Provođenje vremena u prirodi, nadmudrivanje i savladavanje ribe, kao i druženje sa ljudima sličnima sebi, neka su od zadovoljstava koje pruža sportski ribolov. Međutim, da bi on ispunio svoju ulogu, neophodno je imati adekvatne uslove u svojoj okolini. Ribolovci u Drvaru govore nam da je problema mnogo, ali najveći od njih je nedostatak ribočuvara koji bi osiguravao da se riba lovi po pravilima.
Tekst i fotografije: Milan Papak
Koliko je ribolov važan ljudima koji se njime bave, govori život Sofije, Danice i Mile Kunića koji se uveliko naslanja na rijeku Unac. Dvije sestre i brat su odrasli na obalama rijeke koja se nalazi blizu njihove kuće.
“Nama je kuća pored rijeke, pa nam je bilo jako lako ući u sve to”, kaže Danica, najstarija sestra koja je prva počela da se bavi ribolovom.
Gledajući u nju, Sofija i Mile su se odlučili za isti put. Svo troje govore da u posljednje vrijeme rijetko pecaju zbog ličnih obaveza, ali da je to bilo drugačije u samim počecima.
“U blizini nas je bilo još dosta djece sa kojima smo zajedno išli na pecanje. Bila su to lijepa i kvalitetna druženja u prirodi. Sada primjećujemo da je toga vrlo malo, svi su manje zainteresovani za ribolov”, kažu Kunići.
Smatraju da je jedan od glavnih razloga za to neuređenost ribolovačkih zona i nestašica ribe. Zatim, manjak događaja na kojima bi se okupio veći broj potencijalnih ribolovaca, svakako utiče na trenutno situaciju.
“Prije su organizovana takmičenja koja su bila jako zanimljiva za nas mlade, ali i za starije ribolovce. Toga sada više nažalost nema”, govore nam Sofija, Danica i Mile.
Imajući u vidu kojim ribolovačkim potencijalom kao i prirodnom ljepotom ovo područje raspolaže, nivo organizacije i nezainteresovanosti predstavlja veliku štetu. Organizovanjem takmičenja, kao i drugih događaja s kojima bi se popravilo stanje, definitvno bi usrećilo sadašnje, a i buduće ljubitelje ovoga sporta. Doprinijelo bi i popularnosti ribolova koji je na ovom području sve manje zastupljen, pogotovo među mlađom populacijom.
“Infrastrktura na ribolovačkim zonama je jako loša. Nadstrešnica koja je napravljena na jednoj zoni u blizini nas je parcijalno napravljena uz pomoć projekta, i dosta je zapuštena“, kaže Mile.
Pored nadstrešnice na ribolovačkoj zoni Lagune, u drugoj zoni postoji brvnara. To su jedina dva lokaliteta napravljena za ribolovce.
“Finansijska pomoć društvu kao i bolja orgnizovanost, svakako bi poboljšali sadašnje stanje koje je loše. Izgradnja bolje infrastrukture, angažovanje ribočuvara, pomoć pri kupovini opreme su moguće stvari sa kojima bi se moglo pomoći ribolovačkom društvu”, govore dvije sestre i brat.
Za one koji se ipak odluče oprobati u ribolovu Sofija, Danica i Mile savjetuju strpljenje.
“Treba vremena da se navikneš na opremu kao i na okruženje. Strpljenje, umjerenost i upornost su tri stvari koje su najvažnije u ribolovu”, kaže Sofija.
Svako mjesto koje posjeduje odgovarajuće ribolovačke zone, treba da posjeduje i društvo koje će se brinuti o takvim mjestima i unapređivati uslove za ribolov. Ribočuvari koji obilaze mjesta i sprečavaju krivolov, uređenje i održavanje ribolovačkih zona, organizacija takmičenja koja će privući buduće ribolovce, samo su od nekih stvari kojima se ribolovačko društvo treba baviti. Sportsko ribolovačko društvo “Unac” trenutno nema dovoljno članova i podrške da bi realizovalo ove aktivnosti.
U ovom trenutku, društvo nema predsjednika jer niko ne želi da obavlja tu funkciju. Kako se društvo ne bi ugasilo, ribar Milan Knežević preuzeo je na sebe neke od obaveza.
“Mi smo malo društvo, samim tim mali su i prihodi. Malo ko se zalaže za sve to osim nas nekoliko koji se zaista trudimo. Društvo još uvijek postoji samo radi entuzijazma nekoliko aktivnih članova”, pojašnjava nam on.
Iako dnevne i sezonske dozvole još uvijek postoje, sve je manje onih koji ih kupuju, pa ljudi radije biraju krivolov koji u velikoj mjeri šteti ribama i njihovoj brojnosti u rijeci.
,,Ja sam jedini ribočuvar. Opština je ranije plaćala ribočuvara koji je imao i svoje vozilo kojim je obilazio zone. Mi (društvo “Unac”) nemamo sredstava za plaćanje ribočuvara”, kaže Milan Knežević.
Kao najkonkretniju pomoć koju trenutno mogu da dobiju od opštine, Milan ističe da bi trebalo zaposliti ribočuvara i osigurati mu vozilo i gorivo kako bi svakodnevno mogao da obilazi teren i kontroliše ribolovce.
The post Zaposliti ribočuvara u Drvaru! appeared first on eTrafika.
