planira postavljanje nove ograde oko kuće, koš u dvorištu, kao uspomenu na svog brata Edina i muzej-sobu u sklopu kuće.

Objava Tužilaštvu BiH podnesena krivična prijava protiv odgovornih u Općini Vlasenica pojavila se prvi puta na PressMedia.

PODRŽAVAJU SRPSKO UGNJETAVANJE BOŠNJAKA: Vrijeme je uvijek bilo na strani neprijatelja, baš kao što je danas na strani Milorada Dodika. Svaki dan koji prođe, a on nije uhapšen, manje je države Bosne i Hercegovine. Hapšenja optuženih za ratne zločine, poput akcija SFOR-a i NATO-a protiv pripadnika vojnog i političkog vrha bosanskih Srba, ili čelnika hrvatske samouprave pokazuju da u prošlosti nije bilo prepreka za ovakve intervencije. Sada, kada se suočavamo s političarima koji otvoreno prkose pravnom sistemu države, međunarodna zajednica ne pokazuje volju da podrži provođenje zakona. A, njihovom zaslugom Dodik ima moć

The post RANIJE SU ZNALI HAPSITI, A SAD TVRDE NIJE IM MANDAT: Kalkulacije EUFOR-a i licemjerje međunarodne zajednice appeared first on IZDVOJENO.ba.