-2.1 C
Sarajevo
Petak, 7 veljače, 2025

Upoznajte Palestinca koji je sreću pronašao u Travniku: Yusri oženio Bosanku i otvorio restoran

Palestinac Yusri Salameh više od godinu dana živi u vezirskom gradu Travniku gdje je odnedavno otvorio i restoran u kojem priprema raznolika jela, ali na palestinski način.

Oženjen je Bosankom s kojom je zajedno odlučio da nastave živjeti u Travniku, gradu u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, kojeg već osjeća svojim domom.

Yusri je ispričao da je odlučio da otvori palestinsko-bosanski restoran gdje će posjetioci imati priliku da probaju raznoliku hranu, koja se priprema sa jedinstvenim palestinskim začinima i ukusima.

“Vidio sam da ovdje postoje ćevapi i pite. Ja zaista volim ćevape i pite, ali želio sam ponuditi nešto novo. Tog dana sam rekao supruzi da ću pokrenuti ‘revoluciju hrane’ u Travniku. Trebalo nam je vremena za planiranje, skupljanje ideja, kupovinu začina i otvorili smo zvanično prošli petak ‘McGrill Restaurant’, bosanski proizvodi s palestinskim ukusom”, kazao je ovaj Palestinac.

Kako kaže, već odavno je shvatio da ljudi u Bosni i Hercegovini mnogo vole meso, kao i Palestinci

“Zato sam odlučio da otvorim restoran gdje nudimo piletinu, kebab, šiš kebab i druge kebabe, ali na palestinski način, sa arapskim ukusom, dodajući arapske začine, dodajući marinadu. Mariniramo meso dan ranije i ljudima se ovo svidjelo, vole ove naše ukuse, dolaze kada osjete mirise kako se šire”, rekao je Yusri.

Patnje palestinskog naroda

Potom se dotakao teškim patnji i strahota s kojima se suočavaju njegovi sunarodnjaci u Palestini, posebno u Pojasu Gazu, gdje su izloženi brutalnim napadima izraelske vojske.

“U Gazi imam prijatelje i rođake, ali nemam kontakt s njima, izgubio sam kontakt s njima. Ostatak moje porodice je na Zapadnoj obali u Ramallahu, odakle ja dolazim. Zovemo ih telefonom, ali ne smijemo o svemu pričati, jer se sve prati i provjerava. Kada ih nazovem, samo ih mogu pitati, ‘kako ste? Kako su djeca’, jer ako pitam nešto drugo, to bi ih moglo ugroziti”, kazao je.

Kako ističe, veoma je bolno i srceparajuće kada vidi scene u Gazi gdje svakodnevno ginu civili, žene, djeca.

Yusri Salameh
Foto: Anadolija: Yusri Salameh

“Psihički se osjećam teško i kada razmišljam o tome. Ne možemo jednostavno ništa uraditi. Imamo samo Allaha na našoj strani”, ističe Yusri, dodajući da je ovo početak kraja Izraela.

“Mi smo pravi vlasnici tog teritorija, tamo živimo i tamo ostajemo, nikada nećemo odustati“, kazao je ovaj Palestinac.

Njegov otac je protjeran s ognjišta iz Ramallaha krajem 1950-tih godina nakon čega je kao izbjeglica živio u nekoliko zemalja.

“Nikada više nije mogao da se vrati nazad, pokušavao je cijeli život da se vrati tamo, bar radi posjete, da vidi rodbinu, braću, sestre, svoje selo, ali nije bilo šanse da se vrati, nikada mu nisu dozvolili”, ispričao je.

Želi da bude ukopan u Palestini ili u BiH

Yusri je, kako kaže, uspio posjetiti Palestinu tri puta tokom života jer je imao pasoš evropske zemlje, a posljednji put je bio tamo 2019. godine.

Na kraju je istakao da je rekao porodici da, kada umre, želi da bude ukopan u Palestini ili u Bosni i Hercegovini koju je, kako je kazao, mnogo zavolio i podsjeća ga na njegovu daleku domovinu koju često vidi u snovima.

The post Upoznajte Palestinca koji je sreću pronašao u Travniku: Yusri oženio Bosanku i otvorio restoran appeared first on inmedia.ba.

Slučajna vijest

Drama u ovom dijelu BiH: Dvije osobe uhapšene zbog pokušaja pljačke banke

Pripadnici policije uhapsili su dvije osobe A.K. (1997.) i N.G., iz Mostara, koje se dovode u vezu s jučerašnjim pokušajem pljačke banke u Mostaru. Naime, policiji je u četvrtak u 13:20 sati dojavljen...

Igre bez granica: Klasov hljeb u decembru koštao 1,7 KM, u januaru 2 KM, sad je i 2,10 KM

U ponedjeljak, 3. februara, u organizaciji Federalnog ministarstva trgovine u sjedištu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu održan je sastanak sa predstavnicima trgovina i prehrambenih proizvođača na kojem su razmatrani načini za poboljšanje situacije u vezi sa trenutnim cijenama na tržištu.

Nekoliko dana kasnije, svjedoci smo prvih "efekata" tog sastanka. Naime, kompanija Klas, koja je najveći proizvođač hljeba i peciva u Kantonu Sarajevo, ponovo je podigla cijene.

Kako Faktor saznaje iz izvora bliskih Vladi FBiH, prehrambeni proizvođači nisu na sastanku najavili poskupljenje.

Tako je cijena polubijelog hljeba, najprodavanijeg Klasovog proizvoda, dvije KM, a u pojedinim trgovačkim lancima i 2,1 KM.

Igre bez granica sa cijenama hljeba traju od početka 2025. godine. Krajem decembra polubijeli hljeb je koštao 1,7 KM, pa je početkom januara skočio na dvije KM.

- Uslijed lančanog poskupljenja svih ključnih sirovina došlo je do prilagođavanja cijena  proizvoda iz našeg asortimana, uključujući i hljeb.

Razlozi za povećanje cijena direktno su povezani s kontinuiranim rastom cijena sirovina, energije, goriva i drugih operativnih troškova - naveli su tada iz Klasa.

Međutim, nakon svega nekoliko dana, a na intervenciju Federalnog ministarstva trgovine, cijene su vraćene na 1,7 KM. Ministarstvo je reagovalo jer se poskupljenje pravdalo povećanjem cijena pšenice na berzama za 15 posto. S obzirom na to da su se zalihe pšenice nabavile ranije, po nižim cijenama, opravdanog razloga za poskupljenje nije bilo.

No Klas je i februar otvorio poskupljenjem. Novinari Faktora su zatražili objašnjenje zašto su se ovaj put odlučili za poskupljenje, ali do objave ovog teksta iz Klasa nisu odgovorili na naš upit.

  
Možda se odgovor o poskupljenju nalazi u sljedećem. Naime, naredne sedmice trebalo bi se znati hoće li se nastaviti projekat "zaključavamo cijene". U dosadašnjem dijelu ove akcije polubijeli hljeb je bio neizostavni dio liste.

Da je ostao na 1,7 KM, morao bi ići na minimalno 1,65 KM, kao što je to bio slučaj ranije. Ovako sa 2 ili 2,1 KM ako pojeftini 10 ili 20 feninga, teško da će biti više, proizvođač je opet profitirao, a ceh će platiti kao i uvijek građani.

Objava Igre bez granica: Klasov hljeb u decembru koštao 1,7 KM, u januaru 2 KM, sad je i 2,10 KM pojavila se prvi puta na PressMedia.

Nada Gligorić uhvaćena poslije 2 godine BJEŽANJA: PENZIONERKA za kojom je tragao Interpol, krila se u Prnjavoru

Za jedinom penzionerkom iz RS-a na Interpolovoj potjernici i ujedno bivšom zamjenicom načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje u Banjaluci tragalo se od septembra 2022. godine.

Izvor Srpskainfo otkrio je da se Nada Gligorić jedno vrijeme skrivala i na porodičnom imanju u selu Čivčije kod Prnjavora.

Reporteri Srpskainfo su posjetili ovo mjesto i otkrili zanimljive detalje.

Poslije Čivčija, Gligorićeva je pobjegla van granica BiH.

Gligorićevu su prije dva dana locirali službenici Okružnog centra Sudske policije Banjaluka i nakon hapšenja je sproveli u pritvorsku jedinicu Kazneno popravnog zavoda Banjaluka.

Izvor je objasnio da je Nada Gligorić bila osuđena prvostepenom presudom zbog prevare, ali je ovu presudu ukinuo drugostepeni sud i naredio novo suđenje. Optužena je u međuvremenu pobjegla, pa je sud naredio raspisivanje međunarodne potjernice.

Nada Gligorić je i ranije osuđivana.

Nada Gligorić (68), nekadašnji zamjenik načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje u banjalučkoj Gradskoj upravi, prijavila je u decembru 2014. godine policiji da su je u stubištu zgrade, pretukla dvojica maskiranih muškaraca.

Gligorićeva je još 2006. bila osuđena na tri godine zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja.

https://www.youtube.com/watch?v=krhWdZofKoU

Objava Nada Gligorić uhvaćena poslije 2 godine BJEŽANJA: PENZIONERKA za kojom je tragao Interpol, krila se u Prnjavoru pojavila se prvi puta na PressMedia.

Helezova poruka Cvijanović odjeknut će državom: “Moja odgovornost je da se genocid ne ponovi”

Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine, reagovao je na jučerašnje uvrede predsjedavajuće Predsjedništva BiH Željke Cvijanović koja ga je nazvala "ekstremistom" i "kafanskim nasilnikom".

Zasmetala je Cvijanović njegova izjava o namjenskoj industriji u BiH, pa je u poprilično oštroj i zapaljivoj reakciji propisno izvrijeđala državnog ministra.

Helez joj je danas poručio kako nema problem sa ljudima druge nacionalne ili vjerske pripadnosti, ali ima problem sa separatistima.

Istakao je da pripada narodu nad kojim je počinjen genocid i da kao ministar odbrane ima najveću odgovornost da se tako nešto više nikada ne ponovi.

U nastavku prenosimo Helezovu reakciju:

Članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović nastavlja niz koji su započeli Aleksandar Vučić, Milorad Dodik i Aleksandar Vulin te me na najprimitivniji način napada, lažno optužuje i uličarskim rječnikom vrijeđa.

Nije ovo prvi put da to radi. Do sada nisam regovao. Vjerujem da to radi da preusmjeri pažnju sa stvarnih problema u kojima se nalaze režimi Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, ali i da dobije pažnju medija, koju očigledno ne može dobiti svojim radom.

Lakše je Cvijanovićki primitivno vrijeđati, napadati i lažno optuživati, nego odgovoriti na pitanja građana manjeg bosanskohercegovačkog entiteta o lošem ekonomskom stanju, niskim platama i penzijama, stalnom kašnjenju u isplatama istih, sankcijama pod kojima se nalaze skoro kompletno rukovodstvo RS, izbacivanju SNSD-a iz državne vlasti, protestima koji se polako iz Srbije prelijevaju u RS i drugim problemima u kojima se nalaze građani RS uzrokovanim promašenom, ultranacionalističkom politikom.

Članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Cvijanović me lažno optužuje da sam islamista i da želim rat. Proveo sam čitav rat braneći Bosnu i Hercegovinu, njen suverenitet, cjelovitost i multietnički karakter. Samo budala želi rat. Ko želi rat, da Bog da mu u kući bio.

Ja sam socijaldemokrata. Živim po načelima odgoja kojeg su mi pružili moji roditelji, moje politička ideologija koja mi nalaže da prihvatam sve ljude. Ja nikada nisam imao problem sa ljudima druge nacionalne i vjerske pripadnost, ja imam problem sa separatistima.

Moja domovina, Bosna i Hercegovina je preživjela agresiju, a moj narod etničko čišćenje i genocid. Kao Ministar odbrane imam najveću odgovornost da osiguram da se takvo nešto nikad ne ponovi.

Namjenska industrija u Bosni i Hercegovini je značajno sredstvo odvraćanja od separatističkih težnji režima Milorada Dodika, kojem pripada i članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović. Ona je svojevrsni osigurač suvereniteta, cjelovitosti i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.

Trenutno namjenska industrija u Bosni i Hercegovini bilježi ekspanziju, povećan izvoz i značajno punjenja budžeta preko PDV. Od tog novca se financiraju plate, penzije, infrastrukturni projekti, općenito razvoj čitave Bosne i Hercegovine. Čitava namjenska industrija u našoj zemlji je bosanskohercegovačka, pripada svim građanima u našoj zemlji i ne predstavlja prijetnju nikome.

Na kraju poručujem članici Predsjedništva Bosne i Hercegovine Cvijanović da živjeti u ovako prelijepoj zemlji Bosni i Hercegovini, a sanjati o Srbiji, je jadan život, napisao je Helez.

Objava Helezova poruka Cvijanović odjeknut će državom: “Moja odgovornost je da se genocid ne ponovi” pojavila se prvi puta na PressMedia.

Bila sam naivna… Krivila sam sebe za loš nalaz Papa testa, a onda je došla i javna dojava – prevario me!

Iako je meni vrijeme apstraktan pojam otkako znam za sebe, zato i često kasnim i ne znam koji je dan ili datum, do nekih stvari kao što su ginekološki ili dentalni godišnji pregledi držim gotovo u sekundu. Otkako sam punoljetna držim do svog intimnog zdravlja i manje-više sam tu jako odgovorna. Papa test jednom godišnje, uredan uvijek, i tako godinama sve dok eto, odjednom nije bio, piše Živim.hr.

Bila sam u dugogodišnjoj vezi, mlada, zaljubljena van svake mjere i jednako tako i vjerna, ali stigao je loš Papa nalaz. Ništa strašno, rješivo kurom antibiotika, ali kako sad i odakle?

Tada, zelena od niti 24 godine, smrtno zaljubljena i, barem u svojoj glavi, u vezi s osobom s kojom ću imati djecu, obitelj i budućnost do kraja života ni pomislila nisam da nalaz nije moja greška. Kako se nije radilo o isključivo spolno prenosivoj bolesti (ureaplazma) bez imalo sumnje u njega posumnjala sam u materijale koje nosim na treningu, razne fitness centre i njihove sanitarne čvorove, vlastitu higijenu i slično. Ni u jednom mojem scenariju nije bila mogućnost da mi je to netko donio i da imam rogove kakvih nema ni kod najtrofejnijih lovaca.

Je li mi trebala ta lekcija u životu?

Obavila sam svoj antibiotik, idući je nalaz bio uredan, veza se nastavila dalje još nekoliko mjeseci kad je, gle čuda, došla i javna dojava da sam prevarena. Ne pišem ovo zbog toga, jer nisam ni prva, a bome ni zadnja koja je tako bila povrijeđena nego pišem zbog nečega što mi je nehotice, a vjerojatno i u tom beskrajnom povjerenju koje sam prema njemu imala, promaknulo.

Mama mi je već tada, čim je došao loš nalaz htjela sugerirati da to baš i nije normalno i da provjerim što i kako. Tek mjesecima kasnije mi je iskočilo da me upozoravala i da je, da sam ju čula, mogla spriječiti katastrofu koja se dogodila oko pola godine kasnije. Znala je. Nije bila balava ko ja, imala je i svojih rogovlja, kao i loših nalaza, i znala je da me netko vuče za nos. Ali, nije uspjela doprijeti do mene i pustila me da se zaletim u zid. Teškog srca, kako mi je rekla i vjerujem joj, pustila je da se opečem jer je jednako tako znala (i tu je vjerojatno isto bila u pravu) da bi ta veza nakon još godine dvije meni dosadila.

Na kraju je ispalo najbolje za mene, ali ne mogu se ne zapitati da kako bi bilo da sam je tad čula Kako bi mi zazvonilo tad da mi vlastita mater u lice kaže: „E, Ana, ovaj je*e okolo.“

Vrlo vjerojatno bih se zaklala s njom i prekinula sve odnose, te na koncu imala isti finale spomenute veze jer taj nikad ništa nije priznao iako su svi sve znali, od mog ginekologa, prijatelja do medija. Je li mi trebala ta lekcija u životu? Vrlo vjerojatno.

Jesam li zbog toga nepovjerljivija prema gotovo svima Sasvim sigurno, ali ne muči me toliko ni povrijeđen ego ni reputacija ni tračevi ni sve što se kasnije zbilo. Ono što mi je uvijek bilo, a i bit će, neoprostivo je kad mi se netko umiješa u moje psihofizičko zdravlje. A ta veza je, pogotovo pred kraj, to napravila.

Jesam li donekle i ja to dopustila Možda, ali tad nisam znala bolje i samo sam vjerovala svemu što govori i piše. Spustila sam sve svoje obrane i zidove i osjećala se sigurno kako nikad prije ni kasnije nisam jer to je to, to je čovjek s kojim želim bore, sijede, umjetne kukove i unuke. Ništa me tad od toga nije moglo odbiti, čak i onda kad sam i sama krenula sumnjati u nevjeru, rekla sam mu u lice da mi samo prizna i da ćemo riješiti.

Kunem se svime što mi je vrijedno, u tom trenutku bila sam mrtva ozbiljna i htjela prijeći preko toga samo da zadržim tu bajku koju sam godinama, zajedno s njim, njegovala. Da dobijem tu budućnost koju smo zajedno, barem sam mislila da jesmo, gradili.

I sad, puno godina kasnije, znam da i jesmo prešli preko toga, zajedno, da bih gotovo sigurno ja otišla iz te veze nedugo kasnije. Ne zbog prevare nego zbog zidova kojih ni u jednom trenutku od početka do kraja nije bilo, ali bi u međuvremenu narasli. Ne bih mogla to učiniti sebi i ponavljam, svom psihofizičkom zdravlju.

Biste li rekli?

Nikad u životu nisam bila s druge strane priče pa da ja svjedočim nečijoj prevari i recimo to moram reći prijateljici, mami, nekome svome. Najiskrenije, ne znam ni bih li ni kako bih. Vjerojatnije bih se prvo obratila osobi koja vara, a ne onoj prevarenoj, ali opet ne znam što bih time postigla. Da se meni opet isto dogodi, unatoč iskustvu koje imam, ne znam bih li voljela saznati.

Naravno da ne bih voljela živjeti rogata, no ne znam bih li htjela ponovno prolaziti isto i ja, takva kakva jesam, brinula bih se za svoju frendicu koja mi priznaje nešto bolno meni jer znam da i nju boli. Bila bih preponosna i prezahvalna što imam takvu prijateljicu ili prijatelja, ali bih bila i ljuta što mi ta osoba ruši iluziju iako me spašava katastrofe kao što me onomad pokušala moja mama.

Trebalo bi, kao i prije, vremena. Prekid bi se sasvim sigurno dogodio u rekordnom roku, ali vrijeme da se zbrojim i oduzmem kako sa sobom pa tako i sa svim upletenim ljudima ne mogu izmjeriti. Ono što znam, i godinama prakticiram između ostalog i zbog te situacije u prošlosti jesu terapije, razgovori, boravak kako sama sa sobom tako i s ljudima koji me pune. Jer i tad sam zahvaljujući svemu tome preživjela i vratila se nazad na noge.

Često znam naletjeti na pitanje biste li svom frendu ili frendici rekli da ga/ju varaju? Ne znam, na prvu instinktivno svi viču da bi, vrlo vjerojatno bih i ja, ali bih prije svega stala i razmislila kako i zašto. Prebacujem li na nju/njega taj teret jer ga ja ne mogu nositi ili zato što mi je toliko stalo do frenda/frendice i bit ću s njim/njom čitav proces zacjeljivanja

Loš Papa nalaz meni je bio taj frend/frendica koji je vrištao s papira i osvijestio me, možda i sa zakašnjenjem, da zaslužujem bolje. Da se trebam više brinuti za sebe, a ne za druge i da trebam više vjerovati kako sebi, tako ljudima koji mi zbilja žele dobro.

Do idućeg puta, ne dajte svoje zdravlje nikome. Nikad.

Objava Bila sam naivna… Krivila sam sebe za loš nalaz Papa testa, a onda je došla i javna dojava – prevario me! pojavila se prvi puta na PressMedia.

Povezani članci

Popularne kategorije